KADA kažemo "divlja gljiva", mislimo na gljive koje nisu uzgajane od strane ljudi, već rastu slobodno u prirodi. Gljive su fantastični organizmi koji najčešće rastu u šumama, ali nerijetko ćete ih naći i u vlastitim vrtovima. Vlasnici kućnih ljubimaca znaju da bi gljive mogle postati zanimljive i njihovim ljubimcima.

Bilo da se sa svojim psom šećete šumom ili on boravi u vrtu, velika je vjerojatnost da će se on nekada u životu susresti s nekom gljivom. Još je veća vjerojatnost da će je pokušati pojesti. Kako biste spriječili da se to dogodi, psa je potrebno naučiti da ih nikada ne dira. Naravno, to će biti veoma teško, pogotovo kada su određene pasmine u pitanju. Zbog toga bilo bi dobro da se upoznate s nekim simptomima koji bi mogli upućivati na to da je vaš pas pojeo gljivu koju nije trebao.

Većina vlasnika pasa nisu vrhunski mikolozi, pa će teško moći prepoznati o kojoj se točno gljivi radi. Kako biste svom psu omogućili što brže liječenje i oporavak, fotografirajte gljivu kako bi veterinar mogao znati kako liječiti psa. Još bolje, ponesite uzorak gljive sa sobom, ako je to moguće. Gljive je najbolje čuvati u vlažnom papirnatom ubrusu ili papirnatoj vrećici jer se od plastičnih vrećica gljive brže kvare, piše PetMD. 

Simptomi trovanja gljivama kod pasa

• Gastrointestinalne komplikacije, poput mučnine i povraćanja, proljeva koji dovodi do dehidracije, zatvora i bolova u trbuhu
• Simptomi povezani s jetrom, poput žutice ili žutila kože
• Letargija
• Pretjerano slinjenje
• Loša koordinacija
• Napadaji
• Halucinacije
• Koma

Kao i kada je riječ o trovanju kod ljudi, ozbiljnost trovanja gljivama ovisi o tome koju je vrstu pas progutao i u kolikoj količini. Dr. Corinne Wigfall kaže da, ako primijetite da je pas pojeo gljive, to trebate tretirati kao hitan slučaj. Ponekad gutanje gljiva može proći nezapaženo, a prvi znakovi koje možete primijetiti su povraćanje, proljev ili drhtanje.

Vaš će veterinar započeti s pitanjima o detaljnoj povijesti svih mogućih toksina kojima je vaš ljubimac možda bio izložen. Uvijek je korisno reći mu je li vaš ljubimac nedavno planinario s vama, putovao izvan mjesta stanovanja ili vam nije bio u vidokrugu kad se razbolio, čak i ako ga niste vidjeli da jede gljivu.

Najprije će se obaviti fizički pregled kako bi se ustanovilo ima li pas bolove u trbuhu. Procijenit će se otkucaji srca, provjeriti neurološki status i vidjeti pokazuje li pas simptome dehidracije. Za osnovnu procjenu, vjerojatno će preporučiti potpunu krvnu sliku, biokemiju krvi u serumu i analizu urina.

Morate biti svjesni da laboratorijski testovi za otkrivanje toksina gljiva nisu odmah dostupni, pa se njihovi rezultati ne mogu dobiti dovoljno brzo da bi bili od kliničke pomoći. Također, ne postoje testovi za svaku vrstu gljive. Ovo je razlog zbog kojeg će potpuna povijest izloženosti ljubimca mogućim gljivama biti ključna.

Vaš će veterinar vjerojatno upotrijebiti neku od ovih metoda liječenja

Aktivni ugljen primjenjuje se kako bi apsorbirao toksine iz želuca i spriječio njihov ulazak u krvotok. Ako pas sam ne povrati pojedeno nakon uzimanja aktivnog ugljena, veterinar će izazvati povraćanje vodikovim peroksidom. To je nešto što nikako ne biste trebali pokušavati kod kuće. Moguće je da će vaš pas biti vidno dehidriran, pa će veterinar upotrijebiti intravenoznu terapiju kako bi pas što prije dobio potrebnu tekućinu.

Kada su u pitanju blaža otrovanja, jetra psa vjerojatno će se sama zaliječiti, ali kod težih moguća je potreba za operacijom. Isto vrijedi i za bubrege. Velika oštećenja bubrega zahtijevat će dijalizu. Najgori simptom trovanja gljivama svakako će biti napadaji. Ovi neurološki simptomi obično se tretiraju antikonvulzivima, poput kalijevog bromida ili fenobarbitala.

Iako mnoge divlje gljive neće biti otrovne, ponašajte se kao da sve jesu kada je vaš ljubimac u pitanju. Ako primijetite da se vaš pas neobično zainteresirao za gljivu koja vam je potpuno nepoznata, odmah ga udaljite od nje. Iako je većina trovanja, posebno blagih, rješiva veterinarskom intervencijom, najbolje bi bilo potpuno izbjeći takvu situaciju.