Foto: Luka Šangulin/Index

DO DVA velika koncerta Ane Rucner, kojima će proslaviti 15 godina rada ostalo je tek nekoliko dana, a ona je trenutno u završnim pripremama za spektakle koje priprema u zagrebačkom i osječkom HNK-u. Osim što želi publici prezentirati nešto dosad neviđeno i dostojno 15. godišnjice karijere, jako joj je bitna i humanitarna nota koncerta. Naime, sav prikupljeni novac darivat će se udruzi Baranjski leptirići za nabavku medicinskih pomagala, udruzi sv. Martina za pomoć ugroženim obiteljima i dječjem vrtiću Radost iz Popovca te društvenom domu u Dardi za izgradnju dječjeg igrališta.

Anu smo ulovili između glazbenih proba i organizacijskih zadataka u njenom kvartu Maksimiru te popričali o koncertu, ali i detaljima iz njenog privatnog života koji uvijek izazovu veliku pažnju.

Ostala su četiri dana do koncerta u Zagrebu, kako teku pripreme, je li vam naporno i ostaje li vam vremena za bilo što drugo?

Mi smo sjajan mali tim, koji hendla sve uz pomoć Rotarijanaca. Mislim da smo nas četvero odradili lavovski posao što se tiče organizacije, a sviračke stvari pak idu dobro. Imamo još dvije velike probe i generalku pred koncert. Sve jako lijepo zvuči, često se naježimo koliko je to dobro, pogotovo romska glazba.

Kako je došlo do te suradnje, kako ste se sastali?

To je dragi Bog namjestio jer je sve krenulo od moje inicijative da sviram romsku glazbu. Samo me u jednom trenutku okrenulo, iz osobnih razloga. Nazvala sam svog Filipa Gjuda, koji je frontmen jednog benda i rekla: 'Imam ideju, još sam na aerodromu u Istanbulu, kad se vratim reći ću ti je. Mijenjamo program koncerta, dobila sam viziju'. Ušli smo drugi dan u studio i ja sam odsvirala 'Đelem đelem' i objasnila mu da želim romsku glazbu u drugom dijelu. On je radio s Frajlama dugo i kuži tu glazbu.

Znao je Arije, četiri umirovljene Ladarice koje su odrasle na tome. Pitala sam njih, rekle su da nije moglo u boljem trenu. Na kraju sam našla puhače odasvuda, simfoničare koji godinama sviraju mimo klasike. Doista je potrebno da se poslože sve kockice, a najbitnije je reći da je romska glazba za mene najveća emocija, mislim da ne postoji osoba koja je imuna na taj melos. Bila sam tužna i povrijeđena, odlučila sam to slušati, počela sam to svirati da isplačem tugu iz sebe i sad sam napravila koncert od toga.

S obzirom na to da su se kockice posložile, što publika može očekivati?

Da ćemo sigurno dati puno dobre energije, jako se veselimo nastupu. Nikad ne mogu reći da će biti oduševljeni, to ćemo vidjeti. Emociju imamo, vidjet ćemo koliko ćemo biti uštimani.

Koncert je sastavljen od dva dijela, od moderne i klasične glazbe iz filmova. Goran Karan i Danijela Pintarić će nastupiti u prvom dijelu. Jakov Sedlar je napravio kraći dokumentarac o meni s kojim počinje koncert. U drugom dijelu koncerta se pridružuju Arije i sjajan pjevač Ivan Jelić te puhački ansambl i sviramo romsku glazbu. Imam i senzacionalno iznenađenje, Zagreb to još nije vidio.

Ipak najvažnija je humanitarna nota koncerta.

Meni je glazba davanje, ne bih svirala da ne mogu dati. Svih ovih 15 godina sam davala od koncerata, tako su me starci odgojili. Htjela sam tim koncertom zaokružiti 15 godina da pokažem što jesam i da dam. Prihod ide za Baranju, kad sam snimala Kopački rit na vijestima sam vidjela da ljudi nemaju za drva. Doživjela sam šok, nisam mogla vjerovati da nemaju pored toliko drva u Baranji. Sjela sam u auto, odnijela im pomoć, skupila ljude oko sebe i sprijateljila se.

Vidjela sam stvarnu sliku Baranje i odlučila sam koncertom napraviti nešto za njih. Članica sam Rotaryja i shvatila sam da to može dati još veću dimenziju svemu. Novac ide za izgradnju parka i dječjeg igrališta u Dardi i Kneževu te ćemo donirati sredstva dvjema udrugama.

