AKO VAM uši lažu ili niste dobro protumačili moj jučerašnji osvrt na kandidate - Dnora je i ove godine katastrofa.

Zašto? I zašto je to uopće važno? Koga briga za Dnoru?

Jako mi je žao što ću razočarati neke koji uporno pokušavaju ostati u prošlosti, ali Dnora je po svojoj prirodi važna.

Iz jednostavnog razloga: ovo natjecanje trebalo bi biti najveća marketinška revija za sve koji žele predstaviti svoje pjesme i svoj brend najširoj hrvatskoj javnosti, a dovoljno su dobri da prođu među natjecatelje.

Kad bi sve funkcioniralo kako treba, Dnora bi izgledala kao ekstenzija glazbene kulture naše zemlje, slavila bi najbolje, najuzvišenije i najprovokativnije što imamo za ponuditi preko mjesec dana u godini (ili 3-4 mjeseca ako računamo Eurosong hajp), a iz godine u godinu ostavljala bi nam talentirane izvođače koji bi si digli cijenu i opravdali vlastito ulaganje u glazbu - o popularnosti i javnom mnijenju da ne pričam.

Koliko to plaćamo?

Problem je što to organizira HRT, koji je pretvorio Dnoru u uhljebničko utočište koje toliko pokušava preslikati garnituru na Prisavlju da se ove godine vraća u Zagreb. Siguran sam da bi se održala na samom Prisavlju kad im to bar ne bi oduzelo dio famoznih "vanjskih tehničkih usluga", najdeblje krave muzare u troškovniku.

A troškovnik je zanimljiva stavka kojom se pratitelji skoro uopće ne bave. Kroz gomilu prepreka zainteresirani su nekako uspjeli dobiti izjašnjavanje HRT-a one godine kad nas je Mia Dimšić sramotila na Eurosongu, a tablica koju su poslali izgledala je kao da ju je slagala Sandra Klik-bajt Benčić.

Šest milijuna i skoro petsto tisuća kuna.

Rezultat? Promocija Mie Dimšić u Hrvatskoj i svijetu koja je neslavno propala iz razloga koje sam naveo u Blammy kandidaturi i iz koje smo u glazbeno naslijeđe RH dobili samo njen album na engleskom jeziku, čija najslušanija pjesma ima 3651 slušanje na Spotifyu. Blammy sam pisao 29. prosinca 2023., što znači da je u tjedan dana ta pjesma imala svega 120 slušanja.

Ponavljam_ na nju je bačeno šest milijuna i petsto tisuća kuna.

Reći ćete da ne mogu Dnoru svesti na jednog natjecatelja. I u pravu ste jer tih šest milijuna i petsto tisuća kuna ipak nam je dalo hitove poput In the Darkness, Hideout, Voli me do neba ili neponovljive Malo kasnije. Kažem neponovljive više kao sugestiju. Ne ponovilo se.

Koga plaćate da bira ove pjesmice?

Ove godine imamo istu situaciju: trebala nas je Jelena Žnidarić blagosloviti odustajanjem da bismo čuli pjesmu koja će po dostupnoj metrici biti favorit publike ove godine.

Tko je odlučio staviti Baby Lasagnu u rezervu, a pustiti izvođače poput Mishe, Splittersa, Saše Lozara, Kedže ili Borisa Štoka? I tu spominjem samo ove najočitije flopove u konkurenciji 200 pjesama koje su navodno prijavljene!

Ovi ljudi sjedili su u stručnom žiriju natjecanja koje ocjenjuje glazbu i show kandidata:

Željko Mesar

Bivši direktor HRT-ovog gubitaša Orfeja (ah, ti lijepi dane otpremnine od 350 tisuća kuna Miroslavu Škori nakon dvogodišnjeg direktorskog uhljebljenja iako je sam dao otkaz) i žrtveno janje njegovog stečaja 2010. godine. HRT-u je očito omiljen usprkos toj zavrzlamici jer su ga ubacili među glavne aktere Dnore i Eurosonga uz vođenje emisija na HRT-ovom Hrvatskom radiju, u kojima pušta "poznate autore i izvođače domaće zabavne, pop i rock scene".

Poznat našoj glazbenoj policiji po tome što je promašeno hajpao Ninu Kraljić i konstantno hvalio The Voice kao nešto najbolje što se dogodilo televizijskom programu otkako su dobročiniteljski porezni obveznici odlučili direktoru HRT-a darivati 26.431,59 kn mjesečno. Neto. Nina Kraljić bila je 23. te godine, otad je poznata kao dežurna urlikača protiv 5G mreža, glazbom se bavi samo u okviru svojih zvukoterapija, a The Voice nastavlja hraniti podobne na račun svih vas. Jedva čekam objavu članka u kojem ćete uskoro saznati o kolikom novcu se točno radi.

Igor Geržina

52-godišnji producent HRT jazz orkestra i smooth jazz saksofonist koji je dobio nekoliko Porina (to također organizira HRT, ma je li moguće?). Radi instrumentalnu autorsku glazbu u čijim spotovima pleše Uršula Tolj (pa i ona je bila voditeljica ESC delegacije donedavno! Koliko poznatih lica!).

