ŠVEDSKI kralj Carl XVI Gustaf danas slavi 50. obljetnicu dolaska na prijestolje. Okrunjen je 15. rujna 1973. kao sedmi monarh dinastije Bernadotte, inače francuskog podrijetla, koja Švedskom vlada od 1818. godine. Trenutačno je Carl XVI Gustaf monarh s drugim najduljim vladarskim stažem u Europi, odmah nakon svoje sestrične Margrethe II koja već 51 godinu nosi dansku krunu.

Očekuje se da će četverodnevnim svečanostima, paradama, banketima, obredima i koncertima nazočiti stotine tisuća građana, najviši predstavnici kraljevskih kuća Norveške, Danske i Nizozemske, predsjednici Finske i Islanda te kompletan švedski politički, akademski, gospodarski, vojni i kulturno-medijski establišment. 

Obiteljske tragedije, politička klima...

Iako se švedska kraljevska kuća glamurom i utjecajem ne može mjeriti s britanskom, biografija i osobna sudbina Carl XVI Gustafa i njegove dinastije uvelike odskaču od ne odveć živopisne svakodnevice zapadnoeuropskih kraljevskih kuća. Kombinacija obiteljskih tragedija, zdravstvenih poremećaja i ponajprije političke klime u tradicionalno socijaldemokratskoj Švedskoj u jednom je trenutku čak dovela do ozbiljnog razmatranja republikanskog uređenja.

No vladavina danas 77-godišnjeg Carla XVI Gustafa povratila je i učvrstila povjerenje javnosti i političkih faktora u parlamentarnu monarhiju. Njegova uloga kao simbola jedinstva nacije još je više dobila na važnosti posljednjih desetljeća kad su se na švedskoj političkoj sceni profilirala dva uglavnom izjednačena i sve više suprotstavljena stranačka tabora.

Djeci se obično govori da mogu postati što god požele, no dječaka svjetovnog imena Carl Gustaf Folke Hubertus ta je privilegija zaobišla. Naime, odmah po rođenju 30. travnja 1946. u dvorcu Haga u okolici Stockholma bilo je jasno da će jednog dana postati švedski kralj.

Na švedskom tronu tada je bio njegov pradjed Gustav V, a prije današnjeg kralja u nasljednom su redu bili njegov djed Olaf Gustaf Adolf i otac Gustaf Adolf Oscar, koji je u braku s njemačkom princezom Sybillom prije Carla Gustafa dobio kćeri Margarethu, Birgittu, Désirée i Christinu.

Obiteljska idila prekinuta je 26. siječnja 1947. Mladi princ imao je samo devet mjeseci kada je njegov otac, 41-godišnji Gustaf Adolf Oscar, poginuo u avionskoj nesreći na aerodromu u Kopenhagenu. Tri godine kasnije u dubokoj starosti umro je i kralj Gustav V i 4-godišnji Carl Gustaf postao je prijestolonasljednik svog djeda, novog kralja Gustafa VI Adolfa.

Iz primjera britanskog princa Harryja i njegove knjige Rezerva znamo da monarhije uvijek moraju imati pričuvna rješenja, pa je tako i princu Bertilu, stricu budućeg kralja, odmah po smrti njegova starijeg brata sugerirano da se suzdrži od vjenčanja za svoju englesku ljubavnicu, jer bi ga to prema tadašnjim propisima diskvalificiralo kao eventualnog prijestolonasljednika.

Poslan u internat - da ne odrasta uz pet žena

Carl Gustaf odrastao je 50-ih godina kao miljenik obitelji pod sigurnim okriljem majke i četiriju starijih sestara, sve dok nakon njegova 13. rođendana kraljevsko prosvjetno vijeće nije zaključio da za prijestolonasljednika nije dobro odrastati uz pet žena i poslalo ga u internat.

"Bilo je užasno. Bio sam jako usamljen. Rekli su mi da za mladog čovjeka nije korisno ostati u obitelji. Posebno teško bilo mi je prve godine nakon odlaska od kuće", rekao je današnji kralj u dokumentarcu švedske nacionalne televizije (SVT), dodavši da je smio ići kući samo jednom u semestru.

