PREMA novim istraživanjima koja su proučavala tisuće vlasnika kućnih ljubimaca, znanstvenici su otkrili da značajan broj mačaka također voli igrati "donesi", barem ponekad. Ipak, psi su i dalje daleko češće skloni trčanju za igračkom ili štapom. Znanstvenici sa Sveučilišta Purdue proveli su ovo istraživanje s ciljem kvantificiranja sposobnosti naših ljubimaca za aportiranje.

Aportiranje je naziv za igru u kojoj pas (ili druga životinja) donosi predmet koji je vlasnik bacio. U ovoj igri vlasnik baca neki predmet, najčešće lopticu, štap ili igračku, a pas trči za tim predmetom, hvata ga i vraća vlasniku kako bi igra mogla početi ispočetka.

Iako su psi poznati kao odlični aporteri, dosad nije bilo mnogo istraživanja o tome koliko je to ponašanje zaista uobičajeno u psećem svijetu. Slično tome, iako su neka recentna istraživanja pokazala da i mačke rado aportiraju, nije bilo jasno koliko se često to događa.

41% mačaka pokazuje klasično ponašanje aportiranja

Kako bismo bolje razumjeli ovaj fenomen, istraživači su analizirali podatke iz dva dugotrajna istraživačka projekta koja uključuju vlasnike mačaka i pasa: Fe-BARQ i C-BARQ. U sklopu ovih projekata, vlasnici su ispunjavali opsežne ankete o ponašanju svojih ljubimaca, uključujući i to kako se vole igrati.

Na temelju podataka od preko 8000 vlasnika mačaka, znanstvenici su otkrili da oko 41% mačaka pokazuje klasično ponašanje aportiranja. Neki vlasnici su izričito koristili riječ "aportiranje" kako bi opisali stil igre svoje mačke, dok su drugi spomenuli da njihove mačke vole "donošenje bačenih predmeta ili igračaka".

S druge strane, psi su i dalje neprikosnoveni šampioni u aportiranju, pri čemu je 78% pasa redovito igralo tu igru prema podacima 78.000 vlasnika pasa.

Znanstvenici su također primijetili mnoge sličnosti i razlike između mačaka i pasa koji igraju aportiranje. Na primjer, aportiranje je bilo češće kod mlađih, muških i općenito zdravih mačaka i pasa. Međutim, dok je aportiranje kod pasa bilo povezano s boljom sposobnošću dresure, kod mačaka je bilo češće ako su općenito bile zaigrane i aktivne te ako su živjele u zatvorenom prostoru.

Neke pasmine sklonije su aportiranju

Aportiranje je viđeno kod svih pasmina mačaka i pasa, ali neke su se posebno istaknule. Na primjer, burmanske, sijamske i tonkineške mačke bile su češće sklone aportiranju, što sugerira da njihova ljubav prema ovoj igri može imati genetsku podlogu.

Kod pasa, retriveri, labradori i druge pasmine uzgajane za lov ili čuvanje stoke, bile su najčešće među onima koji igraju aportiranje.

Autori istraživanja nagađaju da, iako aportiranje može nalikovati prirodnim lovačkim ponašanjima kod obje životinjske vrste, vjerojatnije je povezano s njihovom ljubavlju prema igri.

Aportiranje bi također moglo biti jedan od načina na koji mačke i psi stvaraju i jačaju veze sa svojim ljudima. U svakom slučaju, još mnogo toga treba naučiti o našim krznenim prijateljima.