PROŠLE su dvije godine otkako je u Splitu u 71. godini života umro Oliver Dragojević, legenda hrvatske glazbene scene. Preminuo je godinu dana nakon što mu je dijagnosticiran rak pluća.

Rođen je u Splitu kao peto i najmlađe dijete, a tri starije sestre izgubio je prije nego se i rodio. Prve je godine života proveo u Veloj Luci, a nakon što je njegov otac Marko dobio posao u Lučkoj kapetaniji, s majkom Katom i starijim bratom Aljošom, preselio je u Split i završio na Gripama. No, ljubav prema Veloj Luci nikada nije ugasnula. Tijekom života tamo je s obitelji provodio ljeta, opjevao je u nezaboravnoj "Sjećanje na Vela Luku" Branka Žuvele, a na kraju je tamo i pokopan.  

Unatoč golemoj ljubavi prema glazbi, početak karijere donio mu je i prvo veliko razočarenje. Za prvi nastup na Splitskom festivalu 1967. izabrao je pjesmu Zdenka Runjića "Piceferaj" koja nije ušla u finale što ga je razočaralo i natjeralo da otputuje u Njemačku gdje je s raznoraznim bendovima nastupao po klubovima i polagano stjecao iskustvo koje će se kasnije pokazati neprocjenjivim. 

Na Splitskom festivalu trijumfirao je samo tri godine kasnije, a zanimljivo je da su tada glazbeni stručnjaci bili uvjereni da Oliver neće uspjeti.

"Najviše glasova dobila je pjesma "Ča će mi Copacabana" koju je interpretirao Oliver Dragojević. Ta pjesmica, pravljena točno po kalupu koji treba osigurati brzu popularnost, živjet će, najvjerojatnije, taman koliko traje jedno njeno izvođenje. Ona je uspjela osvojiti prisutne, ali je sigurno da će je slušatelj vrlo brzo i zaboraviti. Jednostavno, ona nema snage opstati duže od tri minute. Kao, uostalom, ni njen interpretator, iako je, u svom Splitu, dobio buran aplauz...", pisao je Nino Milenković iz TV novosti.

U glazbenoj karijeri koja je potrajala dulje od 50 godina Oliver je snimio 23 albuma, dobio ogroman broj nagrada, kako glazbenih tako i državnih, a bio je omiljen na cijelom području bivše Jugoslavije.

Oliver je bio pjevač, jedan od najboljih koje smo ikad imali, ali nije bio samo pjevač. Oliver je bio simbol. Bio je personifikacija Dalmacije. 

Bio je jedan od rijetkih hrvatskih glazbenika koji su punili velike i poznate dvorane i u inozemstvu. Nastupao je tako u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji i Opera Houseu u Sydneyu. Ipak, jedno je mjesto zaobilazio. Unatoč brojnim fanovima koji su ga godinama preklinjali da se vrati, Oliver je nakon Domovinskog rata ostao dosljedan u svojoj odluci da nikada neće nastupiti u Srbiji, rekavši da "nema novaca za koje bi pjevao u zemlji koja je nanijela tolika zla mojoj Hrvatskoj". 

Srpski novinar Petar Peca Popović u svom oproštaju od Olivera to je nabolje opisao: "Nešto sasvim osobno. Oprosti, Druže, što nismo dovoljno razumjeli odluku da ne pjevaš u gradu u kojem si prvi put osjetio što stvarno znači ljubav, popularnost i podrška. Živimo u vremenu kad se riječi olako frfljaju i još lakše gaze. Ostao si dosljedan u epohi koja počiva na nedosljednosti. Znajući da su ovdje znali oprostiti čak i osvjedočenim zlikovcima kao što su Blair, Clinton, Solana i Schröder, možda se nađe netko da naglas kaže o kičmi muzičara koji je zbog dane riječi ostao bez najvećih honorara u životu".

Njegova supruga Vesna Dragojević jednom prilikom je izjavila da je Oliver tek nakon Cesarice postao velika zvijezda koja može skupiti više od pet tisuća ljudi na koncertu i puniti velike sportske dvorane. 

Pjesma je to koju je Gibonni isprva napisao za sebe iako mu je od samog početka bilo jasno da se radi o materijalu koji će bolje funkcionirati za nekog drugog. Ovdje postoje dvije verzije priče jer dok Gibonni tvrdi kako je od samog početka vjerovao da je pjesma stvorena za Olivera, Oliver je u jednom intervjuu izjavio da je pjesma isprva napisana za Vinka Cocu, ali da ju je on na vrijeme prisvojio. Na svu sreću, nitko nije poslušao majku Vesne Dragojević kojoj se Cesarica nije nimalo svidjela i smatrala je da Oliver izabrao "najgoru pjesmu" s kojom će nastupiti na festivalu.

Oliver je posljednji put javno nastupio 15. listopada 2017. godine u HNK Split na koncertu Vjeruj u ljubav koji je organizirala Županijska liga protiv raka. Planirao je velikim koncertima u Splitu proslaviti svoj rođendan i 50 godina karijere, no zbog bolesti morao je od toga odustati.

Nekoliko mjeseci kasnije, u ožujku 2018. obratio se obožavateljima na dodjeli Porina: ''Htio bih spomenuti jednog čovjeka koji je obilježio pola mog života, a to je Zdenko Runjić. Puno dobrih ljudi se stvorilo oko mene i ovaj put me bolest prekinula i ne mogu biti s vama. Kao dijete sam želio svirati i pjevati i taj san se nekako prekinuo. Pozdravljam sve ljude dobre koji su bili oko mene i koji su me podržali u toj krizi. Čini mi se da još uvijek ima vremena za pjevati i svirati i ako se stvari poprave, bit će to dobro", rekao je Oliver tad preko videozida.

"Omela me malo bolest pa ne mogu biti s vama večeras. Puno dobrih ljudi je uz mene, a ako se stvari poprave, opet ćemo pjevati. Hvala mojoj familiji i ljudima koji su se trudili da mi bude lakše, a tu je i onkologija Split'', zahvalio je.

''Što da vam kažem nego – guštajte ljudi, jer ća je život vengo fantažija'', poručio je Oliver iz svog doma obožavateljima po posljednji put te dobio ogroman pljesak.