Foto: Press

UZBUDLJIVI prikaz čudesnoga povijesnog puta koji je prošla naša vrsta – od beznačajnog čovjekolikog majmuna do gospodara svijeta.

Knjiga "Sapiens" Yuvala Noaha Hararija već je postala međunarodna uspješnica i prevedena je na više od dvadeset jezika, a njezin autor je 2012. nagrađen nagradom Polonsky za kreativan i originalan doprinos humanističkim znanostima.

Kratko smo porazgovarali s autorom vezano za predstavljanje knjige koje će se sutra, 25. ožujka u 19 sati, održati u velikoj dvorani kina Europa.

Specijalizirali ste srednjovjekovnu i vojnu povijest, kako ste se odlučili na temu koju obrađujete u "Sapiensu" i postoji li neka poveznica; ako da, koliki je utjecaj ovih pravaca u knjizi?

Najveći dio karijere specijalizirao sam se za srednjovjekovnu vojnu povijest. No, u isto sam vrijeme bio vrlo zainteresiran i za velika povijesna pitanja. Primjerice, htio sam shvatiti kako je došlo do toga da ljudi dominiraju planetom ili zašto muškarci dominiraju nad ženama u većini društava. Zašto Europa dominira svijetom u modernim vremenima ili zašto ljudi vjeruju u bogove, u individualizam ili u ljudska prava. Kako to da je kapitalizam postao dominantna religija u cijelom svijetu, ali prije svega, želio sam doznati jesmo li zbog moći koju imamo sretniji od naših predaka.

Kako bih odgovorio na ovako velika pitanja bilo je važno sagledati cjelokupnu povijest ljudskog roda. Stoga, kad sam dobio stalno mjesto na sveučilištu i više nisam morao brinuti za svoj posao, odlučio sam da je vrijede da po strani ostavim pitanja srednjovjekovne povijesti i napišem knjigu koja pokriva cjelokupnu povijesti, od evolucije naše vrste u kamenom dobu pa sve do političkih i tehnoloških revolucija 21. stoljeća.

Nagrađeni ste za kreativan i originalan doprinos humanističkim znanostima - "Sapiens" je svjetski besteseler između ostaloga i zbog tog specifičnog pristupa koji ste primijenili u obrađivanju teme kojom se bavite – kako biste opisali taj pristup, što je ono ključno što biste izdvojili?

Pokušavam zadržati stvari relevantnima. Velik broj ljudi misli da je naša povijest samo dosadan katalog mrtvih kraljeva i davno zaboravljenih bitaka, potpuno nevažnih za naše živote. Pokušavam pokazati važnost povijesti tako što sam usredotočen na poveznice između prošlosti i naših života. Primjerice, naši su životi neodvojivi od naših rasporeda. Na poslu, u školi, na televiziji - sve se odvija prema rasporedu. Navikli smo na to, ali to nije prirodno.

Sve donedavno, rasporedi nisu postojali. U tradicionalnoj postolarskoj radnji, svaki je postolar radio cijelu cipelu, od potplata do kopče. Ako je jedan postolara zakasnio, to nije zadržavalo ostale. Međutim, tijekom industrijske revolucije sagrađene su goleme tvornice i one su proizvodile cipele na dugim proizvodnim trakama. Tamo je svaki radnik upravljao strojem koji je proizvodio jedan dio cipele koja je nakon toga prelazila na drugi stroj. Ako je radnik na stroju 5 zaspao ili otišao na odmor, to je zadržavalo ostale strojeve. Kako bi se spriječili takvi slučajevi, svi su bili prisiljeni držati se strogih rasporeda. Svi su odlazili na odmor u isto vrijeme bez obzira na to jesu li gladni ili ne. Svi su se vraćali kućama na zvuk koji je označavao da je njihova šihta gotova, a ne onda kad su završili svoj projekt.

