JURICA PAĐEN jedan je od glazbeno najaktivnijih glazbenika na domaćoj sceni, a tijekom karijere koju je profesionalno započeo još sredinom sedamdesetih, prošao je kroz mnoge legendarne bendove kao što su Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom, Azra, Pađen Band i 4 Asa.

S kultnim bendom iz ere novog vala, Aerodromom, 8. rujna održat će koncert u Tvornici gdje će izvesti neke od najpoznatijih pjesama iz svog bogatog kataloga.

To je ujedno bio i povod da kratko porazgovaramo s Pađenom, ne samo o koncertu već i svemu čime se bavio, što radi i što priprema na glazbenom planu.

Sedamdeseta kuca na vrata, a ti si i dalje super aktivan. Radi li se u ovoj fazi o navici, nuždi ili iskrenoj strasti za stvaranjem?

Stani malo, Marjanoviću, do sedamdesetih ima još puno prostora za nešto napraviti!

Nije tu u pitanju neka nova faza, ta faza traje od kad sam se počeo baviti glazbom. Radi se o iskrenoj  strasti, kako ti kažeš, za stvaranjem, to me ispunjava, zabavlja, to je moja omiljena igračka i to me čini punokrvno živim, naročito kad se popnem na binu. Evo, Stonesi snimaju novi album, McCartney kreće na turneju - da li itko može reći da to rade jer im fali love? Ne, to je naprosto najbolje što si mogu priuštiti.

Nedavno je izdan novi album 4 Asa, uskoro će i novi album Aerodroma koji ste najavili singlovima, osjećaš li ikad kreativnu blokadu i kako se s njom nosiš?

Naravno da ponekad dođe do kreativne blokade, ali to je nešto što ne bi trebalo obeshrabriti nikoga tko se bavi stvaranjem. Prazan list papira ili platna je uvijek izazov da ispitaš krije li se još kakvih priča u tebi.

U slučaju 4 Asa, radi se o albumu obrada s 39 pjesama i gomilom gostiju. Budući da je neka generalna ideja obrade da izvornim pjesmama date nešto novo, kako ste se ravnali prilikom izbora pjesama/suradnika i što je to novo što ste dali?

Novo na tom albumu su drukčiji aranžmani i fantastični gosti koji su u svakoj pjesmi dali neko svoje viđenje, interpretaciju i energiju. Birali smo prvenstveno ljude koje volimo, cijenimo i koji imaju snažne karaktere i osobnosti i koji su izvedbom ostavili svoj prepoznatljivi potpis.

Inače, iza tog albuma stoji godina dana napornog  rada, ali i vrhunske zabave i pošto svatko od nas ima vlastitu karijeru, radili smo taj album najviše za svoj gušt.

Koji je plan za novi album Aerodroma? Neki zaokret u zvuku ili ostajete vjerni klasičnom zvuku?

Plan za novi album Aerodroma je da ga izdamo kad budemo zadovoljni time što smo napravili. Aerodrom generalno ima svoj zvuk koji nećemo napustiti, ali otvoreni smo uvijek za sve dobro što može obogatiti taj naš zvuk - što će reći, nismo ortodoksni po tom pitanju, uostalom - i najveći bendovi svijeta, primjerice Beatlesi i Stonesi igrali su se s gotovo  svim glazbenim žanrovima koji postoje.

Upravo je objavljen i jedan od singlova s tog budućeg albuma, Bura ore more, često se emitira širom regije, a bio je i hit tjedna i na prvom mjestu top ljestvice beogradskog radija 202.

Kad uzmemo u obzir da se samo u Hrvatskoj snimi dnevno preko 30 novih pjesama, onda se takav prijem može smatrati priličnim uspjehom.

Postoji li uopće neki glazbeni smjer ili stil u koji si se želio upustiti, a nisi imao prilike ili hrabrosti?

Uvijek sam imao hrabrosti eksperimentirati, snimao sam i instrumentalne solo albume, jedini kriterij je bio da se meni to sviđa.

Glazba i glazbena scena tijekom tvoje karijere toliko se puta mijenjala i transformirala. Kako se snalaziš u eri streaminga?

U eri streaminga se snalazim dobro jer to je samo jedan od načina da ljudi dođu do glazbe. Na jednoj od najvećih platformi, Spotifyu, može se  jednostavno provjeriti da Aerodrom i moje pjesme iz Pađen Banda imaju mjesečno preko 150 tisuća slušatelja, što nas svrstava među nekoliko najtraženijih bendova u cijeloj regiji. Također, na našem YouTube kanalu, Aerodrom TV, približavamo se cifri od 26 milijuna pregleda.

