Foto: Sanja Rapaić

NA 180 plaža diljem Hrvatske radi više od 450 spasilaca. Spasilačka je služba najbrojnija na zagrebačkim jezerima, Jarunu i Bundeku, a spasioci vrijedno rade i na svim sportskim bazenima, te na većini bazena u toplicama. Na žalost, neki aqua-parkovi i dalje nemaju spasioce, a kupanje je posebno opasno na divljim kupalištima uz rijeke koja po svojim karakteristikama spadaju u kupališta najvećeg prirodnog rizika.

O čarima i opasnostima ovog poziva razgovarali smo sa spasiteljima Ivanom Benić iz Splita i Draganom Kremenovićem s Malog Lošinja. Evo što su za Index ispričali hrvatski CJ Parker i Mitch Buchannon, koji je do sada već spasio tri života.

Dan kada sam spasio živote jedne majke i njenog sina nikada neću zaboraviti

"Ispit za spasioca položio sam 2007. Bilo je naporno, gotovo kao u vojsci, ali vrijedno svakog truda jer do sada sam već od utapanja spasio troje ljudi. Dan kada sam spasio živote majci i njenom sinu definitivno nikada neću zaboraviti. Iz obližnjeg mi je restorana tog dana stigla dojava da se 700 metara dalje od plaže na kojoj radim, u moru odvija prava drama. Otrčao sam do tamo i čuo dječji glas koji je dopirao iz mora vičući 'Help, help!'. Odmah sam skočio u more te najprije spasio devetogodišnjeg dječaka, a potom i njegovu majku", prisjeća se Dragan Kremenović, 34-godišnjak s Malog Lošinja koji je lani proglašen djelatnikom godine u kategoriji "spasilac".

Nesreće se, kaže Dragan, gotovo redovito događaju kada puše jugo, pa u te dane neprestano i biciklom obilazi obalu i upozorava kupače da ne ulaze u more.

"Uvijek ima i onih koji ne slušaju znakove upozorenja ni savjet spasilaca te ipak odu plivati. Bilo je već jako mnogo situacija kada sam morao skakati u uzburkano, valovito more po crvenoj zastavi koja je znak zabrane kupanja zbog valova. Nebrojeno sam puta ljude spasio tako što sam im pružio ruku jer zbog velikih valova ili jakih struja sami nisu mogli izaći iz mora. Jedan austrijski turist tako, zbog jake struje, nije mogao do stepenica, a kada je ostao bez snage, struja ga je odnijela do stijena.

Skočio sam u more, doplivao do njega, a kada se malo smirio otplivao sam po madrac na napuhavanje, izveo ga 50 metara vani na more te sam u pomoć pozvao mog vjernog kolegu s gliserom, Robija Maršanića, koji je pomogao da uspješno okončamo akciju spašavanja", priča nam Dragan, po struci nautičar, a uskoro i profesor kineziologije kojem posao spasioca na našim plažama, kaže, više nalikuje "Ultimate Survivoru" nego "Baywatchu".

"Da bih mogao spašavati druge, moram u prvom redu spašavati sebe od dehidriranosti, toplotnog udara, paziti da ne pregladnim i da ne izgorim na jakom suncu te se redovito rashlađivati. Samo uz sve te mjere opreza mogu u svakoj sekundi biti smiren i potpuno spremam da u trenu reagiram, trčim i plivam, da bih nekoga spasio", kaže Dragan.

Njegovo radno mjesto je plaža Veli Žal na Sunčanoj uvali u Malom Lošinju, a radni dan mu počinje u 9 i završava u 18 sati. Iako cjelodnevni rad na plaži, gdje sunce nemilosrdno peče, nije lagan, Draganu je ipak draži od bilo kakvog uredskog posla.

Ona je splitska CJ Parker

"Kada vide da ih na plaži čuva žena, neki su kupači doista oduševljeni, no ima i onih koji su skeptični jer su žene u ovom poslu još uvijek malobrojne", kaže nam 23-godišnja studentica kineziologije, Ivana Benić, voditeljica spasilačke postaje na splitskom Žnjanu, koja je spasilačku obuku prošla 2011., sa samo 19 godina.

"Od malena me privlačila prva pomoć jer je često ključna u spašavanju života te sam planirala završiti napredni tečaj. No, kada sam na fakultetu čula za spasilački tečaj, oduševila sam i odmah sam se prijavila, a iste godine sam počela i raditi kao spasilac na Žnjanu", kaže Ivana.