Industrijska revolucija usadila je raspored u temelj gotovo svih ostalih ljudskih aktivnosti. Nedugo nakon što su tvornice rasporede nametnule radnicima, prihvatile su ih i škole, nakon toga i bolnice, mediji itd. Tako je stvoren globalni sustav rasporeda, sinkroniziran do zadnje sekunde i on kontrolira svaki aspekt naših života.

Povijest naše vrste, općenito je govoreći, ogromno područje u čijem se proučavanju isprepliću razne znanstvene grane; što je konkretno u fokusu Vaše knjige, koja su ključna pitanja na koja ste željeli odgovoriti?

Glavno pitanje koje me navelo na pisanje knjige je odnos moći i sreće kroz našu povijest. Ljudska vrsta jako je dobra u stjecanju moći pa smo danas tisuću puta moćniji od naših predaka. No, jesmo li sretniji? To nije najjasnije. U usporedbi s onim o čemu je većina ljudi kroz povijest sanjala, možda živimo u raju. No, iz nekog se razloga ne osjećamo tako. Čini se da ljudi nisu baš dobri u iskorištavanju moći kako bi nadjačali patnju i povećali sreću. Zašto? To je jedna od glavnih stvari koje pokušavam shvatiti.

Jedno objašnjenje bilo bi da sreća ne ovisi toliko o objektivnim okolnostima već našim očekivanjima. Očekivanja se, međutim, prilagođavaju okolnostima. Kad stvari krenu na bolje, očekivanja rastu, a posljedično, čak i dramatična poboljšanja životnih uvjeta mogu nas ostaviti nezadovoljnima kao i prije.

Drugo objašnjenje je da su i naša očekivanja i naša sreća predodređena našim unutarnjim biokemijskim sustavom, a naš biokemijski sustav nije "zainteresiran" za sreću". Evolucija ga učinila takvim kako bi povećala naše izgleda da preživimo i razmnožavamo se, a evolucija se pobrinula da neovisno o tome što postignemo, ostajemo nezadovoljni, u vječitoj potrazi za boljim.

Na onoj najosnovnijoj razni, naša bazična reakcija na užitak nije zadovoljstvo već žudnja. Stoga, bez obzira na to što smo postigli, to samo povećava našu žudnju, a ne zadovoljstvo. Zato su ljudi uspješni u pokoravanju svijetu i stjecanju moći, ali ne tako uspješni u pretvaranju moći u sreću.

Ako promatramo jednog čovjeka kao predstavnika čovječanstva, znači li to da povijest naše vrste također ima svoj početak, sazrijevanje, starenje i kraj? Može li se to tako promatrati i provlači li se ta ideja kroz Vašu knjigu, ako da, na koji način? I što zaključujete?

Uistinu možemo reći da se vrsta, baš kao i pojedinci, rađa, sazrijeva, stari i umire. No, naša vrsta, Homo sapiens, u ovom se pogledu razlikuje. Rođena je u Africi prije nekoliko desetaka tisuća godina. Postepeno je pokoravala svijet pa smo danas najveća sila na planetu. No, ne postoje znakovi da starimo i umiremo. Upravo suprotnom, izgleda da se razvijamo i pretvaramo u nešto još moćnije.

Vezano za prethodno pitanje, ako razvoj naše vrste ima svoj početak (kojeg otprilike poznajemo), možemo li pretpostaviti i njegov kraj na vremenskoj crti?

Uzmemo li u obzir naš tehnološki napredak, neizbježno je da će se ljudi htjeli nadograditi u neku vrstu superiornog bića. Pokušat ćemo se pretvoriti u bogove. Mislim to doslovno. Ljudi će imati moći koje su se tradicionalno pripisivale božanstvima. Ljudi bi uskoro mogli prema želji stvarati bića, snagom uma ploviti umjetnom stvarnošću i mijenjati vlastita tijela i umove prema željama.

