SILENT HILL jedna je od onih franšiza koje su me u određenoj mjeri zaobišle iako sam realno bio fan dvojke, koja je dobila i svoj remake, kao što je to slučaj i s više-manje svim igrama starijim od pet godina.

Međutim, koliko god se slagao s online ekipom koja masovno prezire val remakeova i remastera, koji su u posljednjih nekoliko godina preplavili tržište i samo naglasili da ova generacija konzola ima problem s novim igrama i franšizama, priznat ću da nemam problema s tim ako Konami ili Naughty Dog ne troše ljude i resurse da bi remasterirali igre, već taj posao prepuštaju drugoj ekipi. 

Dvostruki dobitak

Silent Hill 2 u tom je pogledu na dvostrukom dobitku jer ne samo da je riječ o igri koja je definitivno zaslužila remake već se radi i o igri poljskog Bloober Teama, koji u svom katalogu ima nekoliko hvaljenih igara za koje znam samo da postoje. 

A nakon što sam vidio što su napravili sa Silent Hillom, definitivno ću im dati šansu jer ovo je izvrsno odrađen posao. I dok neki tehnički aspekti igre još uvijek šepaju i čekaju zakrpe koje će to popraviti, Poljaci su uspjeli održati atmosferu koju ja, a vjerujem i mnogi drugi igrači vežu uz ove i slične igre.

Naime, postoji žanr igara koje vežem za PlayStation, a u toj su kategoriji igre kao što su Resident Evil, Dino Crisis i, naravno, Silent Hill. Drugim riječima, sve igre u kojima se krećete statičnim mapama pomoću "tenk kontrola".

Iz današnje perspektive izgledaju očajno, ali imale su neku posebnu čar i svjestan sam da se ne radi o nostalgiji povezanoj sa samim kontrolama, već s razdobljem života u kojem smo osjećali iskreno oduševljenje novim igrama, a danas ih, nažalost, uzimamo zdravo za gotovo. 

Resident Evil 2, 3 i 4 bile su odlični remakeovi, ali Silent Hill 2 jedini me uspio vratiti u to vrijeme. To ne znači da je riječ o boljoj igri od navedenih, već samo da je Bloober nekim čudom uspio održati specifičnu atmosferu koja je izraženo "rani PlayStation" iako su promijenili više-manje sve.  

A promjene?

A što se promjena tiče, brojne su i ovo je praktički potpuno nova igra koja, zanimljivo, ne djeluje ni približno ispeglano kao Resident Evil remakeovi, ali joj to iz nekog neobjašnjivog razloga ne zamjeram.

Da, James Sunderland kreće se ukočeno, kontrole su tradicionalne i na momente čak i nespretne (više puta sam slučajno popio napitke za zdravlje), a igra u najboljim trenucima izgleda pristojno. Neće vam se dogoditi onaj Alan Wake 2 moment pa da se neprestano divite predivnom dizajnu jezivih lokacija ili modelima likova. 

Ovo izgleda kao pomalo zastarjela igra s pristojnom grafikom, ali prolazi. Na kraju krajeva, uvijek radije prihvaćam tek solidnu grafiku nego tek solidni gameplay. 

Osim grafičkih poboljšanja, tu su i neke druge promjene. Soundtrack je također moderniziran, a Akira Yamaoka odradio je odličan posao u osvježenju glazbe koju je skladao za original. Osim toga, igra je dvostruko dulja nego ona iz 2001., a oni koji pamte sve zagonetke, znat će i da su one djelomično promijenjene. 

Ipak, unatoč brojnim promjenama, Bloober je zadržao duh Konamijevog klasika, a sve promjene odrađene su s respektom za ono što je original činilo igrom koju su mnogi od nas voljeli. Osim toga, ovo je još jedan u nizu remakeova koji dokazuju da ovaj nevjerojatni istovar remakeova i remastera, kakav nismo vidjeli od ere PlayStationa 3, nije nimalo loša stvar ako se radi o kvalitetnim igrama. 

Novi Silent Hill 2 nije savršen, ali odličan je točno tamo gdje treba biti. 

Primjerak igre ustupio CD Media.