Foto: Shutterstock

NADALEKO poznata ljepota hrvatskih otoka svakog ljeta osvaja nove simpatije putnika namjernika. Ali i čuđenje, zašto sve manje domaćih stanovnika otoka ostaje vjerno svome škoju, pa tako i oni sa Žirja.

Na najudaljenijem otoku šibenskog arhipelaga do Drugog svjetskog rata živjelo je 1100 stanovnika, danas je prijavljeno 230, dok ih je zimi svega stotinjak. Isto toliko je i kuća na zapadnom dijelu otoka prema Kornatima, no bez osnovnih uvjeta struje i vode.

"Ljudi se moraju snalaziti sa solarnim pločama, vjetrenjačama... Tko god se želi baviti bilo kakvim poslom to mu otežava prostor, vrijeme i ulaganje", priča predsjednik mjesnog odbora i Vijeća za razvoj otoka šibenskog arhipelaga Anton Dobra koji je prije nekog vremena vrevu New Yorka zamijenio povratkom na djedovinu.

Osim turizmom, zaokupljen je pokretanjem male proizvodnje eteričnih ulja računajući i na potporu europskih fondova. Ideja je oduševila i domaće znanstvenike, koji u Žirju vide raj na zemlji eko proizvodnje. No birokracija je neumoljiva.

"Možemo se širiti, raditi, imamo građevinske i turističke zone, no birokracija je teška, ulaganje je teže nego na kopnu. Umjesto da nam netko dadne ruku i pomogne našim idejama dosta se nailazi na zatvorena vrata", priča Dobra.

Slika je to svakodnevice Žirja na kojem je škola zatvorena od 1974. pa djeca moraju u Šibenik. Liječnik je u ambulanti jednom mjesečno, hrana je 30 posto skuplja, a povratna karta za trajekt 500 kuna. Iako ne nedostaje entuzijasta poput mlade obitelji koja je otvorila pola godine zatvoreni dućan, posla nema.

Svoju starost Dobra vidi na Žirju, sentimentalan prema otoku kojeg su starosjedioci prije stoljeće i pol kupili od Biogradske biskupije. No od sentimenta se teško živi. Država je zakazala na otocima, pa je sve manje mladih i na Zlarinu i Kapriju.

"Evo vam jedan apsurd: Žirjani idu u Norvešku brati jagode i kad je prije dvije, tri godine vlasnik te farme jagoda došao u posjet Žirju upitao ih je jesu li oni ludi da iz ovog raja idu u jagode u hladnu Norvešku!? Ovdje, gdje ima sunca 300 dana u godini mi nemamo vode niti možemo pokrenuti polja. Danas su nam EU fondovi tako blizu da možemo aplicirati na te fondove i dovesti vodovodnu mrežu do naših otoka", priča Dobra.

Na otocima su, nažalost, godinama navikli na velika obećanja od kojih često malo toga bude ispunjeno. Pa tako i na oporbenu priču o tunelima pod morem.

"To je ideja, a svaku ideju treba prezentirati javnosti. U tunelima je najdalje otišla Zadarska županija koja je dala izradu projekta i nastoji ih kandidirati za EU fondove da se poveže Zadar, odnosno kopno, s otokom Ugljanom", kaže predsjednik Otočnog sabora Denis Barić.

U jeku turističke sezone u kojoj su Korčulani prosvjedovali zbog poskupljenja brodskih karata Barić, također, upozorava kako je to dodatni udar na otočno gospodarstvo. Kad se svi punti zbroje, Barić stoji iza toga da se otoci pretvaraju u rezervate.

Dobra pak dodaje kako oni to već sada jesu pa apelira na državu neka konačno prepozna bisere Jadranskog mora. "Toliko je slika na našim razglednicama, toliko je fotografija obišlo svijet, no što to vrijedi kad ti otoci sve više postaju kuća otočnom stanovništvu", zaključuje Dobra.