Ni majka, ni Carl Gustaf nisu bili oduševljeni ovom odlukom prosvjetnog vijeća, a ubrzo se pojavio i problem koji je generacijama mučio dinastiju Bernadotte - disleksija. Carl Gustaf se mučio u školi, slova su mu "bježala" po papiru, teško je učio, imao je problema čak i s pisanjem i govorom.

"Vidjelo se da je jednostavno malo trom, ali ne i bedast. Tada nije bilo današnjih alata za pomoć djeci s disleksijom", objasnila je kraljeva sestra princeza Christina.

Carl Gustaf nije imao s kim razgovarati o svojim problemima. U obitelji se nije otvoreno raspravljalo o disleksiji, iako njegov pokojni otac uopće nije mogao pohađati javnu školu nego je maturirao učeći samostalno u dvorcu. Čini se da je budući kralj trpio i izrugivanje od vršnjaka što je bitno narušilo njegovo samopouzdanje, ionako načeto odrastanjem bez oca.

"Mislim da je to jako utjecalo na njega. Jednom je rekao da je postao tako dobar otac zato što je sam rano ostao bez oca. Vjerojatno mu je bilo jako teško, ali nikada o tome nismo razgovarali. Bila je to tabu tema", rekao je za SVT kraljev prijatelj iz djetinjstva Douglas von Sydow.

Sloboda

Međutim, odvajanje od obitelji i internat prijestolonasljedniku su donijeli i dotad neslućenu slobodu. U tinejdžerskim godinama prvi put u životu mogao je samostalno s prijateljima poći u centar Stockholma. U višim razredima gimnazije uspio se nekako prilagoditi školskom tempu i programu te 1966. uspješno maturirati. Potom je pošao na odsluženje vojnog roka i postao mornarički časnik.

Kao i mnogi njegovi vršnjaci, Carl Gustaf studirao je sociologiju, političke znanosti, financijsko pravo i ekonomiju na Sveučilištu u Uppsali i kasnije u Stockholmu, ali nikad nije polagao nikakve ispite i nije diplomirao.

U 70-e godine prošlog stoljeća mladi prijestolonasljednik ušao je poput plejboja, željan građanskog života i pomalo nesvjestan nepovoljnog političkog okruženja u kojem se nalazi.

Naime, popularni socijaldemokratski premijer Olof Palme (ubijen u atentatu 1986. u centru Stockholma) nije bio prijatelj kraljevske obitelji i nastojao je lišiti kralja bilo kakve političke moći, kad već nije mogao ukinuti monarhiju.

Na kraju je u tome i uspio. Kad je po smrti svoga djeda u rujnu 1973. dotadašnji prijestolonasljednik postao kralj Carl XVI Gustaf, na temelju takozvanog Kompromisa iz Torekova, Palmeovog dogovora s konzervativnim strankama, ostale su mu tek ceremonijalne dužnosti poput primanja veleposlaničkih akreditiva i simbolična uloga šefa države.

Nisu mu ostavili ni poziciju vrhovnog zapovjednika švedskih oružanih snaga.

No u tim ne baš jednostavnim vremenima - godinu dana prije djeda ostao je i bez majke, a sestre su se redom poudale i napustile dvor - mladi kralj pronašao je novi oslonac i doživotnu partnericu.

Oženio Njemicu koja je obučavala hostese

Na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine upoznao je mladu Njemicu Silviju Sommerlath koja je obučavala hostese na VIP tribini. Carl XVI Gustaf promatrao ju je dalekozorom sa samo dva metra razdaljine, što je Silviji bilo simpatično. Tada nije imala pojma tko je muškarac koji joj se nasmiješio, ni da će on uskoro postati njezin suprug, a ona kraljica.

Tada 26-godišnji švedski prijestolonasljednik istog dana pozvao je godinu dana stariju šarmantnu crnku na večeru zajedno s još nekoliko članova svoje obitelji. Odmah je bilo jasno da postoji privlačnost i postali su nerazdvojni. Ipak, zbog njegova statusa stvari nisu išle sasvim glatko.

Naime, stari i konzervativni kralj Gustaf VI Adolf nije odobravao brakove članova kraljevske obitelji s takozvanim pučanima, običnim građanima neplemenita podrijetla. Dvojica njegovih sinova (stričeva današnjeg kralja) oženili su se pučankama i zbog toga izgubili prinčevske titule, pravo nasljeđivanja i apanažu. Kasnije su sva takva ograničenja ukinuta. 

