Screenshot: Vice

KAMBODŽA je zemlja koja je usko vezana za seksualni turizam, čija industrija posljednjih godina naprosto cvijeta u toj zemlji. Jeftine prostitutke i njihova velika brojnost su ključni faktori njegovog razvitka.

"Industrija prostitucije ima više svojih razina. U prvu razinu spadaju ulične prostitutke, koje oralni seks naplaćuju po nekoliko dolara. Zatim slijede bordeli, nakon njih saloni za masažu, a na posljednjem mjestu su brojni barovi, u kojima tisuće žena svakodnevno prodaju svoje tijelo", objasnio je Suroosh Alvi, novinar Vicea.

Američka vlada već godinama zahtijeva od Kambodže da uloži više truda u svojoj borbi protiv trgovine ljudima, koja je zapravo korijen problema prostitucije i seksualnog turizma. SAD svake godine ulaže 600 milijuna dolara u tu borbu, zbog čega je u Kambodži 2008. godine osmišljena agresivna kampanja protiv trgovine ljudima.

No, ne može se sa sigurnošću reći čini li ista više dobrog ili lošeg. Naime, dosadašnja praksa je pokazala da je naizgled pozitivna kampanja "postala alat za novačenje modernog ljudskog roblja" u industriju odjeće.

Djevojke za koje se sumnja da su žrtve trgovine ljudima, prilikom uhićenja imaju samo dvije opcije. Prva opcija je ona da prihvate program kampanje, koji zahtijeva njihovo osposobljavanje za bavljenje drugim poslom, a druga je da odbiju obuku i ostanu u milosti korumpirane policije, koja će ih fizički zlostavljati.

Većina žena odabire prvu opciju, zbog koje su "tisuće žena svake godine spašene iz ralja trgovine ljudima", naglašavaju voditelji kampanje. No, stvarnost je posve drugačija.

"Uskoro smo ustanovili da mnoge žene ne žele biti spašene", kazao je Alvi. Obuka koju žene prolaze, tiče se rada u tvornicama odjeće, tijekom kojeg nijedna od njih nije plaćena, iako je u pitanju težak fizički posao dug po nekoliko smjena.

"Uvjerili su me da će mi ta obuka promijeniti život. No, to mjesto je bilo kao zatvor", kazala je bivša prostitutka Pol Pholly, koja je tešku obuku ubrzo napustila jer je za nju nije bila plaćena mjesecima, kao ni ostale žene.

"Morala sam prehraniti obitelj", objasnila je Pholly.

Industrija odjeće u Kambodži zapošljava preko pola milijuna ljudi te čini 80 posto ukupnog izvoza te zemlje. Obuke za rad u industriji odjeće, koje su bile dio programa kampanje protiv trgovine ljudima, naime nisu bile "svježi početak" mnogih žena izbavljenih iz svijeta prostitucije, već novi oblik njihovog ropstva, u kojem su nakon završene obuke, za cjelodnevni teški fizički posao, plaćene samo 80 dolara mjesečno.

"Najamnina za stan u kojem živim iznosi 40 dolara. Moja djeca su često gladna, a ako se jedno od njih razboli, često sam prisiljena dati cijelu mjesečnu plaću za samo jedan lijek", kazala je Seng Srey Mon, jedna od radnica u tvornici odjeće.

"Rad u tvornici je jako težak. Cijeli dan stojimo na nogama te imamo samo jednu pauzu", nadodala je.

Kako bi prehranila djecu, Mon se okrenula prostituciji, u kojoj zarađuje osam dolara po klijentu.

U pitanju je oblik modernog ropstva, u kojem radnice ne uspijevaju prehraniti ni sebe kao ni obitelji o kojima skrbe, dok tvornice odjeće i zapadne kompanije poznatih brendova odjeće, "zadovoljno trljaju ruke".