ISPOD tirkiznih voda Sredozemnog mora leži sloj soli debeo i do 3,2 km. Ovo je jedan od rijetkih tragova drevnog Sredozemnog mora koje je iščezlo prije nekoliko milijuna godina. Pojedini znanstvenici vjeruju da je čitavo more u jednom razdoblju tijekom davne prošlosti u potpunosti isparilo i osušilo se kao pustinja Sahara na jugu.

Desetljećima dugo istraživanje nije razotkrilo misteriju nestanka mora, niti bujice koja ga je vratila. Ponovno punjenje Sredozemnog mora koje se dogodilo prije gotovo pet milijuna godina možda je bila najveća poplava u povijesti našeg planeta. Prema procjenama, slapovi vode koji su ispunili korito iščezlog Sredozemnog mora su bili 500 puta veći od toka rijeke Amazone.

Daniel Garcia-Castellanos s Instituta za zemaljske znanosti Jaume Almera u Barceloni vodio je tim stručnjaka koji su pronašli sedimentne naslage nastale nakon kataklizmične poplave. Da nje nije bilo, ne bi došlo ni do povezivanja s Atlantskim oceanom, pa Sredozemno more kakvo nam je poznato danas ne bi postojalo.

Sredozemno more je žila kucavica kada je u pitanju cirkulacija vode na globalnoj razini. Njegova povezanost s Atlantikom utječe na klimu i obrazac po kojem nastaju oluje, piše National Geographic

Poplava kakvu svijet nije vidio

Kiše i rijeke nisu dovoljne da napoje Sredozemno more danas. Jedini pouzdani izvor vode je Atlantski ocean, povezan Gibraltarskim tjesnacem između Španjolske i Maroka. Postoji vjerojatnost da je prije nekoliko milijuna godina pomicanje tektonskih ploča izazvalo podizanje zemljišta, čime je veza između Mediterana i Atlantika prekinuta. Prije oko 6 milijuna godina, sol u Sredozemnom moru počela se nagomilavati, jer nije imala gdje otići. Soli je bilo u tolikoj količini, da bi svaki čovjek na svijetu imao dovoljno da napuni Veliku piramidu u Gizi.

Znanstvenici vjeruju da je more gotovo u potpunosti iščezlo u to vrijeme. Između Atlantskog oceana i ispražnjenog korita mora je ležala samo tanka prevlaka, gdje se danas nalazi Gibraltarski tjesnac. Prije gotovo 5.3 milijuna godina, ogromna poplava probila je prevlaku i ponovo povezala ocean s morem. Proboj vode vjerojatno je bio minimalan u početku, ali je potom uslijedila erozija zemljišta. Došlo je do nezaustavljivog događaja, kako objašnjava Garcia-Castellanos.

Bujica je na svom vrhuncu punila korito silinom od 100 milijuna kubnih metara po sekundi, prema nekim procjenama, dopunivši more u roku od dvije godine ili manje. Takav nalet vode raskopao je sedimentne naslage u iznosu od skoro 400 milijuna olimpijskih bazena, izdubivši Gibraltarski tjesnac i podmorski klanac. Ovaj kataklizmični događaj je promijenio čitavo područje.

Sklapanje prapovijesne slagalice

Geolozi prije 200 godina nisu ni vjerovali da je poplava ovakvih razmjera moguća i tražili su dokaze za tako nešto u događajima sadašnjice. Ali baš kao i asteroid koji je izbrisao dinosaure s lica Zemlje, i ove mega poplave se događaju rijetko. Znanstvenici su se počeli baviti geološkom poviješću Mediterana 1950-ih godina, postupno ispitujući naslage s dna mora.

Geolozi sa Sveučilišta u Utrechtu u Nizozemskoj smatraju da Mediteran nije bio pustinja, nego umanjeno more, čemu svjedoče fosilni ostaci pronađeni na tom području. Istraživanje sedimentnih naslaga na dnu Sredozemnog mora se nastavlja uz pomoć metode svojevrsnog geološkog ultrazvuka kojim se mjeri odjek morskog dna, a znanstvenici se nadaju da će s novim saznanjima uspjeti upotpuniti trenutnu sliku ovog prapovijesnog događaja.