Foto: RTL

POSTOJI li uopće mogućnost da se televizijski program "spasi" prije nego postane neizdrživa mješavina sapunica, tračeva, realitya i natjecateljskih showova isprekidanih gomilom redovito iritantnih i nespretno ubačenih reklama?

Pesimisti bi rekli da je program već duže vrijeme takav, a tobožnje spašavanje rezultiralo bi samo lošijom gledanošću jer gledatelji su već navikli na TV program koji vrijeđa inteligenciju i koji će kroz nekoliko godina izgledati kao zabava za maloumnike koji se žele odmoriti od dana nerazmišljanja.

Što? Ukinuto je ono što nikad nisam pogledao? Ne mogu vjerovati!

Vijest da je kvalitetna nova serija "Stupovi zemlje", koja se nedavno počela emitirati na RTL-u, gledanošću potukla Ligu prvaka i navodno ugrozila popularnost "Larinog izbora", dovodi nas do razmišljanja da nada za normalan sadržaj ipak postoji. Međutim, nedavno smo doznali i da je HRT po kratkom postupku ukinuo niz nagrađivanih emisija od kojih se ni jedna ne bavi promicanjem ljudske gluposti, veličanjem osrednjosti ili ulaženjem u živote ljudi čija nas svakodnevica ne bi trebala zanimati.

Naravno, ukidanje "Euromagazina", "Paralela", "Oka globusa", "Petog dana" ili "To je Europa" u prvi mah izaziva šok jer već po nazivima možete zaključiti da se ne radi o uobičajenim budalaštinama već emisijama koje jedna javna televizija treba imati. Međutim, kada zgranutost splasne i naš urođeni poriv da samo formalno stanemo iza korisnog sadržaja, shvatit ćemo dvije stvari. Kao prvo, radi se o emisijama koje velik dio nas vjerojatno nikada nije pogledao i kao drugo, da nam netko nije ukazao na to da su emisije ukinute, ne bi ni znali da su postojale.

Arsenov poučak

Stanje je ovakvo, mi volimo i često uživamo u javnom iskazivanju nezadovoljstva nimalo stimulirajućim sadržajem koji nam se servira, ali stvarnost je drugačija. Da ste usred mahnitog prebacivanja s kanala na kanal slučajno naišli na "Euromagazin" ili bilo koju od ukinutih emisija, onaj glas u glavi sigurno ne bi govorio: "Ostani tu, ovo je bolje od smeća koje si očekivao". Prebacili bi na drugi kanal i pogledali reprizu nekog showa u kojem se kućanica podvrgla seriji estetskih zahvata ne bi li izgledala kao nešto stvoreno Photoshopom. Naša zgranutost ukidanjem emisija u ovom slučaju podsjeća na stav koji imamo prema Arsenu Dediću. Da, svi mi znamo da je riječ o umjetniku za kojeg je popularno reći "legenda", ali kada bi morali nabrojati pet njegovih pjesama, vrlo bi brzo došli do zaključka da ga nikad niste stvarno poslušali, a jedino što o njemu znate jest podatak da je prije više godina imao neku operaciju.

Isto tako, pokušajte samo zamisliti kako bi to izgledalo kada bi "Paralele" smjestili u bolji termin. Istog bi trena primili ljutite pozive nervoznih gledatelja koji su u tom vremenu navikli gledati bugarsku sapunicu o zaljubljenim konjušaru ili neki show u kojem se netalentirani kandidati mjesecima natječu da bi nakon svega doživjeli apsolutni antiklimaks i bili zaboravljeni u roku od deset dana. To naravno ne znači da te emisije ne bi trebale postojati ili da bolji termin ne bi rezultirao neznatno boljom gledanošću, ali prokleta je zabluda očekivati da će se ukus masa promijeniti jer sve dok ljudi ostaju budni da bi pogledali "Red Carpet", za "Oko globusa" nema šanse.

To je Hrvatska

Dakle, što nam je činiti? Kako natjerati gledatelje da pogledaju nešto što ne podsjeća na kvrge iskopane iz pijeska za mačke?

Žalosna je činjenica to da masovna popularnost i kvaliteta rijetko idu ruku pod ruku. Televizori se ne pale zbog gore navedenih emisija, a popularnost kvalitetnih serija u ovim krajevima više djeluje kao greška u matrici nego nešto što bi označavalo trend povećanja interesa za kvalitetom. Popularizacija spomenutih emisija vjerojatno bi podrazumijevala niz prvoloptaških preinaka koje bi u potpunosti neutralizirale kvalitetu. Primjerice, "To je Europa" bi vodila sisata voditeljica koja u slow motionu skakuće na trampolinu ili sinkronizirana panda koja bi pričala o prednostima i nedostacima ulaska u EU, a sve bi to trebalo dodatno osnažiti nagradnim igrama, telefonskim glasovanjem, vračem koji predviđa budućnost i barem jednim gostovanjem Ave Karabatić koja bi govorila… Nešto.

Opcije su sljedeće, ili krenuti linijom manjeg otpora pa sve zajedno zaglupiti kao da je posljednji pametan gledatelj nestao u prošlom stoljeću ili uložiti trud, novac i vrijeme da se narodu ukaže da emisije postoje i da ih iz nekog razloga vrijedi pogledati.

Naravno, ovo drugo je nezamislivo jer to bi značilo manje novca i vremena za emisije koje se bave seksualnim životima poznatih jer to je ono što pokreće svijet.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje