Mladen Burnać, zagrebački kantautor, gitarist, pjevač, skladatelj i tekstopisac, odrastao je slušajući Riblju čorbu, a u počecima karijere nastupao je i kao predgrupa tom bendu. 

Kad se pojavio bend Riblja čorba (piše 1978.), u Jugoslaviji je bio ultrapopularan jedan pjevač s polakiranom kosom i bliještećim sakoima, ono, baš zgodan (svaka bi ga majka za zeta), koji je pjevao pomno birane stihove okružen nekom ženskom plesnom grupom Lokice. One bi plesale oko njega, a on bi tu i tamo "ovlaš" učinio neki plesni korak s njima, baš da se vidi kako je to sve fino uvježbano. Svi drugi estradni protagonisti sumanuto su ga kopirali i tada je očito vladalo pravilo da "ako nemaš svjetlucavi sako na bini - nisi pjevač".

Estrada je bila veoma uglađena i fina, a onda se iza ugla pojavio on. Bora Čorba. Pojavio se nikad moćniji i jači ulični rock pjesnik, koji nam je brutalno iskreno i žestoko rekao i pokazao kakva je ljudska istina. I to britkim i oštrim tekstovima kakve nitko nije pisao - ili ih se nije usudio pisati. Već na prvom albumu prigodnog naziva Kost u grlu Bora nam je isporučio ogromnu količinu istinitih stihova i sjajnih pjesama, kojima je u trenu pokorio cijelu Jugu.

Odvalili smo na Čorbu

Mi klinci smo totalno odvalili na Čorbu. Moj pokojni buraz i ja tu smo ploču imali na gramofonu doslovce 0-24 sata (kupili smo kasnije još jednu jer je prvu izgrebala igla moćnog gramofona Traviata). Pokojna mama uvijek je govorila: "Taj vaš Čorba će u zatvor, pa vidi šta on to pjeva." Nije puno ni griješila, upravo ta rečenica najbolje opisuje poziciju njega i njegovog pjesništva u tadašnjoj Jugi. 

Uvijek je pjevao o nečemu što se kao nije smjelo ili čemu nije mjesto u finim pjesmama kakve su bile na televiziji. Pjevao nam je Bora tako: o komšijama koji će "da ga biju zbog preglasnog rokenrola", o kurvama na stubištima, o javnim WC-ima, o idiotima pod šljemovima, da je umorni Turčin izazvo sudar, da će mu rođeni brat zariti nož u vrat, da bivšoj ne želi sve najbolje, nego joj poručuje da ostane "đubre do kraja".

Pjevao je i o tome kako ubija komarce na zidu, da konobari otimaju i kradu, da manijaci siluju po ulazima, da je milicajac - pajac, a pjesnik - bolesnik, da zbog slika golih žena "razvija desnicu ruku", da će ostati slobodan – da se neće vezati, da će ga glupa pravila udaviti, da je budala samo za sebe, a vas tko 'ebe. O tome kako je umro i u sanduku je pod zemljom, a gore "plaćaju narikače jer nema tko da plače".

Zbog stiha "za ideale ginu budale" skoro je završio u zatvoru. Brutalno je udarao po vlasti, malograđanštini i svim negativnostima društva, a sve na jedan šarmantan i zafrkantski način. Prije njega nitko nije tako pisao. Bio je jedinstveni pjesnik.

Njegov bend Riblja čorba bio je odličan hard rock bend, čiji je tvrdi zvuk uz moćne gitare idealno legao kao podloga njegovim ubojitim rimama. Bio je proglašavan za genijalca, al govorilo se i da su mu neki stihovi bezvrijedni. Ali bio je jedinstven. Bora je bio apsolutna faca i legenda YU rocka, a albumi su mu bili bolji jedan od drugoga. Iza njega je ostalo toliko bezvremenskih rock pjesama (ziher 30-ak), koje su nevjerojatne i dan-danas. To uopće nije popis nekih "hitova", to su istinite pjesme koje ubadaju duboko u svijest i srce i nakon 30-40 godina od nastanka. 

"E, moj Boro, ako si bio u legendi, sada si izišao iz nje"

E, onda je došla 90-a i Bora je ostao na drugoj strani. To mu ovdje nitko nikad nije oprostio. I neće. Pogotovo u Zagrebu, gdje je bio izuzetno omiljen. Izdao nas je, bilo je opće mišljenje. Nije ratovao puškom protiv nas, ali se naslikavao u četničkoj odori i snimio nekih par groznih pjesama na naš račun.

