Foto: Yomash/Customize.org

KAD ČUJETE riječ "elektrošokovi", prvo pomislite na visoki napon, grčenje i bolesnika privezanog za krevet - to je filmska verzija poznate terapije strujom, koja se već odavno ne koristi. Zar ne?

100.000 ljudi i dalje na "horor terapiji"

Kad je glumica Carrie Fisher, poznatija po ulozi princeze Leie, nedavno izjavila da i dalje redovito odlazi na terapije elektrošokovima, jadna je Oprah i sama doživjela šok. Fisher terapiju strujom koristi kako bi liječila depresiju, izazvanu bipolarnim poremećajem. I nije jedina - samo u Americi na tretmane elektrošokovima, zbog raznih mentalnih bolesti, i dalje odlazi gotovo 100.000 ljudi, prenosi Mercury News.

Dr. Robert K. Dolgoff, psihijatar i direktor na Alta Bates Medical Center u Berkelyu, razumije zbunjenost ljudi koji su mislili da su elektrošokovi danas samo ružna uspomena iz horora. U današnjoj se pop kulturi, smatra Dolgoff, elektrošokovi više ne iskorištavaju kao nekad, iz jednostavnog razloga - postupak je dozlaboga dosadan. "Ljudi jednostavno leže. Nema grčenja ili bacakanja po krevetu. Samo spavaju. Koga bi zanimao film o tome?", pojašnjava.

Jedini lijek protiv kronične depresije?

Kao jedna od najkontroverznijih metoda liječenje mentalnih bolesti, elektrošokovi imaju pregršt kritičara, koji, zajedno s onima koji su ih prije nekoliko desetljeća preživjeli, smatraju kako se radi o barbarskom činu, pri čemu pacijent gubi bitne dijelove sjećanja i moždane aktivnosti. Drugi, ipak, smatraju da nemaju izlaza jer ništa drugo ne postiže pozitivan učinak.

Jedan od njih je i 40-godišnji David, iz San Francisca, koji se posljednjih 10 godina života bori s užasnom depresijom, koja mu doslovno uništava život. Dosad je probao 50-55 kombinacija 10 različitih lijekova, no bez uspjeha. S terapijom elektrošokovima započeo je 2006. godine, kad se našao na samom rubu očaja. Već nakon četiri tretmana primjetio je promjenu na bolje. Po prvi put u životu osjetio je zadovoljstvo i mir. "Konačno sam se osjećao kao osoba, to je bio nevjerojatan uspjeh! Mislim da mi je terapija izmijenila mozak na bolje", tvrdi David. Kao posljedice, prijavio je blagi gubitak pamćenja, što nije neuobičajeno. Dolgoff dodaje da su takve nuspojave minimalne i gotovo uvijek privremene.

Prisilni tretmani

Terapija elektrošokovima razvijena je 1938. godine, a danas se, za razliku od '50-ih i '60-ih, vrlo rijetko primjenjuje bez izričitog pristanka pacijenta. Prisilnu terapiju u Kaliforniji mora odobriti sud, što ponekad traje mjesecima, dok je tretiranje maloljetnika zabranjeno zakonom.

Postupak se sastoji od kratkih električnih izboja, usmjerenih na područje mozga, kako bi se izazvao blagi napad. Ni danas se ne zna točno zašto i kako djeluje, no stručnjaci misle da udar stimulira nedovoljno aktivne dijelove mozga, pa terapija najbolje djeluje na teško depresivne i katatonične pacijente. Što se tiče nuspojava, gubitak pamćenja ujedno je jedna od posljedica same depresije, pa se neki pacijenti, po tom pitanju, nakon terapije zapravo osjećaju bolje.

Najveći protivnik ove vrste terapije je Leonard Roy Frank, koji je s 20 godina hospitaliziran i proglašen šizofreničarem jer je bio nezaposlen, prešao na vegetarijanstvo i pustio bradu. Preživio je gadne, prisilne, tretmane, zbog kojih pati od opsežnog i trajnog gubitka pamćenja. Ipak, tretman se do danas drastično izmijenio - osim što pacijenti moraju dati pristanak, struja je mnogo slabija, a tijekom pacijent je tijelom šokova pod anestezijom.

Elektrošokovi spašavaju živote

Amy Lutz, čiji 12-godišnji sin Jonah pati od autizma i bipolarnog poremećaja, tvrdi kako je terapija elektrošokovima vrlo djelotvorna i ponekad jedini izlaz. "Užasno mi je žao ljudi poput Leonard Roy Franka, to što im se dogodilo je strašno, no oni nisu bili bolesni kad su tretirani, pa im postupak ni nije mogao pomoći", izjavila je Lutz.

Maleni je Jonah redovito patio od napadaja bijesa, tukao druge učenike, učitelju razbio nosi slomio si ruku pri napadu na vlastitog djeda. Lutz je počela brinuti da će jednog dana netko smrtno stradati. Danas, nakon elektrošokova, Jonah više nije usamljeno, nasilno i agresivno dijete kakvo je bio. Još uvijek se malo duri, no nema više razbijanja prozora šakama. "Jonah nije 'zombi', kako bi neki možda očekivali. Dobro mu ide u školi i nedavno smo s njim uspjeli otići u Disneyland."

Budućnost liječenja mentalnih bolesti

Neurolog Mark George, proglašen jednim od 14 "pionira medicine", tvrdi kako je terapija elektrošokovima najuspješnija metoda liječenja teške depresije kojom danas raspolažemo. Za one koji razmišljaju o samoubojstvu ili ubojstvu, ova je vrsta tretmana doslovno jedino što ih održi na životu. George smatra kako psihijatrija, kao znanost, mora priznati da je u prošlosti bilo nepoželjnih posljedica, no tvrdi da je mozak pacijenta koji pati od bolesti koje se liječe šokovima već oštećen, pa minimalne posljedice koje izazove terapija nisu dodatna šteta.

George danas radi na novoj, alternativnoj metodi, koja uključuje magnetske pulseve. Nada se da će s vremenom otkriti metodu jednako učinkovitu kao elektrošokovi, no bez ikakvih posljedica za ljudsko pamćenje.