BRANIMIR Johnny Štulić zauvijek je napustio prostore bivše Jugoslavije 1991. godine i od tada nismo vidjeli njegovu fotografiju u novinama. Oni koji su bili tinejdžeri kada je Azra bila na vrhuncu popularnosti stvorili su mit o čovjeku koji je, razočaran raspadom zemlje, svoj egzil pronašao u Nizozemskoj.

O Štuliću se devedesetih i početkom 2000-ih znalo tek da je oženjen te da živi povučenim životom u Utrechtu, a kružile su priče da obožava igrati nogomet s lokalnom ekipom te da piše i prevodi epove.

"I prije sam bio samo ja"

Mit o Štuliću koji je jednostavno razočaran događajima početkom devedesetih sjajno se držao sve do prije nekoliko godina, otkako je počeo sve češće istupati u medijima iako stalno ponavlja da ga se pusti na miru. Ukratko, Štulić je posljednjih nekoliko godina izvrijeđao gotovo svakoga tko je javno spomenuo prijateljstvo ili poznanstvo s njim. 

Spor s Croatijom Records, za koju tvrdi da mu duguje milijune eura, ostavit ćemo po strani. Štulić je u proteklih nekoliko godina vrijeđao članove Azre, glazbenike i glumce koji su o njemu uglavnom govorili pozitivno.

U intervjuu za YouTube kanal Balkan info prije nekoliko godina na konstataciju voditelja da više nema ljudi poput njega rekao je da ih nije bilo ni prije. Ipak, tom prilikom je kao pozitivnu figuru istaknuo Tita, kao i Arsena Dedića.

Štulić vs. kafić

Štulića je 2012. godine snažno razbjesnilo što je u Sarajevu otvoren kafić koji nosi njegovo ime. Kafić se, zapravo, zvao Pro Rock klub Johnny, a vlasnik je unutrašnjost ukrasio Johnnyjevim fotografijama. 

"Neka odmah promijene ime jer ću ih, naprosto, ganjati. Ja ne živim ni na čiji račun, a pogotovo ne živim na njihovim bankovnim računima. Neka mi se skinu s moga", rekao je tada novinarima. 

Štulić vs. lektira

2016. godine netko je predložio da se pjesme Johnnyja Štulića uvrste u lektiru. I to ga je jako uvrijedilo.

"Što se tiče srednjoškolskog udžbenika u kojem bi se trebao naći izbor mojih pjesama, ja sam protiv toga: zato što ti uradci nisu pjesništvo, zato što ne volim škole i zato što sam protiv kićenja tuđim perjem", rekao je.

Štulić vs. Rade Šerbedžija

Počast Štulićevoj glazbi pokušao je odati i Rade Šerbedžija 2018. godine kada je turneju nazvao po kultnoj Johnnyjevoj pjesmi Men' se dušo od tebe ne rastaje.

"Znao me u ponoć pozvati u šetnju po Zagrebu. S njim se najljepše šutjelo u tim šetnjama po Zagrebu. Imali smo čudno prijateljstvo. Pitao sam ga da mi napravi pjesmu za predstavu Hrvatski slavuj koju sam režirao 1989. godine u Zagrebu. Johnny je napravio pjesmu Meni se dušo od tebe ne rastaje za samo otvaranje te predstave na sceni. Eto, sad mu naslovom ovih koncerata šaljem poruku, kao starom prijatelju", rekao je Šerbedžija.

Štulić je odmah odgovorio i optužio ga da laže. Rekao je da je Šerbedžiju sreo tek nekoliko puta te da nisu bili prijatelji.

"Nikad ga u životu nisam nazvao. Evo, teče već i 28. godina te spletke i kako svoju mrežu plete (sve više i više). Dakle, onamo Hrvatski slavuj, a ovamo bosanski Gruzijanac koji se izdaje za Srbina da bi ljetovao na Brijunima", rekao je.

Štulić vs. Boris Leiner

Štulić je javno izvrijeđao i svog bivšeg bubnjara Borisa Leinera nakon što je ovaj objavio knjigu o Azri. 2020. godine Leiner je objavio knjigu Sve je bio ritam, a Štulić mu je odmah potom posvetio objavu na YouTubeu.

U reakciji u stihovima Štulić je Leinera nazvao, među ostalim, životinjom, krapinskim pračovjekom, lopovom i lažljivcem i naveo kako je bio i ostao nula koja iskustva nadoknađuje lažima.

Štulić vs. Dejan Cukić

Srpski roker Dejan Cukić je 2020. godine u jednom intervjuu govorio o svirkama i snimanjima sa Štulićem. Ispričao je da je 1995. s Johnnyjem napisao svoju pjesmu Mokre ulice te da mu je Štulić rekao da je njegov tekst "za kurac" pa mu je sugerirao da ubaci ime svoje žene Milice u pjesmu.

Ustvrdio je da je Johnny svirao njegovu gitaru te da su se upoznali na zabavi na kojoj je Johnny svirao Oliverov hit Galeb i ja, koji je kasnije i snimio na njegovoj gitari na nagovor zajedničkog prijatelja. 

Štulić je odmah reagirao i napisao da je pjesma Mokre ulice zapravo njegova, a Cukiću je, kaže, prepustio 50% jer se ovaj sam pozvao u studio u kojem ju je Štulić radio te ga je bilo strah da će mu Beograđanin ukrasti akorde. Nadalje, Štulić piše da Cukića nije sreo na zabavi gdje je svirao Galeba i da se nikad nisu čuli mejlom, kako je ustvrdio Cukić.

Štulić vs. muzej i Pađen

Posljednja u nizu bitaka koje Štulić vodi je ona oko ručnika i pedala koje je Pađen donirao Muzeju novog vala u Zagrebu. Štulića je razbjesnilo samo otvaranje muzeja u kojemu se nalaze njegovi stihovi.

Podsjećamo, Štulić se oglasio povodom otvaranja Muzeja novog vala u Zagrebu.

"Povodom otvaranja Muzeja novog vala primoran sam objasniti da izloženi ručnik i tenisice nisu moje, već Pađenove, pošto idu uz njegove zebraste špilhoznice u kojima je svirao na Zadovoljštini; moje su tri pedale koje su mi kod njega ostale, i za koje nije imao odobrenje da ih daje, kao što kaže, jer po običaju izvrće i laže", napisao je za portal Ravno do dna.

"A što se bunta tiče, direktorica Turističke zajednice grada Zagreba je zadnja osoba da se u taj pojam ugrađuje, koliko je, uostalom, nakaradna i sama pomisao da Muzej (po sebi smetlište povijesti i odlagalište otpada) – otvoren i odobren uz pomoć ustanovljenih krvopijskih strukovnih i inih udruženja – na otporu počiva", dodao je.

"A za moj dijelak u tome, izjavljujem da je to zloćudna zloupotreba moga lika i stiha iz najnižih pobuda, i da mi se, kao strancu koji nema ništa s vama, skinete s nježnika", zaključio je.