Njen radni dan počinje u 9, a završava u 19 sati. Na posao, kao i ostali spasioci, dolazi 15 minuta prije početka smjene te, baš kao u "Baywatchu", u postaji uzima plutaču i pribor za prvu pomoć, te odlazi na svoj toranj gdje stavlja spasilačku zastavu koja je znak da je plaža pod budnim okom spasioca. Osim što s tornja budno nadziru plažu i kupače, kako im nešto ne bi promaklo, spasioci svako malo prave i ophodnje po plaži te uklanjaju sve opasne predmete.

Najteže je u vrijeme velikih ljetnih gužvi kada su plaže krcate kupačima te nije lako sve držati na oku, no Ivana kaže da posao spasioca na našim plažama ipak nije toliko dramatičan kao u poznatoj seriji.

"U 'Baywatchu' spasioci često oživljavaju utopljenike, srećom, takve su situacije kod nas vrlo rijetke, no, 2012. sam bila suočena sa situacijom kada smo morali oživljavati osobu koja je doživjela infarkt i to je do sada definitivno bio najpotresniji događaj u mojoj spasilačkoj karijeri. Pored infarkta, kupačima se dešavaju i ozljede kralježnice i glave, no, srećom, mnogo se češće susrećemo sa sitnijim ozljedama, poput uboda ježinca ili insekata, ranama od oštrog kamenja, porezotinama od pada. Pomoć najčešće trebaju stariji ljudi kojima zna pozliti od velike vrućine i djeca koja često nespretno padnu pa im spasioci saniraju rane", kaže Ivana.

Roditeljima poručuje da svoju djecu na plaži ne ispuštaju iz vida, posebno kada su veliki valovi i velike gužve, jer se mališani u sekundi mogu izgubiti.

Želite li postati dio hrvatske Baywatch ekipe morate preplivati 400 metara za manje od osam minuta

"Hrvatski crveni križ spasioce osposobljava od 1996., kada je postao punopravni član Međunarodne federacije za spašavanje života na vodi (International Life Saving Federation). Do sada je za taj odgovoran posao osposobljeno 2088 spasilaca, čiji je prosjek godina 26", rekla nam je Silvana Radovanović, voditeljica Službe spašavanja života i djelovanja u kriznim situacijama HCK-a.

Zanimljiv je podatak da se svake godine na tečaj prijavljuje sve više žena koje žele postati dio "hrvatskog Baywatch tima" te je tako ove godine stopama CJ Parker krenulo još 25 mladih djevojaka koje su uspješno završile tečaj za osposobljavanje spasilaca.

"Tečaju za osposobljavanje mogu pristupiti kandidati koji imaju najmanje 18 godina, završili su srednju školu ili su upisali završni razred srednje škole, posjeduju uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, znaju plivati kraul i prsnim stilom, mogu isplivati 400 metara za manje od osam minuta te mogu roniti 25 metara u daljinu", kaže Silvana Radovanović koja je za čitatelje Indexa pojasnila i kako teče sama obuka.

Tečajevi i testiranja održavaju se svake godine

Testiranja i tečajevi za osposobljavanje spasilaca na otvorenim vodama održavaju se svake godine u periodu od travnja do lipnja. Tečaj, koji Hrvatski Crveni križ provodi na temelju međunarodno priznatih standarda, sastoji se od predavanja i praktičnih vježbi iz sastavnica spašavanja, prve pomoći i ekologije. Traje sedam dana tijekom kojih se izmjenjuju teoretska predavanja i praktičan rad u predavaonici, treninzi plivanja i vježbanje tehnika spašavanja na bazenu, simulacije praktičnog rada na plaži te plivanja dvije milje.

Spasilac koji uspješno završi tečaj osposobljen je za profesionalni rad u spasilačkoj postaji na otvorenim vodama koji uključuje spašavanja osoba iz vode, nadzor s nadzorne točke, prevenciju nesreća, djelovanje unutar spasilačkog tima, obavljanje ostalih zadaća unutar spasilačke postaje te pružanje prve pomoći. Uvjerenje o osposobljenosti za profesionalni rad u spasilačkoj postaji na otvorenim vodama koje izdaje Hrvatski Crveni križ vrijedi dvije godine, a da bi se produljila valjanost dokumenta spasilac mora ponovno pristupiti ispitu za obnovu uvjerenja o osposobljenosti.

"Spasioci s važećim Uvjerenjem o osposobljenosti HCK-a rade profesionalno na plažama, a zapošljavaju ih koncesionari plaža. Uvjerenja o osposobljenosti priznata su u cijelome svijetu (u sustavu Međunarodne federacije za spašavanje života na vodi) te s tim dokumentom možete raditi i na plažama van Hrvatske. Sudjelovanje na našem tečaju polaznicima pruža mogućnost dobivanja i međunarodnog spasilačkog uvjerenja o osposobljenosti", objašnjava voditeljica Službe spašavanja života i djelovanja u kriznim situacijama HCK-a.