DINO DVORNIK danas bi imao 56. godina. Kralj funka preminuo je prije dvanaest godina, a fanovi ga nisu zaboravili.

Dino Dvornik preminuo je 7. rujna, 18 dana nakon svog 44. rođendana. Iza njega je ostao neizbrisiv trag, a mi smo u suradnji s Yugopapirom pronašli intervju s njegovim roditeljima, proslavljenim glumcem Borisom Dvornikom i njegovom suprugom Dianom. Zabavno je pročitati kako je funk u trenu kad se on njime počeo baviti bio toliko nov da je u članku nazvan "famki" glazbom.

Lipanj 1988: "Baš bi bilo lipo da napravimo tu naslovnu stranu", pristao je Boris Dvornik. Ali dok on sam nije otvorio vrata svog stana na posljednjem katu splitskog "Kineskog zida", nismo bili sigurni hoćemo li obaviti ovaj razgovor jer postoji fama o ovom našem kazališnom, filmskom i TV glumcu, a to je da ga je teško privoljeti na intervju i da čak i kad pristane, pobjegne na druga vrata ili ostavi novinare da ga čekaju po nekoliko sati u parku. No, kako je bilo dogovoreno, tako je i bilo.

"Nekada davno je Boris bježao od novinara", kaže njegova supruga Diana. "Kad je bio mlad glumac, nije volio intervjue."

Nije ni danas Boris star glumac, ali otkako je prije dvije i pol godine postao djed, kaže da je svjestan da je već ostario jer je, eto "dida". To mu ništa ne smeta da bude u stalnom "điru" između Splita, Zagreba, Beograda. Neumorni Boris glumi u splitskom Narodnom kazalištu, dva do tri puta u tjednu ima predstavu u "Radovanu III" u zagrebačkom "Jazavcu", snima film Špijun na štiklama u Beogradu...

Nedavno smo ga gledali u Boljem životu u ulozi šjor Luja Lukšića. Za nekadašnjim Rokom, Dimnjačarem, Meštrom u Splitu sada dovikuju "šjor Lujo". Sigurno je da bi ova toliko popularna serija bila mnogo siromašnija bez njega ili, kako reče nedavno njegov prijatelj Miljenko Smoje: "Pametan je naš Siniša (Pavić, autor Boljeg života), dobro je utira Borisa jer se bolji život ne može zamisliti bez vonja našeg mora i - Splićana".

"Bila je divna prilika da se glumci iz raznih krajeva okupe, baš kao nekad. Publika to voli", kaže Boris, a Diana dodaje: "Šjor Lujo je osvježio obitelj Popadić."

I zaista, jest, Boris se sjajno uklopio u već ustaljenu ekipu, iako se pojavio tek u 38. epizodi. Nakon vjenčanja sina Lujo se sa ženom vraća u Split, tako da se više nije ni pojavio u posljednje dvije epizode, ali Boris se nada da će Pavić napisati još desetak epizoda za sljedeću zimu. Govorkalo se da će šjor Lujo, galantni, ali pomalo sramežljivi Splićanin, doživjeti romansu s Emom Popadić, no Boris to poriče: "Čuo sam i ja za te priče. Publika je tako nešto naslućivala, ali Siniša na to nije nikad pomislio, te romanse neće biti. Ni gledateljima se to ne bi dopalo, a ni meni..."

Poznato je da Boris Dvornik, ni kad je bio sasvim mlad, nije igrao ljubavnika, čak da je uvijek izbjegavao takve uloge.

"Nikad to nisam volio, bilo me nekako stid, imao sam čak i otpor prema partnericama, mnogo sam lakše igrao s muškarcima", priznaje Boris. "Ima sam sriće da najviše igram radnike, i to najčešće Dalmatince, i u ratu i u miru."

Oni koji dobro poznaju Borisa znaju da ima zaista jednu ljudsku dimenziju koja je vrlo rijetka kod glumca i kod umjetnika uopće, čiji je posao pun raznih iskušenja, a to je da mu je obitelj na prvom mjestu.

"Nikada mi nije dao razlog da budem ljubomorna", kaže Diana. "Nikada nisam morala strepiti hoće li se nešto dogoditi, hoće li Boris skrenuti."

Ostao je Boris vjeran i svom Splitu.

"Zbog karijere bi mu bilo sigurno bolje da živimo u većem centru", nastavlja Diana. "Ali, on nikad nije htio napustiti svoj grad i svoje kazalište. Prije nekoliko godina čak smo dobili i stan u Zagrebu, ali smo ga vratili, nije on htio iz Splita."

"Bi, bilo bi bolje za posao", slaže se Boris, "ali ja sam najsretniji kad se vraćam u Split. A inače, obitelj mi je uvik bila najvažnija, shvatio sam ja odavno da je to čovikova najveća srića."

Dok pričaju, oboje, i Diana i Boris, prate svaki pokret svoje dvoipolgodišnje unuke koja trči po stanu, igra se i neprestano nešto priča svojim još nerazumljivim jezikom koji može jedino njena mama dešifrirati.

Diana je svaki čas ljubi, a Boris kaže s puno nježnosti: "Uništila nas je Deica, sve oči su uprte samo u nju."

Dea, koja se ni minutu ne zadrži na jednom mjestu, pristala je biti mirna kad je čula da će njene slike vidjeti i tajo u Americi. Njen tata Dean već nekoliko mjeseci "gastarbajtuje" sa svojim bendom u Chicagu. Danju radi, noću svira, želi zaraditi malo novca za svoju obitelj, da ne bi jako ovisio o roditeljima.

