Foto: YugoPapir

PREMA podacima Ministarstva uprave iz 2016. godine, najpopularnija imena beba u Hrvatskoj su Luka, odnosno Mia. U našem ovotjednom izletu u Jugoslaviju prisjećamo se kakva smo imena davali djeci 1981. godine.

Travanj 1981: Sve češće po našim ulicama, parkovima, školama, restoranima čujemo imena kao što su Žaklina, Izabel, Belinda, Tomas, Rafael, Michel, Michael - strana imena naše djece. Tko su njihovi roditelji i kakvi su ih razlozi natjerali da ih tako nazovu? Najčešći odgovori su da je to sada moderno, a najnovija moda je, uz strano ime i po dva prezimena!

Majka Mileva, otac Radojko i deca kći Katrin i sin Mišel, izvinite, Michael, i naravno, svi s jednim "veoma rijetkim i neobičnim" prezimenom koje se završava s "ić!"

Zašto, čemu čuđenje? Što je tu neobično?

Lijepo ljudi objašnjavaju da im se djeca zovu Katrin i Michael, i to sa "Chae" umjesto "običnog i prostog" "še", a vi im ne vjerujete.

Zar do sad niste čuli za takva imena? Svakako da jeste, međutim, nekako vam sve to nije baš najjasnije. Pretumbavate kockice po glavi, ali nikako da ih složite.

Otkud u selu u požarevačkom kraju ovakva imena?

Evo objašnjenja: Mileva i Radojko su bili u Francuskoj na privremenom radu, tamo su izrodili djecu, i red je da djeca imaju francuska imena. To ljepše i otmjenije zvuči nego, na primer, da su im dali imena Katica i Mihajlo.

Imena s kojima se posljednjih godina sve češće susrećemo, natjeraju čovjeka na razmišljanje. Zašto pored tolikih lijepih naših imena Jelena, Mojca, Marko, Vuk, Biljana, Stevan, Jožica, Marija... djecu nazivaju Žaklinom, Valentinom, Klarom, Ulom, Hansom - Jovanović ili Petrović... Što roditelje navodi na to?

Poistovjećivanje s junacima

Ovakva imena kod nas javljaju se posljednjih desetak i više godina, u stvari, od vremena masovnijeg odlaska naših ljudi na privremeni rad u inostranstvo. Kako većina njih potiče iz sredine s nižim obrazovanjem to neke psihologe navodi na zaključak da ljudi skromnijih intelektualnih mogućnosti češće deci daju ovakva imena, misleći da će se time "popeti na stepenicu više".

"U našoj Općini ima puno "gastarbajtera", koji djeci daju francusko, njemačko ili neko nordijsko ime, zavisno od zemlje u kojoj rade", rekla nam je - Negica Jančić, zamjenik matičara u SO Velika Plana. "Međutim, ima puno mladih roditelja koji žive ovdje, a djeci ipak daju strana imena. Nedavno sam baš u matične knjige rođenih upisala dječake koji se zovu Karlo i Ringo."  

Otac malog Ringa bio je svojevremeno strasni obožavatelj "Beatlesa", posebno bubnjara, pa je svom sinu dao njegovo ime.

Nije rijedak slučaj da dijete dobije ime po nekom glumcu, pjevaču, sportašu, pa i državniku, političaru, ili, jednostavno, po osobi popularnoj u takozvanom "jet set" društvu.

Psiholozi to nazivaju poistovjećivanjem s omiljenim junakom i smatraju normalnim takve pojave. Ako neko nekog toliko voli, onda će mu posebno zadovoljstvo predstavljati da njegovo dijete nosi isto ime bez obzira na što će odudarati od prezimena i sredine u kojoj živi.

Zanimljiva je priča o jednoj 70-godišnjoj starici iz sela u okolini Smedereva.

Čitavog života trezvena i realna žena, starica se, kad je dobila praunuka, žarko zalagala da djevojčici daju ime Žaklina.

Bilo je to vrijeme kad ime Jacqueline Kennedy-Onassis nije silazilo s novinskih stupaca i TV ekrana. Baka je bila oduševljena ovom ženom i željela je da se i njena praunuka tako zove.

Na njenu veliku žalost, djevojčica je dobila ime Olgica.

Ne manje razočaranje doživio je i jedan mladi otac, strastveni ljubitelj auto trka i rallyja, kad su mu matičari objasnili da sinu ne može da da ime brazilskog vozača Fittipaldija, da je to prezime, i da to kao ime nikako ne mogu da upišu u knjigu rođenih.

Događaji i imena

Trenutne situacije i događaji u svetu i kod nas, također utiču na izbor imena za dijete. U vrijeme kad je u svemir poletjela prva žena astronaut, Valentina Tereškova, djevojčice rođene tih dana, masovno su nazivane Valentina.

