FILMSKI su likovi svemogući. Svaka njihova rečenica savršeno je tempirana, u opasnim situacijama u milisekundi donose promišljene odluke i nakon toga ispaljuju duhovite "one linere", njihovi šaržeri rijetko su prazni i prečesto imaju neograničenu količinu metaka, a njihova uobičajena reakcija na eksploziju je uglavnom kulerska šetnja u slow-motionu.

Ukratko, filmovi su tu da nas zabave i većina nas svjesna je činjenice da ono što gledamo na velikom platnu nije stvarnost.

Međutim, neke stvari (koje nikada nećemo doživjeti) toliko se često događaju da smo ih s vremenom prihvatili kao normalne. U redu, možda ne normalne, ali toliko uobičajene da zapravo ni ne razmišljamo o tome što bi se stvarno dogodilo.

Ovo je deset uobičajenih mitova koje nam holivudski scenaristi neprestano serviraju.

10. Kloroform ne djeluje brzo

Filmaši obožavaju prikazivati kloroform kao čarobno rješenje za tiho i ekspresno uspavljivanje neprijatelja. No, kao što ste mogli zaključiti na temelju naslova, stvari tako ne funkcioniraju u stvarnosti.

Kloroform jednostavno nema tu razinu učinkovitosti. Iako će vas uspavati, čak i u malim dozama, to se neće dogoditi istog trena. Štoviše, čak i ako koristite jaču dozu, potrebno je otprilike pet minuta da počne djelovati i pritom se to mora odvijati u kontroliranim uvjetima i to s osobom koja je voljna.

Stoga, rupčić natopljen kloroformom ne samo da neće rezultirati trenutnim "nokautom", već biste u najboljem slučaju imali petominutno hrvanje tijekom kojeg bi kloroform jednostavno ispario. YouTube je prepun videa "jackass testera" koji su pokušali ono viđeno na filmovima i shvatili da se radi o drskoj laži.

9. Kad ćemo u Jurski park?

Iako se u ovom slučaju radi samo o teoriji koja je iznesena u jednom filmu (i knjizi prema kojoj je film snimljen), dosta ljudi povjerovalo je da je takvo što moguće. Točnije, mnogo nas povjerovalo je da DNK može biti sačuvana tisućama godina te da bismo, u idealnoj situaciji, mogli klonirati dinosaure kao u Jurskom parku.

Iako DNK može ostati sačuvan pod određenim okolnostima, svakako ne toliko dugo da bismo uspješno došli do DNK dinosaura, a čak i da ga imamo, to ne bi bilo dovoljno da stvorimo biće... koje bi nas rastrgalo na komadiće.

No, ne osjećajte se loše zato što ste povjerovali u ovu teoriju. Naime, mit je bio toliko proširen da je skupina znanstvenika provela istraživanje kako bi dokazala da ova teorija ne drži vodu.

8. Kardiopulmonalna reanimacija

Vjerojatno ste bezbroj puta vidjeli ovu scenu - netko je praktički mrtav, ali odjednom se pojavljuje glavni junak i uz pomoć kardiopulmonalne reanimacije vraća osobu s praga sigurne smrti. Ponekad je riječ o žrtvi utapanja, ponekad električnog šoka, ali nakon par udaha i malo pumpanja i mrtvi ožive.

E sad, s ovim treba biti oprezan jer kardiopulmonalna reanimacija stvarno spašava živote, ali filmovi i serije često nam daju pogrešnu predodžbu o tome što se stvarno događa.

Primjerice, ako dođe do zatajenja srca, kompresije neće natjerati srce da ponovno čarobno proradi. Cilj je održati protok krvi u organizmu do dolaska hitne, a vrlo je bitno i da se sve odradi kako treba jer kao što vjerojatno i pretpostavljate, unesrećeni neće imati previše koristi od obezglavljenog jahanja po prsima.

Ako nas je James Bond bilo čemu naučio, onda je to da je špijunski život neprekidni fuckfest prošaran alkoholom, skupim autima, kockanjem, pucnjavom i kršenjem strogih pravila. I dok je svima kristalno jasno da je stvarnost daleko od Bonda, filmovi su u većoj slici stvorili prilično nestvarnu sliku o špijunima.

Kao prvo, špijuni će najčešće birati automobile koji se neće isticati jer poanta je da budete neprimjetni, a ne da vam se oko auta sjati sto seljačina koji će vas ispitivati koliko konja ima i koliko troši. I dok mnogi agenti CIA-a tvrde da su imali kvalitetan društveni život, to je dolazilo s golemom dozom stresa.

Što se seksa tiče (a na seks se, osim Bonda, oslanja i većina špijunki), on samo nepotrebno komplicira situaciju i ne donosi rezultate, a prave agentice dodaju i da je ideja o seksi špijunkama rezultat Margareth Zelle, poznatije pod imenom Mata Hari, zbog čega se većina špijunki na filmu prikazuje kao da se radi o modelima u pripijenoj odjeći.

Nadalje, kršenje pravila je nešto na što tajne službe ne gledaju blagonaklono, a pogotovo ne u slučajevima bezglavog trošenja novca.

Bivša agentica Emily Brandwin dodaje i da većina CIA operativaca ni ne nose oružje osim ako se ne nalaze u neprijateljskom okruženju. Osim toga, većina agenata priznaje da je tijekom dugogodišnje karijere imalo najviše jedan "Bond moment", dok većina toga jednostavno nije dovoljno romantično, zanimljivo niti toliko opasno na dnevnoj bazi.

