NOVI film Spider-Man: Across the Spider-Verse odvija se u prilično drugačijem kinematografskom krajoliku od onog u svom prethodniku Spider-Man: Into the Spider-Verse od prije pet godina. Za neupućene, animirani serijal zamišlja da njezin središnji heroj Miles Morales postoji unutar živahnog "multiverzuma" svjetova, u kojima vladaju različite inkarnacije Spider-Mana, piše BBC.

Multiverzum je 2018. godine još bio novina, no taj je koncept kasnije postao izlizan u superherojskim filmovima, posebno u filmovima Marvel Cinematic Universea. Ali naučili su pogrešnu lekciju iz filma Spider-Man: Into the Spider-Verse, čija prava čar nije u multiverzumimaprepunima novih franšiznih mogućnosti s različitim likovima i inkarnacijama likova koji se mogu upariti po želji.

Stvarna privlačnost Spider-Versea leži u njegovom prihvaćanju vizualno ekscentričnih stripova o superherojima. U Spider-Verseu multiverzum prije svega znači priliku da se prekrše neka pravila, a ne da se prilagodi formuli.

Prvi film isticao se po načinu na koji su redatelji Peter Ramsay, Rodney Rothman i Bob Persichetti pridobili svoj tim da oslika Milesov svijet svježim stilom. Takvo često nostalgično evociranje ovih elemenata omogućilo je da nam se čini kako je Miles Morales, relativno novi lik u Marvelovim stripovima, oduvijek bio tu, legendaran kao i sam Peter Parker.

Oživljavanje dinamike stripova

Neki drugi filmovi o superjunacima možda bi samo preuzeli priču ili jednu do dvije poznate kompozicije iz izvornog stripovskog materijala, no timovi filmaša i umjetnika na oba Spider-Verse filma radili su zajedno kako bi oživjeli dinamiku stripova. Prvi film dobio je pohvale zbog svoje kombinacije jezika animacije i filma s jezikom stripa.

Jedan takav primjer može se vidjeti u korištenju zvučnih efekata napisanih na zaslonu, a takvi trenuci djeluju kao da su nakratko zaustavljeni u vremenu, kao da promatrate ploču za crtanje stripova koja oživljava i diže se u zrak na velikom platnu.

Rijetkost je vidjeti da se filmovi o stripovima koriste teksture i taktilne kvalitete tiska - mnogi su primijetili njegovu upotrebu polutonova, Ben-Day točkica i "Kirby Kracklea" (stil koji je prvi upotrijebio cijenjeni crtač stripova Jack Kirby).

U nizu intervjua Justin K. Thompson, dizajner produkcije na Into the Spider-Verse i koredatelj na Across the Spider-Verse, istaknuo je da animacija prihvaća nesavršenosti tiska, poput kromatske aberacije filma koja podsjeća na slučajno razdvajanje boja i neusklađenosti koja bi proizašla iz postupka ispisa u četiri boje.

Kroz svoj golemi tim, koji broji više od 1000 umjetnika i animatora, Across the Spider-Verse udvostručuje uzbudljivo osjetilno preopterećenje prvog filma, vizualno i narativno eksperimentirajući s onim što bi priča o Spider-Manu mogla biti na ekranu.

Vizualna nesukladnost Across the Spider-Versea je tematska

Svaki formalni element prethodnog filma još je istaknutiji, poput načina na koji su neki likovi animirani u 12 sličica u sekundi umjesto u 24 sličice u sekundi, što je standard za 3D animaciju. To je rezultiralo minijaturnom odgodom između kadrova, što stvara učinak poput listanja stranica.

No uvođenjem lika Spider-Punka, odnosno Hobieja Browna (glas mu je posudio Daniel Kaluuya) u novi film, animatori su učinili nešto još zanimljivije. Ovdje se različiti elementi istog lika, koji već izgleda kao da je izrezan iz časopisa, kreću različitim brzinama, pa tako, vjeran svom anarhičnom karakteru, umjesto da evocira listanje stranica, on postaje poput hrpe stranica koje bacaju na vas.

Across the Spider-Verse također proširuje svoju paletu kojom odražava važnost umjetnosti stripa koristeći svoje kaleidoskopsko putovanje u različite svemire u multiverzumu kako bi otišao dalje od prvog filma i dodajući nove i specifične posvete metodama različitih umjetnika.

To je jedan od načina na koji su Powers, Dos Santos i Thompson nastojali u film ugraditi identitet još više umjetnika. Ako se prvi Spider-Verse bavio odavanjem počasti tradicionalnim teksturama stripa, Across the Spider-Verse promatra kako se taj medij razvijao tijekom desetljeća.

U međuvremenu, glavni negativac filma Across the Spider-Verse The Spot savršen je izraz filmskog prihvaćanja nesavršenosti umjetnikove ruke. I on i Spider-Man 2099 održavaju svoje temeljne geometrijske crte skice, koje vise s njih poput nedovršenog crteža, ali Spot, sa svojim bijelim izgledom prekrivenim tamnim mrljama, izgleda kao stranica koju je netko zamrljao tintom.

Taj osjećaj deformacije ugrađen je u lik, koji je vođen bijesom što je postao okrutna kozmička šala, slučajni nusprodukt nečije tuđe avanture. Dok on i Miles skaču između radikalno raznolikih svemira, postaje jasno da je vizualna nesukladnost Across the Spider-Versea tematska, izraz Milesova otpora da se uklopi u narativni okvir koji su njegovi učitelji i kolege pokušali postaviti oko njega.

Vizualni elementi Spider-Versea nisu samo nadopuna priči – oni su dio priče

Tako se često suvremeni filmovi o superjunacima zadovoljavaju izvlačenjem priča iz stripova, s malo njihovog duha, ali filmovi Spider-Verse zaista odaju počast svojim tiskanim prethodnicima. Ovo, naravno, nije jedini način da se dobro adaptiraju stripovi, no zasad se doimaju kao filmovi koji su najvjerniji duhu medija stripa i svjedoče o izražajnom potencijalu animacije.

To je zato što vizualni elementi Spider-Versea nisu samo nadopuna priči – oni su dio priče. Doista, čini se da su u Hollywoodu pronašli prave ljude za taj posao, najavljujući procvat raznolikih, stiliziranih pristupa animaciji u nedavnim velikim izdanjima kao što su The Mitchells Versus the Machines, Puss in Boots: The Last Wish i nadolazeći Teenage Mutant Ninja Turtles: Mutant Mayhem.

Dva filma – kojima će se pridružiti treći i posljednji film Spider-Verse, koji bi trebao biti objavljen sljedećeg ožujka – također su podsjetnik da su pisci samo pola onoga što čini strip.