Danas su one 18-godišnje djevojke. Hoće li i svojoj deci dati ime po nekom događaju koji će obilježiti neku epohu ne zna se.

Ljudi su u svojim postupcima zaista nepredvidivi i često vrlo originalni. Na tu pomisao navodi i događaj koji se zbio pre dvije godine, kad je u posjeti našoj zemlji bio Hua Kuo Feng, tadašnji lider NR Kine.

Jednom našem zemljaku, Romu, baš tih dana rodilo se 11. dijete i to sin. I znate kako ga je nazvao - naravno, imenom kineskog predsjednika! Kad su ga pitali za objašnjenje, logično je odgovorio:

"Hua Kuo Feng je predsjednik najmnogoljudnije zemlje na svetu, a ja želim imati još djece i mislim da ću ih imati najviše u Jugoslaviji, pa zašto da se jedno od njih ne zove ovako?"

Svako ima svoju logiku.

Što sve ljudi nisu u stanju da učine da bi sebi priuštili zadovoljstvo, ili bili originalni po svaku cijenu? Hoće li se djetetu kasnije, kad odraste, sviđati što se tako zove, roditelje nije briga, kao što ih se ne tiče ni što okolina misli o tome.

Važno je da su po nekoj svojoj procjeni, suvremeni, napredni, da su zadovoljili svoje želje!

Ako su "ludo zaljubljeni" u Španjolsku, djetetu će dati ime Karmen, Rafael, Rodrigo, a ako čeznu za Grčkom onda će se kći sigurno zvani Afrodita. Takva imena sve češće se čuju na ulici, u školi i obdaništu. No, najnoviji "nobles" je imati dva imena, pa i dva prezimena!

Ne dva prezimena kao u situaciji kad se žena udaje i uzima i muževljevo prezime, već se dva prezimena daju tek rođenom djetetu. Doduše, to nije nikakva novina, jer su se još početkom ovog vijeka davala po dva imena i van naših krajeva u kojima je to bio drevni običaj.

Listajući "knjige starostavne" u beogradskoj općini Vračar, matičar Zorica Stojković rekla nam je da je i tada bilo kombiniranja domaćeg i stranog imena, naročito kod djece rođene u inozemstvu. Tako se jedna bakica rođena 1898. godine zvala Marija Elizabet Izabel, s prezimenom koje se završava s "ić."

Druga je također imala tri imena - Jelena Marija Ilona, pa Marija Magdalena Roza, Irma Ana, Charles Andre...

Toga ima i danas. Dječak rođen u Berlinu prije desetak godina zove se Uroš Elias, djevojčica rođena u Pragu ima čak četiri imena Ema Olga Ana Marija, dok se dječak čiji je otac Jugoslaven a majka Njemica, zove Vladimir Valter Đorđe.

Međutim, i djeca rođena kod nas, čiji su roditelji naši zemljaci, dobivaju po dva imena.

U jednoj bosanskoj porodici kći se zove Ana Marija, a sinovi Jean Claude i Marko Antonije. Prezime je, naravno kratko i lijepo i završava se, također, s "ić."

Aleksandar ili Alexandar?

"Gotovo svako drugo muško ime danas je Aleksandar", rekla nam je Zorica Stojković. "Roditelji zahtijevaju da se ime piše sa "x", a ne sa "ks". Doduše, sva strana imena upisujemo u originalu, ali Aleksandar je i naše ime, pa je normalno da ga pišemo onako kako ga izgovaramo.

Često imamo muka oko toga da ljude uvjerimo da su, na primjer, Saša i Maja, nadimci, a ne imena.Međutim, to se kod nas udomaćilo kao ime i sada ga u matične knjige rođenih upisujemo kao ime.

Ono što je još zanimljivo, to je da se sve češće susrećemo s tim da se deci ne daju samo dva imena, već i dva prezimena - i očevo i majčino, naročito ako su brakovi mješoviti tj. ako je neko od roditelja stranac. Tako se može dogoditi da upoznamo dječaka po imenu Jean Pierre Petar Simić-Dima.

Kako će se dijete zvati ne odlučuju više samo kumovi, kao što je bilo ranije, pa čak ni sami roditelji. Sve više na to utiču razne prilike i događaji u svetu, popularni junaci iz oblasti filma, muzike, sporta, zatim mesto i zemlja gdje je dijete rođeno.

I zato, ako se u vašem gradu bude davao kazališni komad "Pokondirena tikva", Jovana Sterije Popovića, nemojte propustiti priliku da ga pogledate. Aktualan je, iako je pisan prije 100 godina. Možda ćemo tada zaključiti da se malograđanski mentalitet i pomodarstvo ne iskorjenjuju ni lako, ni brzo.

Napisala: Ljiljana Matejić (Nada, 1981.)