Foto: Jurica Gašpar

"MRAK se spustio nad Jadranom. Ovo je trebala biti tek jedna u nizu mirnih noći za starog morskog vuka, koji je Otrantom trebao ući u sigurnu jadransku luku, no u mrkloj noći pokvario se motor. I dok je posada neumorno radila na tome da popravi kvar, jugo se dizalo, a more je bilo sve jače i brod je nosilo dalje na pučinu.

Na obližnjem svjetioniku drugi morski lisac krenuo je paliti feral. Svakodnevni ritual navijanja utega, koji bi svojim cjelonoćnim padom vrtio teške i skupocjene kristale što svijetle u noći, zasad je završen. U pomorsku knjigu dežurstva upisuje još jednu mirnu noć, iako je prognoza naginjala na jugo. No svjetlo je upaljeno i sve radi kao sat. Sve ostalo je nepredvidljivo, dobro to zna.

Kapetan broda dobiva dojavu od makinista da je stroj popravljen i mogu krenuti dalje. Kažu, tek manji kvar, srećom, jer bilo je gusto. Odgurnulo ih je dalje nekoliko milja, no promatrajući i pomorske karte, morski vuk je na horizontu ugledao bljesak. Uzeo je sat i broji: 'Četiri bljeska u minuti, to je zasigurno lanterna onog starog morskog lisca, lanternista'. Shvatio je tako gdje se nalazi, okrenuo brod za 40 stupnjeva sjeverozapadno i krenuo na poznato odredište. Ova večer je završila dobro, a prolazeći pokraj lanterne, u znak zahvale zatrubio je prijatelju."

Ovo je samo jedna u nizu priča i pripovijetki s hrvatskih svjetionika. Tih 50 monumentalnih građevina, koje preko 150 godina odolijevaju svim silama prirode čekaju u tišini jednako toliko da ih se upozna i prepozna.

Život na svjetioniku je osjećaj kojeg treba doživjeti. Ne, nije idiličan, zapravo je surov. Hrid na kojoj je kuća, samo djelomično ulijeva sigurnost, jer za razliku od broda, stojite na čvrstom, ali se ne krećete. Tu ste... Čekate... Odolijevate vremenu i nevremenu.

Samoća, noć, valovi, hladnoća... sve su to osjećaji koje čovjek mora proći - ako želi tamo živjeti. Ma lažem, ako to mora! No u nekim dijelovima godine, svjetionik ima i svoju romantičnu stranu, onaj poseban i jedinstven zalazak sunca, kristalna noć s neprebrojivim zvijezdama i u gradovima nevidljivom Mliječnom stazom, nevjerojatnu zoru, čisto more iz tirkizno zelene pličine do naglo pariško modre dubine mora, svjetlucava jata tuna, dupini koji skaču uokolo, pokoji morski pas, pa čak i kit.

Nije rijetkost doživjeti sve to - jer vi ste zapravo stranac, a susjedi su Vam morski prijatelji. Jedini način je saživjeti se s prirodom i okružjem, koje nije zapravo Vaše.

Ovako nekako bih, da me netko pita u tek par rečenica opisao svoj život na lanterni. Otac, koji je odabrao poziv svjetioničara, svojim je odabirom na hrid odveo i nas, njegovu obitelj. Priča, koju ću pričati drugima, zapravo je refleksija mojeg života. Mnogo stvarnih, malih i upečatljivih doživljaja, koje priliku nemaju i nisu nikad imali doživjeti moji vršnjaci, prijatelji, poznanici. Tamo, daleko od kopna, postoji neki drugi svijet, još neotkriven.

Upravo to je razlog, dragi prijatelji, što sam odlučio tu priču - ili više njih, podijeliti s Vama! Mnoge od ovih priča treba tek otkriti, jer ih nisam doživio ja, nego neki drugi ljudi, svjetioničari, njihove žene, djeca, kolege. Priču posvećujem svom ocu, koji je krenuo paliti ferale na nekom boljemu Svijetu.

U sljedećim nastavcima na portalu Index otkrivat ćemo kakav je život na lanterni u "Avanturi svjetionika s Juricom Gašparom".

"Avanturu svjetionika s Juricom Gašparom" možete lajkati i na Facebooku.