ISADORA Duncan bila je američka plesačica i koreografkinja te je ostala zapamćena kao "majka modernog plesa". Njezin stil bio je revolucionaran i oprečan tadašnjem klasičnom shvaćanju baleta. Bila je pionirka umjetnosti u kojoj je odbacila rigidna pravila i stvorila nešto novo i svježe.

Neki novi pristup plesnoj umjetnosti

Rođena je 1877. godine u San Franciscu u Kaliforniji. Od malih nogu pokazivala je interes za ples, no nije se uklapala u tadašnje norme klasičnog baleta. Njeni rani pokušaji da se obrazuje u plesnim školama su propali jer se Duncan nije mogla nositi s pravilima i formalnošću tih institucija. Duncan je razvila vlastiti plesni stil inspiriran čitanjem grčke književnosti te favorizirala spontanost u toj umjetnosti.

Njezina potraga za slobodom u izražavanju odvela ju je u Europu gdje je brzo pronašla svoje istomišljenike. Nastupala je po raznim auditorijima, od Pariza do Moskve. Uskoro je postala popularna u cijeloj Europi.

Plesala je bosa, u laganim tunikama inspiriranim starogrčkim kipovima. Njezin ples nije bio organiziran oko strogih baletnih tehnika ili specifičnih koraka, već je bio spontan i fluidan, oslanjajući se na prirodne pokrete tijela. Smatrala je da je ples izraz duhovnosti i prirodnih impulsa.

Duncan je vjerovala da je ples univerzalni jezik kojim se mogu izraziti ljudske emocije i filozofske misli. Za nju je glazba bila ključna komponenta plesa. Od skladatelja je preferirala Beethovena, Chopina i Wagnera. Odbacila je klasično shvaćanje koreografije te naglašavala važnost spontanosti i djelovanja po osjećaju.

Brak, djeca i tragedije

Isadora nije vjerovala u tradicionalan život te se udala samo jednom. Tijekom svog boravka u Moskvi upoznala je pjesnika u usponu, Sergeja Jesenjina. Par se strastveno obožavao, premda su se u prvim fazama odnosa jedva razumjeli - Isadora nije govorila ruski niti je Sergej znao engleski. Razveli su se nakon svega dvije godine braka.

Nakon Jesenjina Isadora se više nije udavala. Rodila je dvoje djece prije braka. Jedno s britanskim kazališnim redateljem, a drugo s bogatim obrtnikom. Međutim doživjela je i smrt oboje potomaka. Njena su se djeca utopila u Seini nakon što je automobil skliznuo s ceste i pao u rijeku. Nakon toga radila je samo na određenim projektima i povukla se u sebe.

Njezin život tragično je završio u rujnu 1927. godine u Nici kada je njen šal uhvaćen u kotač automobila u pokretu. Šal se omotao oko osovine kotača te zadavio plesačicu. Idućeg dana sve europske novine pisale su o njenoj tragičnoj smrti. U SAD-u je bila popularna uglavnom u New Yorku, dok je u Europi bila smatrana svjetskom zvijezdom gdje god bi se pronašla. Umrla je s 50 godina.