Dio žirija za Doru: Osjećamo se prevareno i izigrano
OBAVEZNO štivo prije čitanja ovog članka je moje otvoreno pismo g. Tomislavu Štenglu, uredniku Dore 2024. i šefu eurovizijske delegacije. U njemu je iz brojnih ogorčenih povjerljivih izvora obznanjeno da je Rim Tim Tagi Dim bila četvrta rezerva u posljednjim danima pred objavu kandidata, kao i razlog što je ušla kao prva rezerva. Komentirao sam i poziv g. Štengla da dođem u žiri, njegovu izjavu o neukusnom masakriranju žirija...
Ali sam i jasno dao do znanja da grozan mehanizam koji je zaslužan za selekciju pjesama NE FUNKCIONIRA. Kaže da je to za njega završena priča, a ja kažem da je ta priča tek počela. Ovaj članak je nastavak, a cilj moje kampanje su vrlo jasne i tendenciozne promjene. Hrvatska javnost koju zanimaju glazba i pop kultura to želi, što su pokazali gromoglasni zvižduci protiv delegacije HRT-a na dočeku te 119 tisuća glasača na Indexu od kojih je 92% potvrdilo da HRT treba nešto poduzeti nakon ovakve katastrofe.
>> Otvoreno pismo Tomislavu Štenglu
A što kažu članovi žirija koji su, kako je potvrdio Tomislav Štengl, odgovorni za to?
Ne govorimo u ime svih njih, ali iz povjerljivih izvora s HRT-a doznajemo da se dobar dio žirija osjeća prevareno i izigrano. Potvrdili su nam nekoliko stvari koje pokazuju koliko ozbiljno se shvaća Eurosong, natječaj čije je finale gledalo milijun i 225 tisuća Hrvata.
Krenimo redom.
Kriterija za poziv u žiri - kao ni pisanog traga o tome - nema
Žiri dobije telefonski poziv da sudjeluje u selekciji i to je manje-više to. Na Hrvatskoj radioteleviziji, javnom servisu koji troši novac poreznih obveznika i koji guši nepoželjne dobavljače papirologijom, za žiri ne postoji apsolutno nikakav papir. Dapače, čak i kad se u javnosti ne objavi tko su bili članovi, taj žiri tehnički ne postoji. Ne postoji postotak ženskih, muških i nebinarnih članova, ne postoji tražena ekspertiza, nema nikakvih demografskih uvjeta za što bolji presjek želja publike. Ništa! Oni su pozvani jer je netko (ne zna se tko, valjda Tomislav Štengl?) tako rekao. I ne samo to.
Žirira se na papirićima, a rezultat se mailom šalje na odobrenje
Članovi žirija doslovno nose bilo kakve papiriće da bi na njima mogli bilježiti ime pjesme i autora te voditi bilješke. Ti papirići, ako ih nisu bacili, u nekakvim su ladicama po stanovima članova. HRT o tim detaljima ne vodi brigu, važno je samo da odgovorna osoba zapiše koje pjesme prolaze. Ta odgovorna osoba je urednik Dore i šef eurovizijske delegacije Tomislav Štengl.
On kasnije mailom obavijesti članove o pjesmama koje su prošle, a oni samo potvrde. Pitao sam zašto se nisu žalili, rečeno mi je da nema nikakve koristi od toga. Ne slažem se da nema, ali ja ne mogu ni zamisliti kako je ovisiti o samovolji šefova toliko dugo kao što ovise ti zaposlenici. Pretpostavljam da su se navikli i otupjeli na činjenicu da je Dora još jedan prolazan showić. To pokazuje i ozbiljnost pristupa žiriranju:
Dvjesto pjesama se ocijeni u tri radna dana koja traju samo 5-6 sati
Žiri se okupi u prostoriji na Hrvatskoj radioteleviziji, vjerojatno se pozdrave i popiju prijatnu kaficu, a zatim kreće žiriranje. Prvi dan se izbaci smeće iz cca. dvjesto pjesama. Pjesme koje imaju nedopušteno vrijeme trajanja, amaterski radovi ispod produkcijskog standarda Dore (haha), pjesme koje ne udovoljavaju kriterijima drugog tipa (možda cajke, ne znam) i slično. Žiriju je dostupan mobitel pa svako malo guglaju o kome se radi i koliko je zanimljiv. Znate, ono što je rekao g. Štengl: “tko stoji iza toga”.
