NIJE dugo trebalo razmišljati što i kako. Bitno je reći, spomenuti i sjetiti se. Ovo nisu suze za nekim boljim vremenima. Ovo nije vječita nostalgija o svemu što je nekad bilo puno bolje. Ovo je serija sličica, nota i riječi koje će nas podsjetiti na ključne stvari iz prošlosti koje čine našu budućnost. Pa, krenimo s prvom pričom.

Prije pet banki i nešto sitno…

Taman četiri dana prije nego što ugledah svjetlo dana, 6. lipnja te legendarne 1972., emitirano je jedno od mnogih izdanja BBC-jeve emisije Top Of The Pops, dugogodišnjeg vodiča kroz kurentnu pop i rock produkciju aktualnih hitova. Pjesme su se uglavnom izvodile na play-back, publika je bila u laganom njihanju i na kraju ste doznali tko je taj tjedan prodao najviše singlova u Velikoj Britaniji.

No tog 6. lipnja David Bowie je jednim od svojih prosječno poznatih hitova i jednim običnim, ali drugačijim nastupom definirao glazbenu dekadu koja je uslijedila nakon par godina.

Snimljena dan ranije u BBC-jevom televizijskom centru u White Cityju, izvedba je nedvojbeno jedno od najbitnijih glazbenih djela ikad emitiranih na televiziji. Nastup je utjecao na generacije glazbenika, umjetnika i pisaca koji su ga vidjeli u to vrijeme i bezbroj drugih koji su ga nakon toga vidjeli tijekom desetljeća, od neovlaštenih VHS kopija do YouTube isječaka.

Izvedba je lansirala Bowieja među zvijezde. Za četvrtak, 6. srpnja 1972., kaže se da je "dan koji je izmislio 80-e" jer su mnogi glazbenici koji su kasnije postali poznata imena vidjeli taj nastup. Promijenio im je živote.

Među onima koji su ga te večeri gledali bili su Blondie, Bono i U2, Robert Smith iz The Cure, Boy George, George Michael, Adam Ant, Mick Jones iz Clasha, Gary Kemp iz Spandau Balleta, Morrissey i Johnny Marr iz Smithsa, Siouxsie Sioux, Gary Neuman, John Taylor i Nick Rhodes iz Duran Durana, Dave Gahan iz Depeche Modea i mnogi drugi. 

U trenutku kada je uperio prst u kameru tijekom svog pojavljivanja na BBC-ju Bowie je postao bezvremena zvijezda i ikona.

Timing is everything!

U tim danima slave niste mogli gledati reprize emisije Top of the Pops ili je snimati na videoreproduktor. Zadržavali ste ih u arhivi svog sjećanja. Ljudi su gladno gledali vjerujući da će im to biti jedina prilika. Tek sam polako, u godinama od 1972., shvatio da nisam jedini za kojeg je to bio ključni trenutak.

Način na koji je Bowie pokazao prstom, sa smiješkom obgrlio Micka Ronsona i pogledao izvan kamere kako bi zaokupio publiku koja je sjedila kod kuće, okružena članovima svoje uže obitelji koji ga nisu odobravali, činio se kao uloga s novom osobnošću Ziggyja Stardusta o kojoj se samo čitalo i čulo. Činilo se kao da je dolazak dugo odgađan.

A sve je to na pozornici izgledalo kao jako dobra zabava talentiranih glazbenika, koji su, naravno, nastupili uživo.

U prvim mjesecima 1972., prije nego što je Ziggy Stardust izašao kao persona, album i projekt, on i njegov novi bend počeli su se pojavljivati ​​na pozornici noseći pripijena svemirska odijela, koja su kopirali iz filma Stanleyja Kubricka A Clockwork Orange, koji je u kinima bio prikazan u siječnju. 8. veljače pustili su BBC-jev Old Grey Whistle Test, program usmjeren na albume, pokrenut krajem prethodne godine.

Bowie je dodatno promiješao lonac tako što je došao na intervju s Michaelom Wattsom iz Melody Makera u kamp kombinezonu i objavio da je biseksualac. Sve je bilo pripremljeno tako da kada se Ziggy Stardust pojavi u lipnju 1972., tržište bude spremno.

Sva ta investicija u bijes i oštrinu isplatila se kada se Bowie pojavio na Top of the Pops pjevajući Starmana. To je bio trenutak kada je Bowie izašao iznad zemlje i širom zemlje.

Pompa nas je možda navela da očekujemo nešto oštro i izazovno. Ploča je bila jednostavan i skroman radijski hit koliko god možete poželjeti. Generaciji nakon Beatlesa, kojoj je pripadala većina kupaca albuma, ploča zapravo nije bila bit. Poanta je bila u načinu na koji ih je gledao.

Sve ostalo je legenda…

I u jednom audio-vizualnom paket-aranžmanu Bowie je spojio pop i rock glazbu, vlastitu promjenjivu osobnost, modnu priču iz koje je svatko od svjedoka pred malim ekranima uzeo što je htio i kreirao vlastitu glazbenu priču u glazbenoj eksploziji 80-ih.