NEDAVNO objavljen naslov poljske autorice Katarzyne Kucewicz Žene koje previše osjećaju pravi je pogodak. Čitateljice (uglavnom ženska publika čita, što je do naslova jer je tema univerzalna) prepoznale su poruku te se knjiga prodaje velikom brzinom, a već je i na vrhu domaće top liste. Autorica je doputovala iz Poljske kako bi napravila promociju, a mi smo joj uspjeli postaviti nekoliko pitanja.

Vaša je knjiga odmah postala veliki hit u Hrvatskoj, kako se osjećate zbog toga?

Teško mi je opisati koliko me to veseli. Knjigu sam počela pisati i ne sanjajući da će u Poljskoj biti hit - doista mi to nije bila motivacija - a kamoli u drugim državama. Htjela sam doći makar poslikati knjigu u knjižarama, a tada mi je izdavač ponudio da napravimo promociju. Odlično su me ugostili i na tome sam im zahvalna.

Zašto su u naslovu žene? Znači li to da muškarci ne mogu biti visoko osjetljivi ili postoji neki drugi razlog?

Naprotiv, istraživanja pokazuju da su jednako zastupljeni muškarci i žene kada se govori o visokoj osjetljivosti. Glavni je razlog zašto se u knjizi bavim ženama vrlo jednostavan: u mom terapeutskom poslu većina klijenata su upravo žene.

U Poljskoj je emocionalna osjetljivost u muškaraca i dalje tabu-tema te se mnogi trude potisnuti ono što doživljavaju i biti "čvrsti". S obzirom na to da se s visokom osjetljivošću rađate, to možete promijeniti isto koliko i boju očiju - nikako.

No, da se vratimo nekoliko koraka unazad. Je li visoka osjetljivost isto što i hiperosjetljivost? Čini se da se počela tek relativno nedavno spominjati.

To definitivno nisu iste stvari. S visokom osjetljivošću se rađate i ona ostaje s vama cijeli život bez obzira na sve. Hiperosjetljivost je uglavnom odlika koja se sječe kroz odgoj i razne traume koje procesuirate na određeni način. Visoka osjetljivost je dar, ona je zdrava, samo se mora naučiti živjeti s njom.

Trebate samo vidjeti o čemu se radi i shvatiti da ništa ne trebate mijenjati, osim što više trebate uvažavati sebe i prema sebi nježnije postupati. Taj je naziv relativno nov, ali visoka osjetljivost u ljudima nije. Hiperosjetljivost je, ovisno o snazi, poremećaj, i u konačnici dovodi do destruktivnog ponašanja, ne možete funkcionirati kako želite, emocije vas preplavljuju i upravljaju vama.

To je način na koji ste se naučili nositi s iskustvima koja su emotivno zahtjevna, a kao dijete niste znali kako to ispravno učiniti. 

Kako možemo znati da spadamo u skupinu visoko osjetljivih ljudi?

Četiri su značajke koje visoko osjetljiva osoba mora imati i, ako nedostaje jedna, onda to nije točno to o čemu govorimo. Prva je duboka percepcija svega oko nas i procesiranje toga. Vidite i osjećate više detalja i na taj način dublje, s više nijansi, primate utiske.

Druga je empatija. Visoka osjetljivost se odnosi i na to kako proživljavamo kontakt s drugima. Empatija znači da se možete uvući u tuđe cipele, da ste perceptivni za govor tijela i reagirate na najmanje znakove, one koji se često previde. Treća je preplavljenost utiscima.

Nakon intenzivnog druženja, izloženosti buci i svjetlu i svemu što vas stimulira, osjećate se iscrpljeno i trebate se odmoriti, što može značiti da se malo povučete sa strane i probavite utiske. Na kraju imamo i sklonost refleksiji i "pretjeranom" analiziranju. Budući da primate veliku količinu informacija u odnosu na prosječno osjetljive ljude, više ćete "raditi" na obradi tih podataka. No prije nego što zaključite jeste li visoko osjetljivi, svakako biste trebali učiniti neki od testova, kao onaj koji sam navela u svojoj knjizi.

Često se smatra da iza naziva visoka osjetljivost stoji samo opravdanje za, recimo, razmaženost. Što mislite o tome?

U tome je stvar, oni ljudi koji ne spadaju u tu skupinu ne shvaćaju što osoba proživljava i na koji način je u interakciji s okolinom. Stoga na ponašanje tipa sramežljivosti ili preplavljenosti reagiraju kao da je emocionalna slabost koju ne treba uzimati u obzir. Ako vam je dijete visoko osjetljivo, činit će se da je nekad sramežljivo, no vjerojatno se samo radi o tome da procesira dublje.

Razlike su nepremostive: oni koji nisu visoko osjetljivi nikada neće to postati pa je na osjetljivim ljudima da što bolje prouče svoje karakteristike i da tome prilagode život. Trebaju li se povući, moraju znati da je to briga za sebe, a ne razmaženost ili slabost. Na taj se način čuvaju od iscrpljivanja. Trebaju dovoljno spavati i pronaći načine da "provare" utiske u miru. Trebate uvažiti ono što osjećate i doživljavate te tome prilagoditi izbor karijere, partnera i općenito stila života.

Problemi se javljaju kada želite biti nešto što niste, osoba koja osjeća manje kako bi se zaštitila i pojednostavnila si život. Kao što smo prije rekli, s obzirom na to da je visoka osjetljivost urođena, ne možete to promijeniti. I, naravno, ne trebate, to je dar koji vam obogaćuje život.

Kako se manifestira visoka osjetljivost na negativan način?

Empatični ste, želite pomoći, stalo vam je do toga kako se ljudi osjećaju. Netko će to iskoristiti te od vas tražiti više nego što ste u stanju dati i, ako se ne znate odmaknuti, to će vas iscrpiti. Zatim, ako je oko vas većina niske ili prosječne osjetljivosti, možete se osjećati kao da nešto nije u redu s vama. Ili, ako ste muškarac, društvo je često naklonjeno tome da budete "čvrsti i poduzetni".

Vi to možete biti, ali ne trebate osjećati krivnju ili se mijenjati, treba samo promijeniti perspektivu. Ako okolina utječe na vas snažnije, razumljivo je da ćete uvažavati i ono što drugi ne uvažavaju. Zato je bitno imati povjerenja u sebe i znati da to što osjećate nije loše ili se treba popravljati.