Foto: Renato Branđolica, Obiteljski album

"MAMA, molim te napiši na Facebooku da sam ja sada dobro, da se moji prijatelji više ne brinu", bile su to prve riječi koje je, nakon buđenja iz narkoze, izgovorila Antonia Čerkuć,  jedna sasvim posebna mlada djevojka kojoj je svaki proživljeni dan nova dobivena bitka, a jednu od svojih najtežih bitaka vodi upravo sada, nakon što joj je, u srijedu, u zagrebačkom KBC-u Rebro, transplantiran bubreg.

Zbog problema s bubrezima, koje ima od rođenja, Antonia je kao 13-godišnja djevojčica krenula na dijalizu. Već je ranije trebala na transplantaciju no njeno je srce bilo jako slabo te bi operacija bila vrlo rizična. Stoga je njena obitelj odlučila ne riskirati. Dobila je terapiju koju nije najbolje podnosila te je prestala piti propisane tablete. U međuvremenu je u njenu obitelj došao novi četveronožni član, kraljevski pudl Thomas, a potom, prije pet godina, i toy pudl Khan. Antoniji su oni ispunili život, češljala ih je, kupala, svakodnevno izvodila u šetnje u kojima je provodila najmanje sat vremena. I kada je vani pakleno vruće i kada je studen i kada lijeva kiša, Antonija je redovito pješačila s ljubimcima, a prvi sljedeći pregled pokazao je da je njeno srce u mnogo boljem stanju i da je srčani mišić znatno ojačao.

Zadovoljan nalazima, Antonijin je liječnik rekao da može prestati s terapijom, a kada je čuo da ju nije ni uzimala, nasmijao se i dodao, što god da si radila, nastavi i dalje jer rezultati su sjajni i sada možeš na transplantaciju.

27. svibnja na Facebooku Antonijina je majka objavila dobru vijest "Moja Antonia danas i službeno potpisuje ulazak na listu Eurotransplanta i sada samo treba nade, vjere i puno sreće".

Mjesec i pol dana nakon što je upisana na listu Eurotransplanta, nade su se ispunile. "Mali je borac dočekao svoj bubreg", napisala je na svom profilu Antonijina sestra Izabela (20), a njen je post ganuo sve koji znaju Antoniju, ali i one koji ju još nisu imali prilike upoznati, no čuli su  za hrabru djevojku koja je, zbog svog posebnog dara da komunicira s psima, dobila titulu  "šaptačica pudlama".

"Kada su nas u utorak obavijestili da imaju bubreg koji odgovara Antoniji, preplavio me neopisiv osjećaj, mnogo snažniji od najveće sreće koju sam u svom životu osjetila. No, nekoliko minuta kasnije, bila sam doslovno paralizirana strahom, jer Antonia je već imala i nekoliko operacija na srcu te sam se strašno bojala hoće li moja krhka djevojčica izdržati tako složen operativni zahvat. Na sreću, za sada se čini da je sve dobro prošlo. Čim je otvorila oči, Antonia je pogledala liječnika koji ju je operirao, na licu joj se vidjelo kako mu svim snagama pokušava reći hvala, no još nije mogla govoriti te mu je samo pružila ruku, što ga je ganulo, gotovo do suza", kaže majka 23-godišnje Antonije.

Dok su njeni vršnjaci punim plućima živjeli svoje djetinjstvo i mladost, Antonia je u svoje 23 godine, čak 16 provela na bolničkim tretmanima. Rođena je s rijetkim Turnerovim sindromom,  sa samo godinu dana potpuno je izgubila sluh, a s 13 je krenula na dijalizu.

Preživjela je moždani i srčani udar te čak šest operacija na srcu. No, sve je to krhka Antonia muški podnijela. Završila je srednju školu te joj je najveća želja zaposliti se i svako jutro ići na radno mjesto.

Zbog tog rijetkog sindroma, koji karakterizira nedostatak hormona rasta, Antonia je visoka samo metar i 28 centimetra, no iako je tek nešto viša od svojih kraljevskih pudli, Thomasa i Sydney, koja je prošle godine došla u njihov dom, Antonia je danas vrlo uspješna handlerica koja sa svojim psima osvaja nagrade na međunarodnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Od malena, doznajemo od  njene obitelji, ima snažan natjecateljski duh te ne želi svoje ljubimce promatrati iz publike, nego, zajedno s njima, uz bok profesionalnim handlerima, trči izložbenim ringom. Da bi ju pudle slušale, Tonki nisu potrebne pseće poslastice, ona s njima ima neku posebnu vrstu povezanosti, razumiju svaki njen pokret, a pogledom im, s lakoćom, prenosi sve voje poruke.

No, iako su ju zbog njenog neobičnog talenta za komunikaciju sa životinjama, prozvali "šaptačica pudlama", Antonijina poruka nama ljudima, da su sve prepreke u životu tek izazov s kojim se treba suočiti, definitivno je mnogo glasnija od šapata, a naša poruka njoj je – Antonia, drži se i oporavi se što prije!