Kad razmišljamo o budućnosti generalno mislim na svijetu u kojem ljudi koji su identični nama uživaju u kvalitetnijoj tehnologiji: laserima, pametnim robotima i svemirskim brodovima koji putuju brzinom svjetlosti. No, revolucionarni potencijal budućih tehnologija je promijeniti Homo sapiensa, a to uključuje naša tijela i umove, a ne samo oružja i vozila. Najnevjerojatnija stvar vezana za budućnost neće biti svemirske letjelice već bića koja njima upravljaju.

To će rezultirati nevjerojatnim mogućnostima, ali i zastrašujućim opasnostima. Nema smisla biti optimističan ili pesimističan. Trebamo biti realni. Moramo razumjeti da se ovo događa, to je znanost, a ne znanstvena-fantastika i krajnje je vrijem da o tome počnemo razmišljati ozbiljno. Većina problema koji brinu naše vlade i građane je, u usporedbi, potpuno beznačajna. Globalna ekonomska kriza, Islamska država, situacija u Ukrajini, sve su to važni problemi, naravno. No sve ih zasjenjuje pitanje ljudskog poboljšanja.

Vanjski utjecaji oduvijek su uvjetovali naš razvoj. Što ako neki od njih skrenu razvoj u drugačijem smjeru od dosadašnjeg? Kojoj drugoj vrsti možemo predvidjeti dominaciju na našoj planeti?

Kada bi se ljudi na neki način uništili, u nekoj nuklearnoj ili ekološkoj katastrofi, to ne bi značilo kraj života. Neki oblici života i dalje bi postojali i razvijali se, a možda bi u budućnosti nova rasa inteligentnih bića dominirala svijetom. Možda inteligentni štakori ili žohari? U tom slučaju, nadam se da bi bolje upravljali ovim planetom.

U bližoj povijesti (u odnosu na onu od samih početaka nastanka) ljudi se okupljaju u zajednice - najprije su to bile obitelji i grupe, pa plemena, kraljevstva, nacije, države - a sada su to već internacionalne i interkontinentalne zajednice. Što mislite, koja je sljedeća faza društva?

Sljedeća faza je globalna zajednica. Često o ljudskoj vrsti razmišljamo u kontekstu podijeljenosti na odvojena društva i kulture, ali u stvarnosti, svi ljudi dijele istu kulturu. Dijelimo iste geopolitičke sustave, cijeli je planet podijeljen na međunarodno priznate države. Imamo isti ekonomski sustav: kapitalizam oblikuje čak i najudaljenije dijelove svijeta. Imamo isti zakonski sustav: ljudska prava i međunarodni zakoni vrijede bilo gdje, barem u teoriji. A imamo i isti znanstveni sustav: stručnjaci u Njemačkoj, Iranu, Izraelu i Kini imaju iste pogleda na strukturu atoma ili liječenje tuberkuloze.

Možete li nam ukratko najaviti kako ćete koncipirati predavanje, koja su ključna pitanja kojima ćete se baviti; hoćete li se na nekom dijelu knjige posebno zadržati, ako da, na kojem i zašto?

U svom ću predavanju pokušati objasniti kako su Homo sapiensi pokorili svijet i zašto naša vrsta (a ne mravi ili čimpanze) dominira planetom. Ukratko, odgovor koji ja dajem je da Homo sapiens vlada svijetom jer je jedina životinja koja može surađivati na izuzetno fleksibilne načine se nebrojenim strancima.

A što nam to omogućuje? Jedinstvena ljudska sposobnost da vjeruje u stvari koje postoje samo u našoj mašti - bogove, nacije, novac i ljudska prava. Kad milijuni ljudi vjeruje u istu izmišljene priče, prate iste zakone. Čimpanze to ne mogu. Ne možete uvjeriti čimpanze da vam daju bananu tako što ćete im obećati da kad umru, odlaze u raj za čimpanze gdje ga čeka neograničeno puno banana za sve dobro što je učinio za života. Samo mi možemo izmisliti i vjerovati u takve priče. I zato vladamo svijetom.