"DING! Ding! Ding, ding, ding, ding, ding - šabuuum!"

Većina je prvi put upoznala Marka Margolisa kao Alberta, hladnog poput Dunava plaćenika od povjerenja Alejandra Sose u filmu Lice s ožiljkom. Tonyja Montanu glave je koštalo skidanje njegove glave, ali to je tek početak utjecaja koji je ostavio u holivudskim pričama.

Sin poljsko-židovskog imigranta i rusko-židovske imigrantkinje, Margolisa su trenirala dva najbolja učitelja glume u američkoj povijesti, Stella Adler i Lee Strasberg, a to se svaki put vidi na platnu kada je dobio priliku nešto izgovoriti, a još češće kada je bez riječi stvarao jači dojam nego što bi neki manje talentirani uspjeli s 1000 rečenica.

U tome i jest tajna zanata, a poznate su lekcije i Adler i Strasberga koje govore da je daleko bitnije ono što se prešuti glumački nego sam tekst, pa čak i kada ima mnogo teksta. Zbog toga je Mark Margolis bio odličan učenik.

Poslije Alberta bio bez posla i novca

Albert je, već smo rekli, bio neka vrsta početka za njega, iako je imao nekoliko uloga prije toga. Najljući film iz pre-Scarface ere je također De Palmin Obučena da ubije, ali tu nije bio potpisan. Međutim, Brian ga je zapamtio i odlučio njegovu tihu efektnost ponovno iskoristiti, ovog puta na većoj razini.

Čovjek bi pomislio da će mu se sva vrata otvoriti poslije Alberta, ali nije baš bilo tako. Samo nekoliko mjeseci nakon izlaska Lica s ožiljkom Mark je bio bez posla i novca pa se morao baviti prodajom nekretnina i sličnim poslovima kako bi pregurao. Srećom, to nije dugo trajalo i vratio se onome u čemu je najbolji.

Kada govorimo o filmovima, tu jedno ime obvezno moramo prvo navesti. Naime, Darren Aronofsky mu je bio poput sina pa ne čudi što ga je pozvao u čak šest svojih naslova (Pi, Rekvijem za san, Fontana, Rvač, Crni labud i Noah).

Ali i izvan Darkovih radova, tu imamo jedan istinski spektakl od filmografije, sve hit za hitom, junak za junakom: Cotton club, Glory, Ace Ventura, Apsolutna moć, Plavooki Mickey, Afera Thomas Crown (remake, naravno), End of Days, Dinner Rush, Hannibal, Gone, Baby, Gone i što sve ne, zaista za pohvalu.

Cijeli život igrao likove koji jedva govore

I televizijska karijera izvanredna je, prije svega su bitne uloge Antonija Nappe u seriji Oz, surovog nasljednika prijestolja u talijanskom podzemlju. Nije bilo lako ući u cipele Nina Schibette, a Nappa je učinio što je mogao.

Zatim Hankov (David Duchovny) otac u seriji Californication, pa također otac, ali Noe Sollowaya (Dominic West) u donekle podcijenjenoj seriji Afera te naravno Hector Tio Salamanca, jedna prava kruna dostignuća na ekranu se dogodila s ovim likom iz serije Breaking Bad (kasnije i Better call Saul), jer čovjek je cijeli život igrao likove koji jedva da što govore da bi sve zaokružio s gangsterom stare škole pred krajem života, i to gangsterom koji - uopće ne priča. Slava mu.

Tio je herojski izginuo, jedna od najupečatljivijih smrtnih scena otkako je televizije. Zanimljivo je da je autor serije Vince Gilligan kao odraz beskrajnog poštovanja prema Marku dao njegovo prezime dvama vrlo bitnim likovima u Breaking Badu, to su Jessejeva djevojka Jane Margolis i njezin otac Donald Margolis.