Snimio i napisao: Zoran Marinović / photodox.com

KAKO opisati hrvatskog vojnika Gorana Jamana? To je osebujan i karakteran, filmski lik!? Recimo da se snima kakav holivudski visokobudžetni film, sigurno bi ga glumio Clint Eastwood, iz mlađih dana, ali bi za ovu, zahtjevnu ulogu, morao biti pričljiviji!

I kao što je Eastwood u filmu "Nepomirljivi", procijedio kroz zube: "Sada ću ući u bar i uzeti vam sve ono što ste mogli imati!", tako je Jaman jednom prilikom, epski, pojasnio zapovjedniku Mai-Mai milicije: "Da me ovi tvoji slučajno rane, ubija bi se brate sam od sramote!"  Ista scena, samo druge kulise. Legendarne rečenice, koje se zatim danima ponavljaju. Samo umjesto holywoodskih kauboja ispred nas je stajala četa "srednjoškolaca" naoružanih do zuba i spremnih da ubiju – eto, tek tako. Kad su već tu!

U ovom realityu Jamanu je i to mu je bilo malo, pa je uzeo "ruzinavi" kalašnjikov iz ruke nekog 15-godišnjeg Ramba. Klinca - vojnika kojega je kao i cijelu njegovu deseteročlanu skupinu Mai-Maija netom izvukao iz džungle. Stresli su se kada je ponovo zagrmio.

- Ma vidi ti bandu….pogledaj ovo je Crvena zastava…proizvedena '99. 'Ko ti je ovo da? ... 'Ko je neki dan pljačka na putu? Ajmo! E dobit ćeš trisku, Boga mi! – s varoškim naglaskom splitske beštime obrušavao se na svoj ulov.

Kada smo ga kasnije pitali za rat koji bjesni proteklih godina, zastao je na tren. Petnaest godina ubijanja i pljačke bogatstava Konga čak niti vojničinu kao što je on ne može ostaviti ravnodušnim. I ne ostavlja.

Bojnik Goran Jaman  djelatnik je UN-a u Kongu, nosi titulu Team Leadera DDRRR LUBERO – KANYABAYONGA. Da pojasnim, posebno onaj dio ddrrr, koji zapravo i nije pravopisna pogreška; zadužen je za razoružavanje lokalnih paravojnih milicija i njihovu integraciju u regularane postrojbe državne vojske. Sjajan posao, priznali smo mu. Posebno u ovoj džungli.

Nekad je ratovao uz bok s generalom Gotovinom, izvodio diverzije u zaleđu fronta, školovao se u SAD-u pa se malo natezao sa zapovjednicima po povratku u Hrvatsku. Dosadilo mu sve to, kaže, pa je našao pošten posao, kako ne bi kao plaćenik morao u Irak ili u neku birtiju zbog PTSP-a. I tako već desetak godina!

Kako izgleda jedan njegov radni dan? Običan, uredski - pojašnjava. Čista boirokacija! Naivno smo htjeli vidjeti taj ured, po svaku cijenu, pa smo krenuli iz Gome prema 300 km udaljenom Lumberu. No jedina, blatna cesta, iznimno je opasna zbog stalnih pljački te je za prolaz potrebna dozvola i oružana pratnja. I ludost. No, Jaman je vrlo opušten, te ga vijest o pobunjenicima koji "operiraju" na cesti brine negdje oko 0%. Kasnije u autu kalkuliram; 300 km bez ijednog komadića asfalta podrazumijeva desetak sati puta, a s obzirom da smo krenuli oko 11 ujutro a u 6 popodne pada mrak te da na putu do cilja nema prenoćišta, podcrtavam da ćemo oko trećinu puta putovati po mraku, što je gotovo potpuno nemoguće ili nenormalno. Kako se uzme!

Kongoleška državna vojska je zadužena za sigurnost cesta i mostova, ali samo po danu. Plaću nisu primili posljednjih godinu dana, jer ju je vjerojatno kakav general zadržao za sebe. Da bi vojnici preživjeli, po danu 'uzimaju mito', a po noći pucaju i pljačkaju sve one koji prolaze tim cestama. Nerijetko i vlastite suborce.

Da stvar bude još kompliciranija i gora, nedavno se jedan dio regularne vojske u ovom području, potpuno odvojio i pregrupirao u skupinu nazvanu M23. Iako im nije bila namjera, jer je cilj svima isti - kontrola rudnika dijamanata, zlata i koltana, gotovo ni krivi ni dužni su osvojili Gomu. No, ubrzo im je postalo jasno da nema ničeg dobrog od boravka u gradu i bavljenja tričarijama poput zbrinjavanja izbjeglica, održavanja zakona, reda i mira, opskrbe hranom i vodom. Sve to oduzimalo im je energiju koju su mogli uložiti u pljačkanje. "Jeb'o moć" odlučio je zapovjednik Bosco i mudro povukao vojsku u džunglu. Oko rudnika. Rekao bih u čekaonicu "Jamanovog ureda".

