Foto: Shutterstock
Video: Discovery (Animal Planet)

VELIKI švicarski planinski pas upravo je onakav kakvim ga opisuje ime pasmine - velik. U tom se golemom tijelu skriva dosta energije te mnogo odanosti i osjećaja.

Porijeklo

Veliki švicarski planinski pas najveći je od sva četiri tipa švicarskih planinskih pasa. Razne su teorije o njihovu porijeklu, ali najvjerojatnijom se smatra ona prema kojoj potječu od tibetanskih mastifa koji su pratili rimske legije na njihovim osvajanjima preko Alpa. Ondje su se parili s lokalnim seljačkim švicarskim psima, na temelju čega je nastao veliki švicarski planinski pas koji je u kantonima primijećen u dvanaestom stoljeću.

Švicarski kinološki klub priznao ih je 1909. godine, a otad je zabilježeno više kriza s uzgojem. Nakon 1985. brojnost pasa raste, ali nauštrb zdravlja pasmine jer su se desetljećima križali psi unutar istih linija. Švicarski je kinološki lub stoga donio poseban uzgojni program s bazom podataka svih slobodnih mužjaka za parenje. Zdravlje im se nakon toga značajno poboljšalo.

Izgled

Ovo je vrlo veliki pas. Mužjaci su visoki od 65 do 72 centimetra i teže od 60 do 70 kilograma, a ženke od 60 do 68 centimetara i teže između 50 i 60 kilograma. Ima lijepo i sjajno trobojno krzno zagasito crne temeljne boje sa smeđim oznakama. Na glavi i prsima ima bijelu šaru. Bijele su mu i šape te vrh repa. Dlaka je dvostruka, s gustom, srednje dugom pokrovnom dlakom i gušćom tamnosivom do crnom poddlakom. Snažne je, masivne građe, ali je vrlo aktivan i spretan.

Temperament

Inteligentan je, privržen i hrabar. Društven i je i aktivan, ali ipak uravnoteženoga, odmjerenog karaktera. Odličan je čuvar i zaštitnik svoje obitelji. Osjećajan je, ali ponekad tvrdoglav pa je ipak prikladan za iskusnije vlasnike. Također, voli jesti i žvakati sve što mu se nađe na putu.

Dobro se slaže s djecom, a uz ranu socijalizaciju i uz druge ljubimce. Prema neznancima mogu biti prijateljski raspoloženi, ali i rezervirani, pa čak i agresivni, ovisno o individualnom karakteru psa.

Zanimljivosti

Mnogo jede, i nekoliko puta dnevno.

Stoljećima je, i još uvijek, služi kao radni pas, prije svega za vuču tereta, zbog čega je davno prozvan konjem za siromahe.