Otišao sam jednom, mnogo kasnije na net da vidim što je to. Razočaran, vidio sam kako se moj junak iz djetinjstva pretvorio u pijanca (očito je tako izgledalo na snimci) sa šajkačom na glavi. Užas. Vidio sam da to više nije bio ni mali "b" od onog Bore Čorbe. U kakvom je stanju tada bio, vidi se i po tome što je kasnije osnovao stranku Pijanaca, pa je bio kao neki četnički vojvoda ili tako nešto. Zgrozio sam se. Učinio mi se kao pajac i klaun. Šteta. 

Za mene kojem je Bora odavno ušao u legendu, to je bilo strašno. Tada sam pomislio: "E, moj Boro, ako si bio u legendi, sada si izišao iz nje." Bio sam ljut na njega i mrzio ga jer mi je ukrao djetinjstvo. Nakon tog njegovog pijanog četnikovanja bilo mi je žao što se sjećam njegovih pjesama, a znao sam odsvirati baš svaku.

Čega god se sjetim iz mladosti - nekih putovanja, tuluma, prvih ljubavi, mora - uvijek se uz gitaru svirala Čorba. Moja ekipa i ja nismo ništa doživjeli u mladosti a da tu negdje nisu bile i Borine pjesme. One su bile brutalno životne i svi smo se nalazili u njima. Ma, voljeli smo mi i druge bendove, ali Bora je bio naš, bliskiji nekako, kao neki glasnogovornik radničke klase. A onda takva nepotrebna glupost s njegove strane...

Bilo me sram reći da smo svirali kao predgrupa Čorbi

Nakon te stvari u vezi njega (u ratno vrijeme) moram priznati i da me tih 90-ih bilo sram reći da je moj tadašnji bend nastupao kao predgrupa Čorbi. Eh, koji je to ponos onda bio, ali kasnije sam to krio kao zmija noge (imam čak te neke nastupe snimljene na videokazetama). Zato što je Bora kod nas postao fuj, a sve je u vezi njega imalo negativan prizvuk.

Toliko su ga ovdje mediji razapinjali (i danas, koliko vidim) da su čak govorili da je Bajaga napisao Čorbine najbolje pjesme. Naravno da nije, to je notorna glupost. Zašto su to radili i rade? Jednostavno, ako se već ne može osporiti njegov talent i izuzetno djelo koje je stvorio u 80-ima, ajmo onda bar to osporiti na način da kažemo da je najbolje pjesme napisao netko drugi. Moje mišljenje je da je to licemjerno ipak. Kakav god je bio, neupitno je veliki autor. Uostalom, popis talentiranih ljudi nije obavezno i popis dobrih ljudi. Moje mišljenje. 

Jednom sam pitao frendicu novinarku koju je to najbolju pjesmu Bajaga napisao Čorbi? Ona kaže onu Kad hodaš. Dobro, i koju još? (pa imaju skoro 200 pjesama). Nema pojma. Ali vidi da tako svi pišu - pa piše i ona. Pjesma je neloša, ali miljama daleko da bude među najboljim stvarima od Čorbe. Pogotovo ako na drugu stranu staviš Borine Pogledaj dom svoj anđele, A kada padne noć, Zvezda potkrovlja i suterena, Ostani đubre do kraja, Pobeći negde...

Napisao je Bajo svega par pjesma dok je bio jedan od gitarista benda, ali ti se stihovi uopće ne uklapaju u Čorbu. Premekani su. Nije ni čudno što su se razišli. Dok je Bajaga nježan (svakako i odličan autor), moje mišljenje je da ipak stihovima grebe po površini, pazi da je fin, da ga svi vole, "da se kome ne zamjeri" u bilo čemu – dok je za to vrijeme Bora ubadao duboko i nemilosrdno svojom poezijom, često i britkim jezikom.

Bio je i baš jako cijenjen među strukom. Primjerice, kad sam surađivao s velikim Arsenom Dedićem, jednom prilikom sam ga pitao što misli o Bori i tko mu je bio najbolji kantautor u Jugi. Citiram Arsena: "E, taj Bora je zajeban, do bola istinit, najbolji od svih."' Ja bih tu dodao i Balaševića, ali Arsen nije.

Vrijeme otupi svaku oštricu?

Godine učine svoje, mada dugo, ali baš dugo (sigurno desetak godina) mi je trebalo da Boru sagledam na drugi način i da mu možda osobno oprostim (ili bar shvatim) to iz 90-ih i da opet slušam njegove stare pjesme. Kako vrijeme otupi svaku oštricu, tako je otupilo i moj stav. I već godinama ponekad opet slušam Čorbu, ali stare stvari iz 80-ih.

Uspješno sam u sebi stavio na jednu stranu "dobrog" Boru iz 80-ih, a bacio u smeće onog drugog "lošeg Boru" s početka 90-ih. Uostalom, kad danas vidimo koliko nas mediji ''dave" s ustašama i četnicima i nakon 30 godina, sve mi ispada smiješno na jedan i odvratno na drugi način. Svi oni imaju financijske koristi od potpaljivanja nacionalne vatre za malouman narod (koji arlauče ustaške pozdrave i ustaške pjesme).

Jedan moj kolega i njemu slični uredno na tome zarađuju milijune, a mali političari koji žele biti na vlasti time farbaju i huškaju narod da bi - oni došli na vlast. Imamo i likove u crnim odorama (mislim da sam vidio na TV-u da neki nose i hitlerovske brkove (čovječeee, što je to??). I stalno se potpaljuje neki nacionalni naboj kao da ratujemo s nekim... Užas... U svoj toj gluposti i idiotizmu, kada ljudi kopaju po kantama i bježe van, pa koga je briga više što je tamo neki rock pjesnik prije 30 godina stao na stranu svog naroda?

Naravno, mi smo to gledali drugačije jer su oni napali nas, a ne mi njih, ali zaista, pored toliko drugih ozbiljnih stvari u životu, koga više boli ona stvar za to. Međutim, kad se svi raspisaše o njemu, očito je bio netko, nešto, a svakako je bio trn u oku.

Netko će reći - što mu je to trebalo? Moje mišljenje je da se očito navukao u to doba na velikosrpsku propagandu i njihove medije. Ne znam, valjda je to. Gledajte primjer i danas. Putin je napao drugu zemlju, ubija, ruši, uništava... A većina Rusa ga podržava?? Kako to?? Pa, eto, njihovi mediji lansiraju drugu priču i narod ipak više vjeruje svojem Putinu. Tako je valjda i on za vrijeme rata povjerovao svojima.

Za razliku od njegovih kolega od tamo koji su možda isto mislili, ali su šutjeli i bili mudri (jer su znali da će rat završiti kad-tad, a da smo im mi ipak potencijalno tržište zbog gotovo istog jezika). Za razliku od njih, Bora nije šutio jer je uvijek i bio lajav, borben - isti karakter kao i prije. Bio je tada uvjeren u nešto drugo i beskompromisno je i bez kalkulacije to i govorio.

Gledajte ovako, da je bio naš i tako govorio protiv njih, ovdje bi ga dizali u nebesa, ali 'ebi ga, bio je njihov, pa smo ga zamrzili. Opet, da je mudro šutio i kalkulirao, eh, onda ne bi ni bio onaj Bora Čorba kakvog smo znali.

Izbrisao sam "lošeg Boru" iz 90-ih

Kako su godine prolazile, snimao je Bora i nove albume, neke sam i preslušao, bilo je tu i sjajnih pjesama, ali jednostavno sam to gledao ravnodušno. Godinama kasnije i on se "propametio" te se često i posipao pepelom zbog svojih izjava. Vidjelo se da mu je žao što ga je Hrvatska odbacila i rado je na koncertima uvijek posebno pozdravljao publiku iz naše zemlje, ali kasno Marko na Kosovo stiže...

Ne znam puno o njemu kako je živio sve ove godine, ali zasigurno sam uvjeren da nikad nije zaradio neku lovu kao drugi koji su bili toliko popularni kao on. Vidjelo se to iz aviona. Dok su se drugi pjevači financijski okoristili takvim ratnim istupima, on je ispao... Hm, to što je ispao.

O njemu danas možemo reći svašta... I da je bio neupitni heroj jedne generacije, da je bio izdajnik, notorni pijanac, veličanstveni rock pjesnik, da nas je iznevjerio, da je šovinist, da je bio najbolji i jedini pravi rock autor ikad u Jugi, ili da uopće nije... Ma, svašta... Svatko tko ima veze s glazbom iz ondašnje Jugoslavije bez iznimke ima neko svoje mišljenje o njemu. On je uvijek bio vijest jer nikad nije bio "ni mlak ni nebitan", on je uvijek bio tip "jesi ili nisi" (koliko god se nekad ne slagali s njim). 

U svakom slučaju, drago mi je da sam u svojim mislima izbrisao "tog lošeg Boru" iz 90-ih i u mojem sjećanju ostaje definitivno samo onaj Bora Čorba od 1978. do 1990. Ipak su te sjajne pjesme bile dio mojeg života i moje mladosti. Politički dio u vezi njega ne želim pamtiti. Glazbeno mi je žao da je otišao još jedan veliki autor. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.