Ta nepregledna šumetina, dom je za mnoge militantne organizacije i skupine. Koje ne samo da je teško zaustaviti u najčešće brutalnim namjerama već ih je gotovo nemoguće i locirati. Najveća babaroga ovih šuma je ni manje ni više nego slavni Kony 2012. Zanimljivo kako se uz pomoć spomenutog holivudskog spektakla ubrzo jedna "prosječna" afrička babaroga kakvih u Kongu ima na stotine, pretvorila u svjetski poznatu super-babarogu.

Socijalne mreže u službi propagande dale su gotovo senzacionalan rezultat! Jer ako CNN pali i huška na rat, tada već svi znaju da je to igračka u rukama vlada i korporacija.

Ali Facebook? E to je već druga, nova priča. To su živi ljudi, sa imenom i prezimenom, nasmiješeni u onim svojim malim kućicama na rubu ekrana. I upravo ti "nasmijani" ljudi koji sada tvrde da u srcu Afrike živi brutalna zvijer nazvana Kony, ako fanovi Justina Biebera i Lady Gage tvrde da Konya treba bombardirati, onda je to zaista tako i to treba napraviti.

Američka vlada odlučila je poslati svoje specijalce u Ugandu da ga love, tamo gdje je njegova Vojska Božjeg Otpora i pravila sranja. Detalj da je Kony posljednjih 6 godina u Kongu manje je bitan. U Ugandi su zapravo pronašli – naftu! A i nju, s obzirom da je Kineza u Africi sve više i više, treba i uloviti i čuvati!

Dogovarajući kako snimiti Konyeve suborce, Goran Jaman mi je par dana ranije poslao mail. Njegovom osebujnom stilu pisanja nisam odolio i prenosim ga u originalu. Pa bih još podcrtao, to je ionako samo uredski posao! Čista birokracija!

Goran Jaman
Team Leadera DDRRR LUBERO – KANYABAYONGA
Sun, Feb 2, 2013 at 3:11 pm.
Subject; Kony / garancija ševe, šege i šore!

Kony je priča za sebe, a ono sto se pojavilo na internetu bila je udica, koja je u stvari nov način internet zajeba, i samo radi toga je zanimljiva. Autor je zaglumio humanitarca, natrkeljao je svega i svačega u svoju priču o Kony-u i naplatio je fantastično. Ona je njemu u tjedan dana donijela milijun US$, sve je pod "zabrinutošću" za onu sirotinju gdje Kony divlja, humanitarno je postigao NISTA (nula, zero,nitchevo), a Kony je IDEALAN za napravit kintu, jer sam po sebi ukljucuje šoru, ševu i šegu na jednom mjestu.

Priča može biti zanimljiv prikaz koktela šore iz milijun razloga koji oni navode a niti jedan koji spomenu nije iskren jer je motiv uvijek isti i jedan jedini, ševe što silovanjima, jer eto kreteni baš večeras nemaju što drugo raditi, i šege, jer "šala je i Bogu draga", a ovi ljudi ovdje duboko su religiozni.  Naime, ono IN GOD WE TRUST nitko na svijetu toliko ne poštuje kao ovi ovdje. Doduše, manje više samo radi toga što to piše na dolarskim novčanicama, a oni dolare poštuju do besvijesti i natrag, pa valjda zato ni ne prihvaćaju malo stariju ediciju ili, ne daj Bože kakvu mrvicu oštećenu novčanicu.

Ja sam radio nešto svezidbeno glede demobilizacije Kony-evih, mislim kako sam jedinu uspješnu masivnu demobilizaciju njegovih (desetak ili više boraca) ja napravio, a za to napraviti, sam MORAO poznavati njihov background, i službeni i stvarni. Znaš ono, "i poslije onoga iz Kumrovca, on", tako ide "i južnije od Kony-a, Kony", jer se njega osobno ne može snimiti, ali može neke od ovih, a razlikuju se samo stjecajem okolnosti.

I znaj, snimiti Kony-a nije moguće, tj. nije moguće u Kongu, a na drugim mjestima je skoro nemoguće. Ali nekih drugih stvari koje mogu baciti svjetlo na Kony-a i Kony-u slične može se, ako situacija bude kao i sada, snimiti iz prve ruke!

I prekjucer uvečer su pucali sa desetak metara dalje od mene ali je problem bio sto im ja nisam bio cilj. Ako te ciljaju sa deset metara udaljenosti onda te ne mogu pogoditi, ali ako ciljaju u drugu stranu, nekim se slučajem to može desiti pa sam se malo odmakao. Malo je to začuđujuće, do sada nisu baš nikad puškarali u blizini, izgleda da gube respekt a to nije dobro.

I što reć za kraj! Uredski posao!? Čista birokracija.