ESHATOLOGIJA je sustav religioznih učenja i predstava o smaku svijeta i sudbini svega što postoji. Fizička eshatologija je, pak, primjena astrofizike da bi se proračunalo u kojem pravcu se kreće kozmos. Pojedini stručnjaci bave se fizičkom eshatologijom kako bi predvidjeli na koji način će ljudska vrsta iščeznuti.

Možda vremenska prognoza ponekad pogriješi kada će pasti kiša mjesec dana unaprijed, ali zakoni fizike su egzaktni, pa postoje neke pretpostavke o onome što će se dogoditi kroz nekoliko milijardi godina u koje možemo biti veoma sigurni. Ako je sudeći po ovim teorijama, čovječanstvu se ne piše dobro. Osuđeni smo na propast, na ovaj ili onaj način.

Nadživjeti druge sisavce

Tipičan opstanak neke vrste sisavaca traje manje-više milijun godina. Najveću prijetnju za ljudsku vrstu trenutno predstavljaju čimbenici koje sami izazivamo, poput nuklearnog rata ili pandemije. Sve i da uklonimo ove faktore rizika i prevladamo problem održivosti ljudske vrste, postoje još neke prepreke s kojima ćemo se suočiti.

Kroz nekoliko desetaka tisuća godina, nastupit će sljedeće ledeno doba, ali moguće su i razne klimatske promjene. U prošlosti je Zemlja bila pod ledom, ali su rasle i temperature, pa je u jednom razdoblju prosječna temperatura na planetu bila 10 Celzijevih stupnjeva toplija. Zatim, moguće su erupcije supervulkana, udari meteora, izljevi gama zračenja ili naprasne ekološke katastrofe. Sve su to bili uzročnici masovnih istrebljenja vrsta u prošlosti.

Na kraju krajeva, homo sapiens možda ne preživi, jer ćemo s vremenom evoluirati u drugačija bića. Neprestano mutiramo, a posjedujemo i biotehnologiju koja omogućava ciljanu genetsku modifikaciju. Ironično je to što da bismo doživjeli daleku budućnost, moramo postati drugačija vrsta, piše BBC.

Odumiranje biosfere

Za oko dvije milijarde godina, pojačani sjaj Sunca osudit će živi svijet našeg planeta na propast. Vrelina Sunca istrošit će stijene, što će zauzvrat prouzrokovati kemijsku reakciju koja će ukloniti znatnu količinu ugljikovog dioksida u zraku, te time izgladnjeti vegetaciju. Pritom, dolazi do pregrijavanja planeta zbog efekta staklenika, pojačanog isparavanja oceana i daljnjeg povećavanja temperature. Moguće rješenje je preseliti živi svijet u svemir.

Odumiranje Sunca

Kroz pet milijardi godina, Sunce će sjati takvom jačinom, da će se pretvoriti u crvenog diva. U jednom trenutku, Sunce će progutati naš planet. Još milijardu godina nakon toga, Sunce će postati bijeli patuljak. Da bismo preživjeli sve ovo, bit će potrebno preseliti se u drugi zvjezdani sustav. Nema puno smisla prilagoditi se bijelom patuljku, jer on ne emitira puno svjetlosti niti energije. Kao što je spomenuto, možda u tom trenutku ljudska vrsta ne bude ista kao danas, pa će na bićima koja poteknu od nas biti zadatak pronaći dom u drugoj galaksiji.

Odumiranje zvijezda

Formiranje zvijezda već je postiglo svoj vrhunac u svemiru. Nekoliko idućih milijardi godina, jarke zvijezde kratkog vijeka će odumrijeti, a njih će naslijediti crveni patuljci. Oni mogu sjati i nekoliko trilijuna godina, ali će se, na kraju, i oni ugasiti. Za opstanak života u svemiru bit će potreban drugi izvor energije, jer zvjezdane svjetlosti više neće biti.

Postoje razne teorije kako bi se energija mogla prikupiti i to uz pomoć crnih rupa i plinovitih planeta. Također je moguće da sa zvijezdama odumru i organizmi temeljeni na ugljiku, a da procvjetaju oni temeljeni na siliciju. Bez novih radioizotopa, koje proizvode neutronske zvijezde u stapanju i supernove, nestat će i nuklearna energija. Ako bi čovječanstvo preživjelo odumiranje zvijezda, postalo bi najveći izvor energije u kozmosu.

Odumiranje galaksija

Nasumična putanja zvijezda može dovesti do raspada galaksija. S vremena na vrijeme, zvijezde bez očitog povoda promijene brzinu kojom se kreću kroz svemir, tako da napuste vlastitu galaksiju, koja je nakon nekih 100 milijuna trilijuna godina usisana u crnu rupu. Odumiranje čitavih sazviježđa bismo preživjeli jedino ako bi postojala tehnologija kojom bismo preusmjerili zvjezdane orbite.

Odumiranje materije

Svu tvar u kozmosu sačinjavaju atomi sastavljeni od protona, neutrona i elektrona. Protoni i elektroni se inače smatraju stabilnim česticama, Ipak, mnogi fizičari pretpostavljaju da protoni imaju svoj rok trajanja. S obzirom na to da znanstvenici još nisu imali priliku vidjeti kako to izgleda, moguće je da se protoni počinju razlagati tek nakon nekoliko trilijuna godina.

Ako protoni zaista odumru jednog dana, s njima će nestati i sva materija. Zvijezde i planeti će se pretočiti u radijaciju, koja će, uz crne rupe, biti sve što će od našeg univerzuma ostati.