Istina, njegova supruga Nera radi, ali to nije dovoljno kad se ima dijete. Posao u Splitu nije našao pa se otisnuo u svijet, no samo nakratko. Oba Borisova sina, 26-godišnji Dean i 24-godišnji Dino, naslijedili su talent za glazbu od oca (Boris lijepo pjeva i svira), zatim od djeda stolara koji je svirao klarinet i od pradjeda koji je bio vojni glazbenik.

Mladi Dino ovih dana priprema materijal za ploču (drugu). Sam je komponirao glazbu, pjeva sve vokale i svira sve instrumente, tako da će ova ploča u potpunosti biti njegova. Kaže da ima najviše povjerenja u sebe. Diana i Boris dodaju da njihov sin komponira previše modernu glazbu za njihovo uho, ali svjesni su da mlada generacija voli nešto drugo.

"Dino komponira, kako on kaže, neku vrstu 'famki' muzike", objašnjava Diana. "To je muzika bliža rocku, nije komercijalna kao pop, ali iako zna da bi s pop muzikom bolje prošao, neće se odreći svoje ljubavi - pravog rocka."

"Mi to cijenimo", dodaje Boris. "Bar dok je mlad, ne treba biti pomodan, bolje da ostane vjeran sebi. Dino, i odjeven u rock stilu, opsjednut je glazbom.

"Dean i ja smo sami naučili svirati sve instrumente, nikada nismo išli u muzičku školu", priča nam. "Toliko smo voljeli svirati da smo već u osmoj godini odlučili da ćemo se njome baviti."

Diana i Boris su ih pustili da sami odaberu poziv, iako su znali da se od glazbe ne živi lako.

"I ja sam završio srednjotehničku školu, ali sam u struci, kao tehničar, radio svega nekoliko mjeseci", kaže Boris. "Volio sam glumu i nitko me ne bi zaustavio kad sam odlučio otići u kazalište.

"Pokušat ćemo", kaže Dino, "i ako ne uspijemo, Dean je završio organizaciju na Akademiji dramskih umjetnosti, radit će i svoj posao, a ja se namjeravam upisati ove jeseni na glumu. I ja sam neko vrijeme bio u Engleskoj, ali ipak je najbolje ovdje, iako se kod nas malo cijeni pravi rad. Mladi imaju malo šansi da uspiju. Mislim da nije pravo što je Dean morao otići u Ameriku da zaradi..."

Diana i Boris financijski pomažu Dini da snimi ploču. Kao i uvijek, sve što zarade daju za djecu. Boris je isto tako jedna od rijetkih filmskih i TV zvijezda koja nema vikendicu, automobil, brod. Najvažnije im je bilo da imaju sređen i sretan obiteljski život.

"Zbog toga nisam nikad ni radila", priča Diana. "Boris i ja smo se na početku braka dogovorili da ja ne radim da bih bila uz djecu."

"Nije moglo drukčije, ja sam stalno bio na terenu, rijetko sam bio u Splitu i da je ona radila, tko bi se brinuo o djeci", dodaje Boris.

Diana je u srednjoj školi bila članica omladinske glumačke družine, željela je postati glumica, imala je talenta: "Željela sam biti glumica ili studirati medicinu, ali kad sam upoznala Borisa, moji životni planovi su se promijenili. Ali, vjerujte, nikad se nisam pokajala, ni u jednom trenutku. Nikakva karijera mi ne bi dala toliko sreće, koliko ljubav i djeca."

A Boris i Diana su se upoznali kad je ona imala samo 15 godina - tek je završila prvi razred srednje škole: "Sjećam se, on se vratio u Split sa snimanja Devetog kruga, šetala sam na pjaci s prijateljicama , sreli smo se, upoznali se i to je bila ljubav na prvi pogled. Onog dana kad sam napunila osamnaest godina, vjenčali smo se i ubrzo se rodio Dean..."

Boris je, dok su djeca bila mala, vodio sve njih na snimanje filma ili serije, nije mogao dugo bez njih. Sada, kad su poodrasli, Diana ide s njim.

"Ne može, nažalost, dugo ostati jer su hoteli skupi", priča Boris, "ali ipak dođe makar na nekoliko dana. Onda i ona žuri u Split da bi se našla Dini pri ruci i da bi vidjela Deu, koja s mamom živi kod druge bake."

Kad god mogu, Boris i Diana su zajedno. Kad je u Splitu, Boris uvijek radi nešto po kući. On je glavni majstor za tapete, stolariju, on vodi u šetnju Deu. Iako smo ga često na televiziji gledali kako priprema tobož neke dalmatinske specijalitete, ne voli zalaziti u kuhinju. A ne voli ni dalmatinske specijalitete kao što su riba ili pršut. Najomiljeniji mu je grah.

A utorkom uvečer, zna se, Boris ima "slobodno". Već godinama dvadesetak Splićana raznih profesija okuplja se svakog utorka. "Utorkaši" su se do prije dvije godine okupljali u kavani, ali otkako je sve poskupjelo, sastaju se u kući jedan kod drugog. Kuhaju zajedno, piju, pjevaju, igraju karte. Tada Boris pusti na volju svom raspoloženju. Inače, iako smo navikli da ga gledamo kao veseljaka, privatno je Boris veoma ozbiljan.

"On se raspoloži samo u društvu, kad on to želi", kaže Diana. "Po prirodi je nervčik, često se i sekira zbog svih ovih problema koji nas okružuju, veoma je senzibilan..."

Boris je slobodan umjetnik i normalno je da ga svi ovi naši problemi tište jer je sve manje filmova i serija: "Jedina sigurnost mi je splitsko kazalište u kojem sam stalni honorarac, ali ponekad me uhvati strah, što ako se desi neka bolest, ako se ozlijedim na predstavi, što onda? Ali dok je zdravlja, živjet ćemo kao sav ostali svit..."

Razgovarala: Jelena Marinčić (Nada, 1988.)