Misliš li da je streaming nove generacije otvorio novim žanrovima ili stvorio kakofoniju u kojoj svi slušaju sve i zapravo nitko ništa?

Streaming nove generacije otvorio je prostor i velikom broju novih izvođača, od kojih samo rijetki imaju ogroman broj slušatelja, ali čini mi se da su najbolje pjesme iz nekih prošlih vremena još uvijek publici generalno najdraže.

Od Grupe 220 do novog albuma Aerodroma, koja ti je najdraža faza karijere?

Najdraža faza mi je ova sad jer druge su prošlost i potencijalna budućnost. Sviram u bendu s izuzetnim muzičarima i bilo gdje u regiji da se pojavimo, prati nas oduševljenje publike. U bendu su: Tomislav Šojat na bas gitari i vokalu, Ivan Havidić na gitari, Damir Medić na bubnjevima, Igor Matković na klavijaturama i ja.

Dio te naše male ekipe su i naš koproducent, snimatelj i vrhunski ton majstor na koncertima, osnivač grupe Bang Bang, Hrvoje Prskalo, te naš vozač i tehniko, neponovljivi humorist, Miroslav  Butković-Bubi.

Nakon svih ovih bendova i albuma, postoji li neka pjesma ili album koje, gledajući s odmakom, nikada ne bi izdao da ponovno imaš priliku?

Sve pjesme koje nikada ne bih izdao nisam nikad ni snimao, naravno da je bilo takvih, ali nisu prošle selekciju.

Koji biste savjet dali mladom Jurici Pađenu koji tek kreće s karijerom?

Da slijedi svoju intuiciju i svoj san, a to sam cijelo vrijeme i radio.

Čitajući neke osvrte i reakcije na počecima karijere 4 Asa, kritika vas je dočekala na nož. Edo Maajka negdje u tom periodu spomenuo je 4 Asa i u pjesmi Hladnog piva Teško je ful biti kul (Kad se isprazni kasa bit' ćete Četiri asa). Zasmeta li vas kad vas kolege sa scene na ovaj način "bocnu"?

Ja sam sretan što su mi (nam) posvetili pjesmu jer to nitko nikad prije njih nije učinio i ovim putem im zahvaljujem, a jedino što očekujem, pošto njih novac očito ne zanima, to je da prestanu publici naplaćivati karte.

A kad smo već kod bockanja, nemoguće je ne spomenuti Branimira Štulića i vaš "turbulentan" odnos. Ako se ne varam, posljednji okršaj imali ste negdje krajem prošle godine zbog ručnika i gitarskih pedala. Gdje uopće leži korijen vaše višegodišnje "zavade"?

Nema tu nikakve zavade jer svatko od nas dvojice je spreman saslušati neugodne stvari o sebi. Jedino što je bilo nepotrebno u ovom zadnjem slučaju s pedalama za Muzej novog vala je izmišljotina (a možda i zaboravnost) da nisam pitao da li ih smijem dati na posudbu muzeju. Osim toga, to je suvišno sitničarenje ni oko čega. Daj i drugima da žive, pogotovo ako te ništa ne košta.

Za nekog tko se navodno povukao iz javnosti, Štulić ima nevjerojatno snažan poriv svake se godine barem jednom obratiti medijima i pritom se, često, obrecnuti i na tebe. Zabavlja li te to ili vrijeđa i još bitnije, misliš li da bi u ovoj fazi bilo bolje uopće se ne uključivati u taj tabloidski cirkus koji nastane svaki put kad se mediji dohvate neke od njegovih borbi protiv vjetrenjača? Kakvu korist uopće možeš imati od svega toga?

Pa mene to uopće ne nervira, Johan je majstor u privlačenju medija, očito i njega to zapravo zabavlja, a onda i mene, ni krivog ni dužnog, zapadne dio medijskog blagoslova.

Kako gledaš na ove zabrane koncerata pjevačima narodnjaka?

Generalno, ja sam protiv zabrana, a oni koji izdaju zabrane trebali bi biti svjesni da je u pravilu, zabrana najbolja preporuka. Više vjerujem u edukaciju i osvješćivanje.

I još jedno prigodno pitanje za kraj. Kako bi nekog potpuno nezainteresiranog ili barem granično nemotiviranog nagovorio da dođe na koncert u Tvornicu?

Rekao bih mu da ću pozvati kao gosta na naš nastup Dinu Merlina. Šalim se, rekao bih mu da pokuša provjeriti 8.9. u Tvornici zašto je Aerodrom ovog ljeta slušalo preko 40 tisuća ljudi po cijeloj regiji, uz ples i pjevanje.