NAGRAĐENI film hrvatskog redatelja Nebojše Slijepčevića Čovjek koji nije mogao šutjeti prikazan je u srijedu na Sarajevo Film Festivalu (SFF), izazvavši emotivnu reakciju publike i izmamivši od nje veliki pljesak.

Zbog činjenice da je Slijepčević za ovo ostvarenje već dobio Zlatnu palmu na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, Čovjek koji nije mogao šutjeti publici SFF-a predstavljen je u okviru natjecateljskog programa kratkog filma, ali izvan konkurencije, no to nije umanjilo zanimanje koje je za ovaj film vladalo, pa su zbog toga organizirane dvije njegove projekcije.

Film temeljen na istinitom događaju

Slijepčevićev film temeljen je na istinitom događaju iz rata u BiH, kada su u veljači 1993. pripadnici paravojnih postrojbi bosanskih Srba prisilno zaustavili vlak koji je prometovao između Beograda i Bara. Učinili su to u malom mjestu Štrpci, jedinoj postaji na kratkom dijelu pruge koja prolazi teritorijem BiH, i pritom u vlaku tražili osobe s muslimanskim imenima i prezimenima kako bi ih odveli i ubili.

Jedina osoba iz cijelog vlaka koja se tome usprotivila bio je Tomo Buzov, Hrvat koji je živio u Beogradu kao umirovljeni časnik bivše JNA. Buzova su zbog toga pripadnici srpske paravojske također skinuli s vlaka i odveli ga te su ga ubili, kao i muslimane koje je pokušao zaštititi. Svojom je žrtvom ipak uspio zaštititi jednog od suputnika. Uz Buzova, ubijeno je 18 drugih putnika.

Iako je pokojni Buzov središnji junak ove drame, ona je filmski ispričana iz kuta jednog od putnika, kojega glumi Goran Bogdan, koji nije imao hrabrosti otvoreno stati u zaštitu nekih od suputnika iako je bio svjestan kakav se zločin prema njima čini.  

"Mi ne možemo ispričati priču tog heroja"

Pojašnjavajući zašto je odlučio na taj način ispričati ovu mučnu priču, Slijepčević je u Sarajevu kazao kako bi bilo pretenciozno pokušati dočarati kako se osjećao i što je motiviralo Buzova na suprotstavljanje nepravdi.

"Mi, nažalost, ne možemo ispričati priču tog heroja", kazao je.

Pojasnio je kako mu je film koji traje tek 14 minuta bio posebno izazovan u tehničkom smislu jer ga je želio snimiti tehnikom iz 90-ih godina kako bi sličio na autentični dokumentarac.