Kako se može pomoći osim kupnjom ulaznice?

Ulaznice su rasprodane, a na koncertu ćemo podijeliti letak s računom isključivo za ovu nakanu, broj je HR3823600001502021406. Prodavat ćemo i programske knjižice, a na web stranici imamo ekstenziju gdje se može uplatiti direktno na račun ili kupiti CD "Za male anđele", koji će posjetitelji koncerta dobiti besplatno.

Kako komentirate sve veći broj prevara s humanitarnom pomoći?

Ja nikad nisam doživjela da sam sudjelovala u nečemu što je bila prevara i ne znam je li to ikad itko dokazao. Uvijek čuješ sa strane. Rotary je ozbiljna organizacija, a kad sam otvorila donatorski račun prošla sam cijeli proces. Ja se ne bih usudila zezati s tim stvarima. Mislim da ljudi imaju dobru namjeru, a zašto to ode u krivom smjeru ne znam. Tko ima srca uzeti novac koji je dao netko tko nema i dao je zadnju kunu?

Na što ste posebno ponosni iz 15 godina karijere, čega ćete se uvijek sjećati?

Prošla sam zaista svijet, par puta ukrug, nisam bila jedino u prašumi Afrike jer tamo ni ne mogu svirati. Svašta sam prošla, dvorane, spektakle, luđačke evente. Ništa me više ne može toliko impresionirati, najdraže mi je otići ujutro u 5 na Srđ i svirati Suncu i ljudima koji dođu sa mnom dočekati prvi dan ljeta.

Drago mi je da sam i dalje normalna osoba, ne ponese me ni uspjeh, niti me sruši pad. Najbitnije mi je da sam dobra i pravedna majka sinu, da za njega imam najviše vremena. Na kraju sve radim za njega, jer znam da ako i uspijem privrediti nešto, sve ostaje njemu.

Kakvi su planovi za 2017.?

Spremam se za turneju po Kini, spremam i festival Ana u gradu sedmi put, imam jako puno gostovanja, sviram 15. lipnja na humanitarnom koncertu u Monacu i spremam novi projekt vezan uz romsku glazbu, no rano je o tome pričati.

Otkud ideja za taj zaokret?

Emocija i patnja. Ja uživam liječiti svoju patnju svirajući, sviram već 27 godina, naučila sam biti s instrumentom, to je moj stil života, ne posao. Kad god nešto osjećam, to odbrusim na instrumentu.

Da se ne bavite time, čime biste se bavili?

Vjerojatno menadžmentom u kulturi ili diplomacijom, jer putujući i radeći za Ministarstvo kulture i HTZ sam vidjela kako to funkcionira, a prije Akademije sam htjela upisati Menadžment u Dubrovniku, ali roditelji mi nisu mogli priuštiti, a i nisam imala vremena, ja sam već sa 17 upisala Akademiju. Da nisam glazbenica bila bih menadžer drugim glazbenicima ili diplomat, a to mi je možda plan kad budem starija.

Kakvi su planovi s Ministarstvom i Turističkom zajednicom ubuduće?

Nemam planove s nijednom državnom institucijom, ja sam jako lijepo surađivala s njima do prije par godina, osvojili smo nagrade i realizirali uspješne projekte.

Koliko vam slobodnog vremena ostaje?

Uvijek ga ima. Moj tata je uvijek govorio: 'Djeca, imate 24 sata. Ako osam sati spavaš, osam radiš, osam imaš za odmor'. Kad čovjek bolje napravi raspored, sve se da posložiti, stignem biti i mama, i oprati i skuhati... Za pet dana kad prođe ovaj koncert imat ću malo više vremena.

Kako provodite slobodno vrijeme, kad ne obavljate i posao mame?

Zapravo sjedim i šutim. Često sam sama, uživam u toj samoći. Živim u kući koja je u prirodi, sva u staklu i gleda u šumu. Volim taj mir, oduvijek sam bila takva. 

Koja je najvažnije lekcija koje prenosite sinu?

Puno mu ja lekcija prenosim. Ja sam prošla poremećaje u prehrani kao tinejdžerka i tu sam posebno osjetljiva jer djeca su fizički raznolika i uvijek sam ga učila da nema pravo vrijeđati nekoga, niti netko njega. Ako ga netko uvrijedi, neka mu samo dođe i kaže da to nije bilo lijepo. Da bude pristojan, da zna reći ne, ali da nikad ne bude podrugljiv prema drugima, posebno starijima. Da bude pošten i da se ne da zafrkavati. I da nikad ne kaže nekoj djevojčici na račun fizičkog izgleda nešto.