Drugi dan zadatak je zapravo puno teži: ostane oko šezdeset pjesama koje zadovoljavaju gore navedene standarde. Posao žirija je suziti to na oko trideset. Treći dan se vode najžustrije rasprave jer su ostale samo najkvalitetnije pjesme iz izbora: Mishina One day, Can we talk Borisa Štoka, Sretni dni dat’i če Bog iz autorskog pera Branimira Mihaljevića... Creme de la creme hrvatske tantijemske scene. Jako težak zadatak!
Ipak, žiri nekako uspije izdvojiti najbolje od najboljeg. Ali tu je još jedna jako zanimljiva stavka.
Žiri ne radi numerološki poredak, samo daje zeleno svjetlo
U trenutku kad žiri obznanjuje konačno dogovoren prolazak, ne postoji lista od 1 do 24. Postoji samo zeleno svjetlo za pjesme koje prolaze ili idu u rezervu te crveno svjetlo za pjesme koje ne udovoljavaju njihovim standardima. Drugim riječima, izvan internih razgovora žirija ne postoji nikakav način da se zna jesu li Saša Lozar, Let 3 i Barbara Munjas bliže vrhu ili dnu po kvaliteti prijavljenog materijala. Zašto je to važno? Zato što je navodno...
Baby Lasagna članovima žirija bio apsolutni hit, a Battifiaci i Ferlinu su se oštro protivili
Ne zezam se. Po njihovim navodima, veći dio žirija je smatrao da je Baby Lasagna u samom vrhu i nije ih bilo briga je li poznat i priznat igrač među tantijemskim titanima. S druge strane, požalili su se na Battifiacu i Ferlina jer su njih dvojica, osim vrlo očiglednog problema sa sukobom interesa, prijavili užasnu pjesmu. Navode da su ova dvojica morala proći iz jednostavnog razloga.
Battifiaca i Ferlin pobijedili su u showu Zvijezde pjevaju, a Dora mora opravdati trodnevni format
Čini se da je sve što se događalo, i selekcijski i organizacijski, bilo vođeno jednim jedinim motivom: opravdavanje dva polufinala i jednog finala. Naime, šefovi na HRT-u uporno se dvoume oko održavanja Dore (što je i razvidno svima koji su čitali moje članke), formatiranja tih nesretnih večeri, a po mom mišljenju, i medijske halabuke koja im samo šteti. Zašto ne bi mogli novce poreznih obveznika trošiti u miru, daleko od očiju javnosti? Što će im sva ova pažnja? Zašto se moraju sazivati interni razgovori zbog ovog članka? Zašto zahvaljujući Indexu mora postojati javno dostupan podatak da 119 tisuća ljudi želi da se uprava makne sad kad je javnost vidjela što točno gubimo užasnim rukovođenjem Dore?
Članovi žirija dobili su dojam da je jedini cilj dovući što više poznatih imena ne bi li se šefovima opravdao veći broj večeri, format koji objektivno jest bolji. Kad kažem “poznata imena”, morate uzeti u obzir i neizrečeni kontekst: ljudima koji sudjeluju u stvarnom svijetu nisu poznata ista imena kao ljudima koji sjede u HRT foteljama i imaju moć odlučiti koliko će polufinala i finala biti.
Ovdje pričamo o tantijemskim titanima, predvodnicima top lista najemitiranijih, teškašima grcajućeg hrvatskog urbanog popa i velikim dionicima odgovornosti za kulturocid koji se u Hrvatskoj provodi preko 20 godina.
Znam da vašem oku sokolovu sigurno nije pobjegao ključan detalj: ako je žiri bio protiv Battifiace i Ferlina, kako je onda moguće da su prošli? Ono što možda ne znate o našem neovisnom stručnom žiriju je činjenica da...