To ga sasvim sigurno čini kompetentnim prepoznati što je hit, a što smeće, pogotovo u ovakvom natjecanju.

Dražen Miočić

Vječni obnašatelj visokih funkcija na HRT-u koje se rotiraju kako se mijenjaju stranke i premijeri. Jedno vrijeme bio je zamjenik ravnatelja, kasnije urednik HRT 1, a trenutno je urednik HRT 4. Zašto baš on bira pjesme za Dnoru? Ne znam, ali vjerojatno mu uređivanje emisija "posvećenih haškim suđenjima te vojno-obavještajnoj problematici" ne pomaže pretjerano u tome.

Robert Urlić

Voditelj, nećete vjerovati, HRT-ovih radijskih emisija i iskusan član stručnog žirija. Vjerojatno jedini iole simpatičan karakter na ovoj listi, ali i po svemu sudeći prevelik proponent alternativnih glazbenika da bi ga se gurnulo u ovu ulogu.

Tomislav Krizmanić

Predsjednik Eurofesta Hrvatska. To je klub obožavatelja Eurosonga. Ozbiljno. Taj isti klub održavao je prošlih godina privatni natječajčić za pjesmu koju bi htjeli poslati na Eurosong i među izabranima su bili megahitovi poput Flowerpot od Jelene Žnidarić i Vlaha Arbulića. Brrrrrr.

Ema Gross

Radijska urednica. Ovo sad nećete vjerovati: nakon tog angažmana postala je urednica baš na Hrvatskom radiju! Bravo, Ema!

Ova sprdnja na račun poreznih obveznika je, nažalost, samo ekstenzija naše industrije zabave, kojoj je modus operandi profitiranje u zatvorenom krugu što dalje od tržišta, publike i objektivne kritike. Već 20 godina ta ista industrija proizvodi isključivo zabavu za djecu i bakice potpuno ignorirajući formativnu žilu kucavicu kulture - mlade ljude.

Hoću li opet spomenuti pet Arena Aleksandre Prijović kojima se Hrvati čude jer "nitko to ne sluša"? Neću, te ljude je već pregazilo vrijeme i nisu ciljna skupina ovog članka. Oni jednostavno ne mogu shvatiti funkcioniranje pop kulture koje traži svježe meso. Azra je super, ali prošlo je 40 godina. 

OK, i?

Ovo je za sve entuzijaste glazbe i showbusinessa, odnosno za sve one koji imaju predispozicije da ih uhvati uzbuđenje oko gladijatorskog glazbenog natjecanja u kojem pobjeđuje onaj tko nas više zabavi.

Prestanite gledati na Dnoru kao na natjecanje jer ne vidite šumu od drveća. Iz godine u godinu pričate o jednom do maksimalno tri najmanje loša izvođača koji bi mogli… ne biti baš zadnji na Eurosongu. Podrazumijevate da HRT ne zna obavljati svoj posao. Iz godine u godinu pokušavate očajnički hajpati mrvice koje vam HRT baci na Dnoru jer vam je istinski stalo do pop glazbe, do showbusinessa, do nove i svježe glazbe na vlastitom jeziku.

Cijenim i razumijem to bolje nego itko, a upravo zbog toga želim da i vi vidite da je ovaj cijeli show paravan za napuhavanje troškovnika ne bi li se namirili podobni. Autori će dobiti rotaciju u eteru (i tantijeme koji idu s tim - a ti tantijemi nisu maleni), organizacijski tim će partijati na naš račun i smišljati izlike za neuspjeh jer im je to jedini pravi posao koji imaju, a "vanjske tehničke usluge" će dizati cijene u nebo jer HRT jednostavno nema opremu i ljude za ovakve stvari. Uz skoro milijardu i pol kuna priljeva s računa poreznih obveznika godišnje.

Promatrajte, prozivajte, angažirajte se. Pop kultura nije mala i nevažna stvar. Ako se ove godine zalažete za Baby Lasagnu, čiji boravak u rezervi vam može služiti kao jasan primjer HRT-ovog načina rada.

Radi se o selekciji podobnih i bezazlenih skladbi, među kojima će se jasno izdvojiti favorit kojem je pobjeda namijenjena. Čak i ako svake godine prepoznate jasnog favorita u ovakvoj hrpi smeća, to vam ne služi na čast. Ne treba biti genijalac i prepoznati da bi Michael Jordan bio najbolji igrač u KK Grafičar Ludbregu. Očekujte više jer u suprotnom nikad nećemo dobiti više. Interesne grupe hrvatske industrije zabave profitiraju najviše od ignoriranja šire publike.

"Moji favoriti nisu baš nešto, ali konkurencija je još gora pa navijam za njih…", zaobiđite me s tim pričama.

Uz sve navedeno, mi koji još uvijek želimo slušati dobru glazbu na vlastitom jeziku i dalje smo diskutabilno manje žrtve od ovih koji su popušili priču i jednostavno ignoriraju domaće stvaralaštvo jer su svjesni da standarda - nema.

I još ovu grupicu koja je poslovično iznad svega ovoga - i vjerojatno neće ni doći do ovog dijela teksta prije komentiranja - ipak podsjećam:

Šest milijuna. I petsto tisuća kuna.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.