Kako se vi nosite s medijskim napisima i komentarima?

Izvrsno jer su uglavnom dobri. Rijetko je neka neistina, mogu ih nabrojati na lijevoj ruci. Svoju intimu volim čuvati, mene ne zanima tuđe pa mislim da ni druge ne zanima moje. Pogodilo bi me da sam imala neku nezgodu, laži me ne diraju.

Zašto vas svaki put povezuju s nekim tko je moćan, političarima i direktorima, zašto ne s nekim "običnim" muškarcem?

Ja zaista sjedim u šumi i gledam kroz prozor, ne družim se s ljudima. U Špansko uopće ne idem, to uopće ne razumijem, ako hoćeš lagati, laži tako da ima smisla. Vidjela sam taj članak, nije mi bilo jasno, a loše je jer je taj čovjek, oženjen. Radim lijepe projekte, uspješno ih realiziram pa netko misli da to ne mogu sama od sebe. A može se itekako, s puno rada, upornosti i odricanja. Tri godine sam sama, ne želim se uopće vezati tako da ću stvarno na kraju skrivati partnera jer neću htjeti da ima neugodnosti.

Kakav taj muškarac treba biti?

Često čitam intervjue gdje žena opisuje idealnog muškarca, nisam nikad vidjela da muškarci opisuju savršenu ženu. Ne očekujem ništa, imam brak iza sebe pa znam neke stvari, imam dijete i realizirana sam, imam financijsku sigurnost. Meni muškarac treba da me voli, da ga volim i da nam je lijepo. Ako sam ja realizirana, htjela bih muškarca koji ima cilj u životu, ali gledam ljude kao ljude, ne kao pozicije.

Mnogo pažnje izaziva vaš odnos s bivšim suprugom Vladom Kalemberom. Zašto je nama u Hrvatskoj to toliko čudno?

Nama je sve čudno. Mi smo prijatelji, on je stariji od mene pa je i puno iskusniji, da je moj vršnjak možda bi bio ekspresivniji. On nosi jedan mir, koji i ja imam bez obzira na godine. To je otac mog djeteta s kojim sam dijelila četiri zida deset godina. Da je ne znam što napravio, ja bih i dalje rekla da ga volim i poštujem. To je druga dimenzija, on je moj muž crkveni, otac mog djeteta. Mi se volimo družiti i slažemo se. Da on nađe ženu, a ja muškarca, znam da ne bi mogli skupa na odmor pet dana, ali ja bih tu ženu prigrlila.

Kako on reagira na medijske napise u kojima vas se spaja s muškarcima?

Nikad ne komentira ništa, ja ga pitam za neki savjet ili mišljenje jer uvijek sam ga pitala i onda mi da savjet, ali to je naša tajna.

Nekoliko brzopoteznih

Jacques i Eurosong

Jacques je divan, pjesma mi je prekrasna, volim ga kao osobu i pjevača.

Radite koncert za Baranju, a to je dio Hrvatske iz kojeg se ljudi iseljavaju.

Ja ću im pomoći kako mogu, bilo bi lijepo da u tako bogatom kraju ljudi ostanu, da netko pomogne da se nešto počne događati. Ako nas netko želi iseliti, to uspijeva.

Vojni rok

Nemam pojma, ja sam žensko.

Abortus

Svaka žena ima pravo birati za sebe, ali to živo biće. Potrebna je edukacija. Nemam to iskustvo pa ne mogu o tome pričati, ali ne sviđa mi se da ispred bolnica netko prosvjeduje i moli. Poštujem crkvu i vjernik sam, volim se pomoliti, ali ne ispred institucija.

Odnos prema ženama u Hrvatskoj, i sami ste rekli da ljudi misle da netko stoji iza vas i vašeg uspjeha.

Pa nek' si misle, nek' misle da iza mene stoji četa političara. Nekada je u klasičnoj glazbi postojao mecena, koji je investirao u glazbenika. Kod nas ima sjajnih muzičara i investirajte u njih jer će vam se vratiti.

Odnos prema kulturi

Mislim da naši ljudi prilično vole kulturna događanja. Puno se kod nas ide u kazališta i muzeje, pa koliko imamo izložbi, premijera, koncerata...