NITKO nam ne treba reći kakvog je okusa Coca Cola. Kada nam Coca Cola želi nešto reklamirati, podrazumijeva da već znamo sve o tom napitku. Ali i ona je u jednom trenutku bila nova i trebalo ju je predstaviti svijetu, kao i brojne druge proizvode koje danas i ne primjećujemo.

U jednom trenutku su telefon i struja bili revolucionarni proizvodi - i ljudima je trebalo objasniti što su i čemu služe. Zbog toga je marketing za te proizvode, iz današnje perspektive, vrlo zanimljiv. Prilažemo reklame za neke od njih.

Dezodorans

Prvi komercijalni dezodorans izumila je tvrtka pod nazivom Mum 1888. godine. Naziv je mogao evocirati nešto brižno i majčinsko ili nešto tajno ("mum's the word"), ovisno o kampanji koju su pokušavali provesti. Ipak, kampanje nisu odmah zaživjele. Do 1937. je marketinški tim morao educirati širu javnost o tome što dezodorans uopće jest.

Oglasi nisu tvrdili da je Mum bolji dezodorans od konkurenata. Oni su jednostavno pokušavali prodati ideju dezodoransa kao koncepta. Kupcima su poručivali da kupanje ne čini ništa kako bi spriječilo buduće neugodne mirise. Također su upozoravali da pazusi zahtijevaju posebnu njegu.

U firmi su u početku teško shvaćali i što točno prodaju. Kada su prvi put stvorili svoj proizvod na bazi cinka, Mum ga je oglašavao i kao kremu za pazuhe i kao kremu za stopala. Također su predlagali nanošenje kreme na higijenske uloške.

Prebacivanje programa na televizoru

Televizija se tijekom godina toliko promijenila da ne možemo sa sigurnošću pretpostaviti kakav ste televizor imali u djetinjstvu. No, pretpostavljamo da je najstarija vrsta televizora koju većina vas može zamisliti ona kod koje ste morali ustati i pritiskati gumbe kako biste promijenili kanal.

Međutim, čak bi i to bila velika pogodnost za nekoga iz ranijih generacija. U to vrijeme, jednostavno okretanje prekidača na određenu točku nije bilo kraj priče. Ako ste željeli jasan prikaz slike, morali ste dodatno podešavati signal. Zatim je nova tehnologija obećala da će vas osloboditi tog zadatka. Uz automatsku kontrolu finog podešavanja, televizor bi se sam pobrinuo za to jednim pritiskom na prekidač.

Novi 23-inčni televizor ("nema većeg", kaže reklama) prodavao se s vrlo razumnom cijenom od 460 dolara, što bi danas iznosilo 4.200 dolara. Ili ste imali opciju plaćanja na rate tijekom dvije godine. Prilično je zanimljiv oglas koji je Zenith objavio kako bi pokazao automatsku kontrolu finog podešavanja:

Telefon

Kada želite razgovarati s nekim, normalno je otići do njihove kuće i javiti im se. No, zamislimo situaciju u kojoj to nije moguće. Recimo da ste u karanteni. Bit ćete izolirani i nesposobni komunicirati s bilo kime - osim ako vi i vaši nedostupni voljeni niste nabavili Bell telefone, prenosi Cracked.

Nije slučajnost da se reklama ponovo proširila 2020. godine, za vrijeme korone. Mnogi su tvrdili da potječe iz doba gripe 1918. godine. Zapravo, datira iz 1910., osam godina ranije. Ako se pitate koja je to karantena iz 1910. godine koja je sve ljude zatvorila u njihove domove, pa, takva karantena nije postojala. Ovaj oglas zapravo se odnosio na osobne karantene u kojima bi se netko mogao naći zbog bolesti.

Struja

Električna energija potpuno je promijenila način na koji su kuće i tvornice funkcionirale, ali ljude se moralo nagovarati da prijeđu na nju. Reklame iz 1916. godine objašnjavale su kako struja olakšava teret ne samo ljudima, već i "glupim životinjama".

Često se spominjalo i kako je "cijena svega ostalog porasla" (vječna pritužba), ali cijena električne energije pala. To je bilo točno - cijena električne energije drastično je pala u godinama prije ovog oglašavanja i nastavila je padati tijekom sljedećeg stoljeća.

Struja je bila toliko revolucionarna da su neke reklame morale umanjiti njezin značaj kako ne bi uplašile kupce. "Ako vam nije prevelik problem, isprobajte naše usluge", navodi skromni oglas iz 1908. godine. Drugi su smatrali da mogu slobodnije oglašavati prednosti. Znak u mnogim hotelima govorio je da nije potrebna šibica za paljenje svjetla u sobi. Jednostavno ste okrenuli ključ kraj vrata.

Gledanje filmova u kući

Prije nego što su u domove došli videorekorderi, bilo je gotovo nemoguće posjedovati i gledati filmove "po narudžbi". Trebalo je posjedovati vlastiti filmski projektor, što je već bilo dovoljno teško, ali također ste morali posjedovati filmsku traku s tim filmom, što je bilo još teže.

Hollywood je davao filmove na posudbu kinima, a kasnije ih prerađivao za televizijsko emitiranje, ali ih nisu masovno proizvodili za kućnu uporabu. Međutim, mogle su se kupiti filmske trake koje su proizvodili manje poznati kreatori.

Na primjer, 1956. godine mogli ste se pridružiti klubu Film mjeseca, a oni bi vam slali kratke filmove direktno na vaša vrata. Koje kratke filmove? Pa, za njih nikad niste čuli. Ali bili su to novi filmovi - uglavnom komedije. Neki od njih čak su imali i zvuk.

Filmovi su se oglašavali uz fotografije provokativnih žena i nekoga tko gleda pojedinačne sličice filma, pa su se mnogi zapitali je li to zapravo reklama za pornografiju. No, s obzirom na to da su se nudile i vrpce koje sadržavaju dječje filmove ili obiteljske filmove, čini se da je ovo ipak bilo više od toga.

Kasnije se sve razvilo u video, pa DVD, pa Blu-Ray, pa streaming... Na kraju je gledanje filmova u kući postalo normalno kao i šetnja parkom. Zbog toga je pomalo šokantno vidjeti kako je sve počelo.