Na špijunske maske u filmovima ne isplati se ni trošiti riječi.

6. Kad upucani polete

Da se razumijemo, scene u kojima upucani likovi polete od snage udarca metka su neopisivo zabavne i vrlo vjerojatno ste oduvijek znali da to ne može biti dalje od istine, ali s vremenom su to mnogi zaboravili. Nakon što tisućiti put vidite kako "pumperice" i Magnumi razbacuju tijela, počnete to uzimati zdravo za gotovo.

No, oružje tako ne funkcionira... jer - fizika. Možda vam se čini da bi veći kalibar mogao izazvati i veću reakciju, to bi značilo da bi oružje istu reakciju izazvalo i kod osobe koja drži oružje. Drugim riječima, poginut ćete, ali ne i poletjeti.

5. Dva pištolja, nula bodova

Iako je ta ideja s vremenom gotovo iščezla iz akcijskih filmova i danas su češća pojava u videoigrama, svojevremeno je bilo izuzetno popularno da akcijski junaci lete kroz zrak (u slowmotionu, naravno) i pucaju iz dva pištolja istovremeno.

Kao što vjerojatno i pretpostavljate, ta praksa je potpuno van pameti i teško je povjerovati da je takvo što uopće nekom palo na pamet. Doduše, vjerojatno je riječ o umotvorini nekog maštovitog scenarista koji nikada nije pucao iz vatrenog oružja jer oni koji jesu reći će vam da takvo što drastično smanjuje mogućnost da bilo što pogodite.

No, to ste vjerojatno i sami znali.

4. Živo blato

Ako slučajno upadnete u živo blato i nema nikog da vas izvuče, Hollywood vam ne predviđa sjajnu budućnost. Štoviše, smrt je više-manje sigurna. I dok se gotovo 100 posto Hrvata koji ovo čitaju u sigurnosti svog doma vrlo vjerojatno nikada neće naći u toj situaciji, holivudska mašinerija otežat će stvari onima koji se nađu jer bitno je znati kako živo blato funkcionira u stvarnosti.

Kad sve zbrojimo i oduzmemo, živo blato je samo blato i u većini slučajeva moći ćete slobodno plutati ako upadnete do struka.

To, naravno, ne znači da je riječ o nečem bezopasnom, ali panično bacakanje i pokušaji da se sami izvučete samo će pogoršati situaciju. Činjenica je da ćete se sami teško izvući, ali moguće je ako znate što raditi, a što ne. Osim toga, najveći problem upadanja u živo blato najčešće nije utapanje, već to da se ne možete izvući i da će vas na kraju skončati sunce.

3. Enhance, enhance, enhance

Jedan od najčešćih mitova u filmovima i serijama je mogućnost policije i forenzičara da mutnu snimku pročiste do te mjere da mogu vidjeti dlake u nosu počinitelja.

Naravno, jasno vam je da je to samo jedna od bezbroj zabluda i da "enhance, enhance, enhance" funkcionira samo u mašti.

Stvarnost je, dakako, drugačija. Fotografiju niske rezolucije moguće je donekle pročistiti, ali to je više-manje to. Nećete zumiranjem i "čišćenjem" mutne fotke doći do odraza lica ubojice na staklenoj čaši u kutu sobe.

Naravno, nadzorne kamere postaju sve bolje pa je samim time i rezolucija slike kvalitetnija, ali ako imate mutnu fotku face, čak i nakon obrade imat ćete - malo manje mutnu fotku face.

2. Zli hakeri

Iako živimo u vremenima kada su računala sveprisutna i velik broj ljudi je barem informatički pismen, Hollywood i dalje ne odustaje od klišeja zlog hakera. Istina, danas imaju nešto bolji imidž nego prije, ali scenaristi kao da odbijaju unaprijediti svoje lijeno prikazivanje hakera kao samotnjaka koji u maminom podrumu ilegalno upadaju u baze podataka i kradu informacije.

U stvarnosti hakiranje je legitiman i legalan posao. Mnoge kompanije angažiraju profesionalne hakere da provjere njihove sustave i pronađu slabosti kako bi se zaštitili od onih koji, recimo to tako, "nemaju časne namjere".

No, to nije pretjerano zanimljiv posao za veliko platno pa i dan-danas dobivamo hakere koji su samo malo manje nerealni od onoga što smo vidjeli u grozomornim Hakerima iz 1995.

1. Bilo kakva eksplozija

Hollywood jednostavno odbija prihvatiti činjenicu da eksplozije (i eksploziv bilo koje vrste) u stvarnosti ne funkcionira onako kako su oni zamislili.

Iako su krivi za bezbroj mitova vezanih za eksplozije, onaj najveći (i vizualno najimpresivniji) svakako je mirna šetnja dok im iza leđa (u slowmotionu, naravno) gruvaju gigantske eksplozije koje djeluju kao kombinacija atomske bombe i napalma.

I dok nitko pri zdravoj pameti nije ni pomislio da bi bilo tko preživio eksploziju u takvoj blizini, dobro se prisjetiti što bi se stvarno dogodilo.

Ako vas istog trena ne bi pokosili šrapneli koji iz nekog razloga nikada nisu nešto što postoji u filmskim eksplozijama, udarni val teško da biste prehodali jer čak i ako se eksplozija tih razmjera dogodila daleko iza vas, val biste osjetili kao izuzetno snažan udarac koji bi vas istog trena "pospremio" na pod.  

Osim ako niste baš jako cool. Točnije, "Antonio Banderas i Salma Hayek u Desperadu" cool.