Tomislav Štengl cijelo vrijeme sjedi sa žirijem na koji svaljuje svu krivnju
Sva tri dana, svih 15-18 sati žiriranja, kraj stručne šestorke sjedi Tomislav Štengl. On jedini ima pristup svim pjesmama prije samog žiriranja. Pjesme se nikome ne šalju, puštaju se žiriju prvi dan i gdin Štengl prije, tijekom i poslije pjesama po svom profesionalnom nepristranom instinktu sugerira žiriju o kojim se autorima i izvođačima radi.
Žiri poslije toga bez ikakvog utjecaja g. Štengla daje pjesmama zeleno ili crveno svjetlo. Ne želim sugerirati da se dogodila manipulacija negdje usput jer zaista postoji šansa da netko ima ograničenu sposobnost procjene pa ne razlikuje Baby Lasagnu od Battifiace i Ferlina.
Ono što želim reći je da mehanizam procjene stručnog žirija ostavlja previše mjesta za potencijalne manipulacije. A to ne želimo, zar ne, g. Štengl?
Promjene koje je Tomislav Štengl u svim javnim istupima kategorički odbacio. Parafraziram njegove riječi: žiri je imao ogroman posao i napravio jako puno toga; nitko u žiriju nije znao tko je Baby Lasagna ni tko stoji iza toga, bio je dvadeset peti, znači da su ga ipak slušali, nisu ga stavili na zadnje mjesto...
Kako li je u svjetlu ove izjave ironično što je bio na zadnjem mjestu među rezervama sve do zadnjeg časa!
Kad smo kod zadnjeg časa...
Sve se radilo u zadnji čas
Ne zna se do posljednjeg trenutka koliko će dana Dora trajati. Ne zna se koliko točno natjecatelja treba biti. U igri je bilo više eminentnijih kandidata koji iz ovog ili onog razloga na kraju nisu sudjelovali, spominjalo se i ime Tonyja Cetinskog. Ovo se možda čini benignim, ali posljedice nekih neplaniranih događaja su ozbiljne za kvalitetu natjecanja. Primjerice:
Iz Dore 2023. izbačeno je 6 pjesama dan prije objave kandidata
Nije se znalo koliko će biti dana, a kad se ispostavilo da će se sve stisnuti u jedno finale, šest kandidata moralo je letjeti iz natjecanja. Neki od njih bili su ozlojađeni zato što nisu prošli pa im se ove godine na neki način vratio dug upadanjem na Doru bez dobre pjesme. Sve zbog posljedica ishitrenih promjena u zadnji čas.
Što ja mislim o tome?
Mislim da je vrijeme da se s vrha HRT-a vrlo jasno čuje da dolaze neke promjene. Marko Purišić je samo primjer talenta kakav gubimo ovakvim djelovanjem. U ovih 20 godina mogli smo biti stalni gosti najvišeg ešalona Eurosong kandidata, ali to nije važno kao broj klasika koji bismo dobili da nam je scena zdrava i da potiče mladost. Ovako je život mladih oblikovan uvoznom pop kulturom, a nama ostaje da tražimo promjene.
U redu je govoriti u prazno ako govorite ispravno. Empatiziram sa svima koji se boje nešto reći jer će ugroziti vlastite tantijeme, nema veze, u pitanju je samo sadašnjost i budućnost jednog naroda. Imam suosjećanja i za žiri koji je prihvatio obavljati posao ispod standarda kojem bi trebao težiti - ako ništa, dobio sam dojam da iskreno žele nešto napraviti za budućnost Dore i hrvatske glazbe. Imam suosjećanja i za g. Štengla, za kojeg mi se čini da od lazanje misli da je špageta. To me podsjeća da moram neke stvari ostaviti i za sljedeći članak, vratimo se na mene za kraj.
Ja ne bih mogao imati suosjećanja za sebe da ne djelujem, a znam da se nešto ovako veliko događa, svjestan sam gdje leži odgovornost i pred očima jasno vidim dalekosežne posljedice. A ne-baš-fer zarada malobrojnih je, vjerujte mi, najmanja od tih posljedica.
A vi?
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati