PONEKAD nema ničeg boljeg od svirke fenomenalnih bendova u sumrak - s ovim će se sigurno složiti većina posjetitelja sinoć održane prve večeri T-Mobile Inmusic festivala. Slatka i razigrana Lily Allen, poslovično dobri Kraftwerk, te na nekim razinama čak i banalni, ali svakako dobri i popularni Franz Ferdinand bili su dovoljan razlog da pozamašan broj festivalsko nastrojenih duša, unatoč kiši koja je cijeli dan prijetila, privuku na jarunski Otok mladeži, gdje se glazbeni spektakl održavao.

Jarun je slavio u ritmu kultnih bendova, nepreglednih količina alkohola, mirisu marihuane, podivljaloj hordi pijanih tinejdžera, ali i društvu malo starijih festivalskih fanova

A kad smo kod njih, ne možemo a da ne spomenemo skandaloznu činjenicu su se koncerti  vrtjeli na postavljenim videozidovima jedva djelomično, pa su ljudi jednostavno, ukoliko bi željeli nešto vidjeti a ne samo čuti, na putu do pozornice bili prisiljeni upotrebljavati silu opakih razmjera, jer su bendovi poput Franza Ferdinanda na travnjak privukli nekoliko tisuća obožavatelja. Dečki su svoj posao odradili na visini zadatka, čak su se potrudili naučiti i nešto veći od uobičajenog dijapazona hrvatskih riječi, što je kod okupljenih fanova izazvalo ushit koji kod nastupa drugih bendova nismo vidjeli. Dodatni plus je dužina svirke, koja je trajala više od sat vremena, te programski dio nastupa - potrudili su se odsvirati svaki hit s dosad objavljenih albuma, a na bis su se spremno vratili i opalili još jednu rundu.

Romantični metal stage skriven od znatiželjnih pogleda

Veliki interes je, unatoč očajnom toncu koji je doslovno uništio koncert, izazvao i Yeah Yeah Yeahs, alternativni bend koji očito i u Hrvatskoj broji mnoge poklonike. Bravo za nas!, što se tiče glazbenog ukusa, Katastrofa!, što se tiče tonca i osobe koja ga je zaposlila. A na žalost moju, ali i mnogih ljubitelja festivalske atmosfere, mali, romantični stage na kojem se izvodio repertoar isključivo metal glazbe, poklonici iste morali su povećalom tražiti, a mnogi od njih, nabrijani na opaki zvuk, koncerte zanimljivih Hatebreeda i Dimmu Borgira, popratili su tek polovično.

I kada bismo išli na mali rezime cijelog događaja, zahvalili bismo sponzorima koji su velikodušno u Zagreb svojom lovom ponovo doveli velika imena svjetske glazbene scene, i gradskim ocima koji su nam dopustili da na djelomično bajkovitim proplancima Jaruna imamo svoj vlastiti Glastonbury, a organizatorima opet ista poruka - kad je ovako ozbiljan događaj u pitanju, organizacija istog se mora ozbiljno shvatiti.

Vanda Voloder
Foto: Bruno Konjevic, Igor Sambolec / Cropix