Foto: Press

FORMAT kasnonoćnog talk-showa kakav običavamo gledati na američkim televizijama jedan je od velikih nedosanjanih snova u ovim krajevima.

Koncept koji je u različitim, a opet istim varijantama zaživio u Americi, odakle se proširio na ostatak svijeta, iz nekog nepoznatog razloga nikada nije pronašao dom u Hrvatskoj. I zaista ne radi se o tome da pokušaja nije bilo. Trudili smo se, ali jednostavno nismo uspjeli pronaći čovjeka niti tim ljudi koji bi posao odradili barem donekle prihvatljivo.

Pošlo je za rukom čak i našim susjedima i kod njih više-manje funkcionira.

Doduše, o kvaliteti izvedbe i uvodnom monologu imalo bi se štošta napisati, ali Ivan Ivanović uspio se zadržati što je njegovom showu dalo priliku da se razvije i s vremenom postane bolji, a njegov opstanak dokaz je da se ne radi o formi koja je nespojiva s ovim prostorima.

Savršen za ovu ulogu

Tarik Filipović najnoviji je pretendent na mjesto prvog voditelja koji će nas uvesti u eru funkcionalnog hrvatskog late night talk-showa koji će potrajati dulje od nekoliko epizoda, a njegov "Satirikon" ono je s čim to namjerava učiniti.

I već na samom početku vidimo problem, a radi se o nazivu showa koji je sve samo ne atraktivan. Iskreno, ako vam je najava showa promakla, budite sigurni da na temelju naziva nikada nećete raskrinkati ovu domišljatu igru riječima i doći do zaključka da se radi o talk-showu već vrlo vjerojatno da je riječ o nekom pretencioznom cirkusu kakav inače pod svaku cijenu zaobilazite.

S druge strane, Tarik Filipović, barem na papiru, djeluje kao savršena osoba za ovaj posao. Ima dugogodišnje iskustvo, odličan je u ležernoj komunikaciji, nenametljivo je duhovit, a već je nebrojeno puta dokazao i da je vješt improvizator što je u svakom slučaju poželjna vještina za ovakav show.

Nažalost, mnogo je toga ostalo zatrpano ispod gomile nepotrebnog sadržaja.

Drugo lice? Zašto?

Razumljivo je da se još nisu uigrali, ali zanimljivo je da ono što inače savršeno funkcioniralo s natjecateljima u kvizovima, ovdje nije uopće. Od samog početka, voditelj je postavio blago teatralni i samodopadni ton koji se, namjerno ili slučajno, zadržao do kraja emisije.

Na sve to dodajte i bezrazložno zbunjujuć koncept gostiju koji dolaze u studio da bi "pokazali svoje drugo lice".

Tko god je isforsirao cijelu ovu suvišnu priču o dva lica, previše je energije potrošio na pokušaj da učini nešto novo, a premalo da od ovog učini nešto čemu će se gledatelji vraćati.

I da ne bi bilo zabune, pokušati učiniti nešto originalno je uistinu hvalevrijedan potez, ali budimo iskreni, nismo uspjeli svladati ni običan večernji talk-show, a ono što "Satirikon" čini drukčijim showom ujedno je i najslabija strana ovog showa.

O samom konceptu emisije dovoljno govori to da su do kraja prve epizode plan zaboravili i sami autori, a oćito i voditelj.

Naime, Sandra Perković trebala se okušati u držanju govora, ali Tarik je brzo preuzeo glavnu riječ, tako da je njezino drugo lice brzo palo u drugi plan. Najavljeno je i da će Rambo Amadeus pokazati svoju sportsku stranu, ali taj nam je dio očito promakao jer Rambo je ponovno trkeljao o turbo-folku i ponavljao izjave iz ranijih intervjua.

Nakon što nismo vidjeli Rambovu sportsku stranu, Tarik je krenuo izvoditi njegovu pjesmu dok ga je Rambo mirno promatrao sjedeći u trosjedu.

U studio je tad ušla i operna pjevačica Ana Jembrek čije je drugo lice (to da se u slobodno vrijeme bavi dizajniranjem video igara) bilo jedino smisleno, ali na kraju je u centru pažnje ipak završilo njezino prvo lice jer su autori odlučili izuzetno prozirno kopirati Jimmyja Fallona i izvesti "Program tvog kompjutera" u verziji s udaraljkama.

Ukratko, show je prenatrpan gomilom nepotrebnih budalaština, a zaista nije bilo potrebe za tim.

Nitko ne očekuje da budete originalni

Tarik je dobar voditelj, nemojte s te činjenice skretati pažnju nepotrebnim bombardiranjem gomilom pokušaja da ispadnete originalni da bi već u prvoj epizodi to zaboravili i tako očito pokrali nekog drugog.

Da stvar bude gora, taj netko je super poznat i servirao je već gomilu viralnih hitova.

Pustite ga da jednostavno bude Tarik u showu koji nosi njegovo ime i čija je poanta da u goste prima simpa ljude s kojima ugodno i duhovito ćaska o neopterećujućim temama. Realno, to je bio najbolji dio i jedino što je stvarno funkcioniralo u prvoj emisiji.

Voditelj je simpatičan (iako često pokušava zasjeniti goste), a gosti su bili na mjestu. To je kapital s kojim nisu počeli daleko uspješniji i dugovječniji showovi. Nemojte, stoga, bez razloga postavljati brdo prepreka. Treba nam talk-show i ovo bi nakon par epizoda moglo postati dobro.

Naravno, ako sve ne zabrljate gomilom gluposti.

Postoji vrlo dobar razlog zašto se izvorni koncept nije značajno mijenjao u posljednjih pedesetak godina.