AUSTRALSKI astrofizičar primljen je u bolnicu nakon što su mu četiri magneta zapela u nosu kad je pokušavao izmisliti uređaj koji zaustavlja ljude da dodiruju svoja lica tijekom epidemije koronavirusa.

Daniel Reardon, znanstveni suradnik na sveučilištu u Melbourneu, u četvrtak navečer pravio je ogrlicu koja se oglašava alarmom pri dodiru s licem kad mu se dogodio peh. 27-godišnji astrofizičar koji se specijalizira za pulsirajuće promjenljive zvijezde i gravitacijske valove kaže da je pokušavao ubiti dosadu u samoizolaciji s četiri snažna neodimijska magneta.

"Imam nešto elektroničke opreme, ali zaista nemam iskustva ni stručnosti za izgradnju sklopova ili stvari", izjavio je za The Guardian Australia. "Imao sam komponentu koja detektira magnetska polja. Pomislio sam da, izgradim li sklop koji može detektirati magnetsko polje i nosimo li magnete na zglobovima, to bi moglo pokrenuti alarm ako ih previše približimo licu", rekao je.

Međutim, akademik je shvatio da je elektronički dio učinio upravo suprotno - krug će se zatvoriti tek kad nema magnetskog polja. "Slučajno sam izumio ogrlicu koja neprestano zuji osim ako ruku ne pomaknete blizu svog lica", rekao je.

Nakon što mu je propala ta ideja, kaže kako se i dalje dosađivao te se nastavio igrati magnetima. Prvo ih je stavio na uši, a zatim i u nosnice - no stvari su brzo krenule loše po njega. Reardon je rekao da je stavio dva magneta u nosnice, a dva s vanjske strane. Kad je maknuo magnete s vanjske strane nosa, unutarnja dva su se spojila. 

"U tom trenu, moja partnerica koja radi u bolnici počela mi se smijati", rekao je. Nakon što je 20 minuta bezuspješno pokušavao izvući magnete iz nosa, odlučio je potražiti pomoć na Googleu. Kaže da je pronašao članak o 11-godišnjem dječaku koji je imao sličan problem. Rješenje je bilo u još magneta, no dok je pokušavao preostalim magnetima izvući one u nosu, završili su mu u lijevoj nosnici.

"U tom trenu ostao sam bez magneta", rekao je, a prije nego što je pristao otići u bolnicu još ih je pokušavao izvući kliještima, no ni to mu nije uspjelo. "Svaki put kad bih kliješta približio nosu, cijeli bi mi se nos pomaknuo prema kliještima, a zatim bi se kliješta primila za magnet", kazao je. "Bilo je pomalo bolno u tom trenutku."

"Partnerica me odvela u bolnicu u kojoj radi jer je htjela da mi se njezini kolege smiju. Doktorima je isto bilo smiješno", izjavio je dodavši da su se šalili kako je njegova ozljeda uzrokovana samoizolacijom i dosadom.

U bolnici je dvoje liječnika upotrijebilo anestetički sprej i ručno izvadilo magnete iz njegovog nosa. "Kad su mi izvadili tri iz lijeve nosnice, posljednji mi je pao u grlo", rekao je. "To je mogao biti problem da sam ga progutao ili udahnuo, no srećom mogao sam se nagnuti naprijed i iskašljati ga. Trebam li dodati da se više neću igrati s magnetima?" zaključio je.