Foto: Ilustracija (Disney, Pixar)

HRVATSKE sinkronizacije animiranih filmova već su neko vrijeme "pojam", a svako malo možemo se pohvaliti činjenicom da nas je Disney već nekoliko puta proglasio najboljima u Europi. Ovo se možda i ne čini toliko velikim dostignućem, ali radi se o priznanju koje naši glumci svakako zaslužuju jer vrlo je lako primijetiti da se u periodu između stare i nove škole sinkronizacije, naglasak stavljao na glumce koji su svoj posao odrađivali kao da snimaju reklamu za kremu protiv hemoroida. Smrtno ozbiljan ton i savršen književni u zabavi namijenjenoj prvenstveno djeci djelovali su gotovo morbidno jer uz glas Drage Celizića ne vežu se pojmovi kao što su "poletno", "razigrano", "zabava" ili "život". No, u eri animiranih blockbustera bilo je nedopustivo takav posao prepuštati istoj ekipi koja je sinkronizirala crtiće vjerske tematike kao što su "Mojsije" ili "Noina arka", poznate po svojem zastrašujućem nedostatku kvalitete i živosti.

Animiranim likovima trebalo je udahnuti život, prilagoditi ih ovom podneblju, ali u isto vrijeme zadovoljiti i visoke standarde koje su postavili izvornici. Uloge su pripale kvalitetnim domaćim glumcima, a čak su i domaće glazbene zvijezde pokazale da su dorasle zadatku. I dok su stranci i više nego zadovoljni domaćim izvedbama, vrlo smo često mogli naići na kritike koje su dolazile s ovih prostora, a odnosile su se na dijalekt animiranih likova.

Prvenstveno se zamjeralo to što su glavni likovi Zagrepčani, a negativci najčešće Dalmatinci. Priča je možda malo navučena, bremenita klasičnim domaćim teorijama zavjere i najčešće ne drži vodu, ali ono što se može primijetiti svakako je to da su glavni likovi često ili gotovo redovito Zagrepčani dok oni sporedni ili manje bitni pripadaju ostalim narječjima kao što su dalmatinski, zagorski ili slavonski. To jest, ostale regije su ili marginalizirane ili svedene na komične "sidekickove". Objašnjenje je najčešće bilo to da se većina crtanih filmova sinkronizira u Zagrebu ili da je slična situacija i vani gdje glavni likovi govore uglavnom narječjem središnje Amerike.

Ono što mnogima promiče upravo je ta stroga polarizacija na Zagreb i Split dok se ostatak Hrvatske gotovo u potpunosti zanemaruje. U pravilu je riječ je o preslici onoga što svakodnevno viđamo i promicanju klasičnih stereotipa na koje smo već svi navikli pa u ovoj raspodjeli najgore prolaze ruralni kajkavci kojima se redovito dodjeljuju priglupi likovi koji možda i jesu simpatični ili duhoviti, ali u srži su ili glupavi ili neobrazovani. Izgleda kao da se za njih situacija nije znatno promijenila od vremena "Gruntovčana", a oni koji na cijelu situaciju gledaju ozbiljno mogli bi prigovoriti da je riječ o promicanju diskriminacije ili grubih generalizacija koje se djeci usađuju odmalena. Jak zagorski, podravski ili prigorski naglasak glavnog lika vjerojatno bi zbunio djecu koja ne dolaze iz tih krajeva, ali i to dovoljno govori o jakoj zastupljenosti određenih naglasaka i potpunoj marginalizaciji svih ostalih. Stereotipi sami po sebi možda i nisu loši, ali ako ste Prigorac, vjerojatno postaje iritantna činjenica da ste redovito prikazivani kao priprosti i neobrazovani.

Knjiga sociolingvista Ive Žanića "Kako govore hrvatski magarci?" bavi se upravo ovom problematikom, a posebno je zanimljiva konstatacija da se "elementi govora koji se prepoznaju kao zagrebački, izvan glavnog grada doživljavaju kao nastavak upravne i ekonomske centralizacije jezičnim sredstvima". I zaista ne bilo nategnuto pretpostaviti da upravo u tom grmu leži zec čiji ćemo naglasak jako dobro pretresti prije nego odlučimo hoćemo li ga prihvatiti kao simpatičnu živinu ili perfidnog purgerskog agenta. Problem u ovoj situaciji postoji na obje strane. S jedne imamo sinkronizacije u kojima vrlo često postoji "ladičenje" i svođenje cijele zemlje na dva jaka centra, a s druge odraslu publiku koja dječju zabavu pretvara u kompleksnu teoriju zavjere.

Na kraju je ipak roditelji ti koji će procijeniti hoće li ili ne svoj antagonizam prema naglasku glavnih i sporednih animiranih likova prenijeti na djecu čija je pažnja ionako usmjerena na Shreka, Nemu ili starca u balonu, a ne na to promiču li likovi "upravnu i ekonomsku centralizaciju jezičnim sredstvima".

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje