NOĆAS je u 79. godini preminula Milena Dravić, a u dogovoru s YugoPapirom donosimo stari tekst o njezinom domu sa svojom ljubavlju života, Draganom Nikolićem.

Ožujak 1973: U njihovom domu gosti su uvijek dobrodošli, naravno ako ih pronađu kod kuće - "obraz uz obraz". Dok je Milena u Ateljeu 212, Dragan snima film; kad Dragan stigne u Atelje, Milena je na snimanju nekog filma; a kad se Milena vrati, Dragan otputuje. I tako stalno: jedva da se okupe na snimanju popularnog TV showa, a tu, kako Zdravko Šotra kaže:

"Nema mrdanja dok se emisija ne snimi!"

Uz dosta strpljenja i malo sreće, ipak smo ih zatekli kod kuće, gdje su zajedno proveli punih 45 minuta, ali ne sami; bilo je dogovoreno da dođemo i mi.

Milena nas dočekuje na vratima s neodoljivim osmijehom, zbog kojega joj ne možete zamjeriti da ste je godinu dana jurili. U predsoblju vidimo nekoliko slika na zidovima i neizbježni poster, na kome je krupnim slovima na engleskom ispisano: "Wanted dead or alive - Milena Dravić."

Milena nas kroz jedan ovalni otvor uvodi u dnevnu sobu.

Oni su priča za sebe, a njihov dom - priča za sebe ... I dok Dragan nije tu, osjeća se njegovo prisustvo. Milena ga spominje svakog časa: on je kupio ili donio ovo ili ono, voli sjediti fotelji u uglu, ručati u samoj kuhinjici mada je odmah ispred nje trpezarija, uživa u razmještanju sitnica, koje Milena poslije njega ponovo vraća na staro mjesto.

- Na žalost, naišli ste u vrijeme kada nam je gotovo nestalo pića ... Oko ovog snimanja smo oboje toliko zauzeti, a to je Draganov posao. Jednostavno smo trošili zalihe... Imamo u stvari još malo votke. Jeste li za to? A, samo kavu? Pa toga naravno nikad ne može nestati - mada je ja uopće ne pijem. Dragan je koristi u ogromnim količinama, valjda otud što puši.

- Bože, što ga nema, trebao je već biti ovdje, on je inače točan kao sat?! - čudi se Milena.

- Uvijek kada tako malo zakasni, ja se jako brinem, znate kako je danas kad idete kolima, nikad ne znate dokle ste živi.

Milenin monolog, koji ima zadatak da nas zabavi dok se Dragan ne pojavi, a ona u kuhinji kuha kavu, prekida zvono s vrata. Stiže Dragan, zadihan, jer lift ide samo do kata ispod njih, ispričava se, i nemarno spušta kaput na prvu fotelju. Ulazi Milena i kao svakoj domaćici ta gesta njenog supruga ne promiče nezapažena.

- Stigao si? Pa ne ostavljaj taj kaput tu! - opominje odmah. Dragan odmah ispravlja grešku, očigledno zadovoljan što je još sa stepenica, kako kaže, "namirisao" kavu.

Dogovaramo se oko snimanja, voljna sam uhvatiti što više detalja od kojih je njihov dom i sastavljen... Svaki ugao kao da priča nekakvu svoju priču, jedna fotelja vraća vas u vrijeme baroka, a luster koji je toliko nizak da je Draganu do ramena podsjeća vas na pravu "maniju" koja je uhvatila današnji naš svijet - kupovinu starinskih lustera od vojvođanskih Roma.

A cvijeće? Nijedna vaza nije prazna, a domaćici nisu strane tajne drevne japanske vještine ikebane.

- Cvijeće obožavam - kaže Milena. - Ne vratim se iz grada bar bez kite ljubičica.

Milena nema mnogo vremena za kuću, nema vremena da je uredi onako kako želi, s puno ljubavi i pedanterije - a spada u izuzetno pedantne žene. A kada je uredi, mora se i paziti.

Tu je doduše i jedna žena koja uradi sve što Milena ne stigne, pa ipak, dok ona to svojom rukom ne namjesti, stječe se dojam kao da nije sigurna da je to baš dobro.

U njihovom stanu je prijatno, toplo - odiše sve mladošću, osjeća se u zraku negdje da tu živi dvoje mladih ljudi koji vole sve što je lijepo, ukusno i prije svega udobno. Zato i nema puno stvari, ali ima dosta prostora da se tko želi smjesti na podu, raširi oko sebe najraznovrsniju domaću i stranu štampu, koje kod Milene i Dragana ima isuviše, i da jednostavno uživa, što i oni čine u jednom trenutku, u želji da nam pokažu kako to izgleda.

Vrijeme našeg posjeta munjevito se bliži kraju, samim tim i vrijeme njihovog polaska na snimanje najnovije emisije "Obraz uz obraz" ...

Uspijevamo još saznati da su kod Milene trenutno dva scenarija, dvije ponude za film, da još uvijek ne zna što će i hoće li nešto prihvatiti.

Dragan je u svom matičnom kazalištu Atelje 212 vrlo angažiran, predstava "Maratonci" nedavno je imala premijeru, a i predstava "Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji" u kojoj Milena ima zapaženu ulogu već preko dvije sezone ne silazi s repertoara kazališta.

Inače, i na ovogodišnjem, jubilarnom dvadesetom pulskom festivalu Dragan će biti protagonist jednog filma Miše Radivojevića. Uspjeli smo saznati da će taj film donijeti dosta toga novog i do sada neviđenog na velikom ekranu.

Poslije svega ovoga, gotovo je deplasirano pitanje o slobodnom vremenu, ali ako vas baš interesira - provode ga obraz uz obraz.

Tekst: G. H. Samardžiski (Praktična žena, 1973.)