Ljubavni par sastajao se u tajnosti po Europi, a Silvia je ponekad čak koristila periku kako bi sakrila svoj identitet. Ali jednog ljetnog dana 1973. godine, mediji su uhvatili prijestolonasljednika kako na otoku Ölandu puni svoj Porsche gorivom na benzinskoj crpki, sa Silvijom Sommerlath kao putnicom. Šveđani su shvatili da je budući kralj u ozbiljnoj vezi.

Svoje zaruke objavili su tek nakon djedove smrti. Vjenčali su se 19. lipnja 1976. u stockholmskoj katedrali Svetog Nikole. Potom ih je na gradskim ulicama pozdravilo 180.000 Šveđana.

Nikada se nije pomirio s tim da će imati nasljednice

Godinu dana kasnije dobili su kćer Victoriju, danas popularnu prijestolonasljednicu. Nesuđeni budući kralj Carl Philip rođen je 1979. godine, a tri godine kasnije i princeza Madeleine. U trenutku rođenja Carla Philipa, švedsko prijestolje pripadalo je najstarijem muškom potomku u obitelji, no 1980. godine parlament je promijenio ustavni zakon koji uređuje nasljeđivanje krune. Tako je prijestolonasljednicom postala Victoria, kao najstarije dijete kralja.

Carl XVI Gustaf nikad se nije pomirio s ovom promjenom, iako nije imao izbora nego prihvatiti novu realnost, tvrdeći da se njegov sin Carl Philip rodio kao prijestolonasljednik i da parlament nije imao pravo oduzeti mu titulu. U svakom slučaju, švedskog kralja naslijedit će dvije žene, jer najstarije dijete prijestolonasljednice Victorije i njenog supruga Daniela Westlinga (inače njenog trenera fitnessa) je princeza Estelle, rođena 2012. godine.

Iako kao simbol jedinstva i opstojnosti nacije nema konkretnu političku moć i ne smije istupati oko dnevnopolitičkih pitanja, švedski kralj ipak nije sasvim bez utjecaja. Njegove su poluge uglavnom neslužbene i temeljene na kraljevskom autoritetu, no itekako postoje i ne libi ih se koristiti.

Posljednji primjer bila je javna rasprava koja se početkom rujna rasplamsala oko pozivnice ruskom, bjeloruskom i iranskom veleposlaniku na tradicionalni Nobelov banket u stockholmskoj gradskoj vijećnici. Nobelova zaklada bila je izložena kritikama javnosti i političkih stranaka zbog ovih pozivnica, no nije popuštala sve dok Carl XVI Gustaf nije izjavio kako "još mora razmisliti o dolasku na banket". Nobelov banket bez kralja je nezamisliv i pozivnica trojici veleposlanika smjesta je opozvana.

Popularnost neupitna, ali ne i nedodirljiva

Kraljeva popularnost u švedskoj javnosti je neupitna, ali ne i apsolutna ili nedodirljiva. Prema posljednjim anketama, koje je prije nekoliko dana objavio dnevni list Aftonbladet, 58 posto građana smatra da kralj "dosta dobro" ili "jako dobro" obavlja svoj posao. S druge strane, samo 40 posto ispitanika smatra da bi trebao zadržati krunu do smrti. Čak 36 posto građana želi odmah vidjeti Victoriju na prijestolju, odnosno podržava kraljevu abdikaciju.

Zanimljivo, anketa pokazuje i da 39 posto ispitanika smatra da je kraljeva apanaža od 148 milijuna kruna ili oko 12.5 milijuna eura godišnje previsoka (38 posto kaže da je taman kakva treba biti, a samo šest posto da je preniska).

S obzirom na to da Carl XVI Gustaf iz spomenutog iznosa mora financirati ne samo svakodnevne troškove kraljevske obitelji, nego i sva putovanja, održavanje 11 kraljevskih palača i dvoraca te sve zaposlenike, 12.5 milijuna eura više ne zvuči tako raskošno.

Dodajmo i to da je republikanski pokret u Švedskoj i dalje relativno snažan. Mnogi smatraju da u društvu ravnopravnih građana ne može postojati osoba koja samim rođenjem uživa privilegije. Međutim, Šveđani su izračunali da im se financijski ipak više isplati zadržati ovakvu monarhiju nego svake četiri ili pet godina organizirati predsjedničke izbore.