STARIJI gejmeri vjerojatno pamte prvi susret s neobičnom francuskom igrom koja je davne 1991. isprva zbunila, a zatim i oduševila vlasnike Amige i Atarija.

Radilo se o, za to vrijeme neobičnoj platformskoj igri Another World u kojoj ste stavljeni u ulogu znanstvenika koji nakon neuspjelog eksperimenta završava na drugoj planeti gdje se prisiljen boriti za vlastiti život.

Ovo remek-djelo Erica Chahija oduševilo je kritičare i ostvarilo odličan komercijalni uspjeh, a pritom poslužilo i kao inspiracija generacijama nadolazećih developera koji su nastavili putem koji je Chahi utabao. Eric je tijekom godina stvorio još nekoliko vrlo dobrih igara, ali nikada nije ponovio uspjeh koji je ostvario s Another World.

Nakon devetogodišnje pauze Chahi se ove godine vratio s igrom Paper Beast, VR naslovom koji je stvorio s ekipom iz Pixel Reefa i premda ovo nije naslov koji će skupiti velik broj fanova, definitivno se radi o duhovnom nasljedniku igre koja ga je proslavila.

Ponovno ste uvučeni u drugi svijet, a ovog se puta radi o kraljevstvu životinja od papira i avanturi potpuno nepoznatim svijetom koji vas zbunjuje i oduševljava na svakom koraku.

Pred vama je virtualna četverosatna šetnja impresivnom divljinom prepunom bića na kakva nikada niste naišli, ali ovo nije još jedna PSVR tematska vožnja impresivnim krajolicima u kojima nemate što raditi već punokrvna igra koja vas neprestano tjera dalje i navodi da sami rješavate bezbroj zagonetki koja stavlja pred vas.

U isto vrijeme, radi se o prilično "artsy" naslovu i upravo je to jedan od razloga zašto neće privući prevelik broj igrača, ali oni koji će joj dati priliku, vrlo će vjerojatno uživati u svakoj sekundi.

Što se pak kretanja tiče, postoji taj problem transportiranja, a ne klasičnog kretanja kroz prostor što vam isprva može biti naporno ili vas izbaciti iz atmosfere, ali s vremenom postaje jasno da je ovo možda i najbolji pristup kontrolama u fazi u kojoj se PSVR nalazi. Ovo je tehnologija u povojima, barem što se ove generacije PlayStationa tiče, a birati između teleportacijskog kretanja ili neprestane mučnine nije više ni pitanje.

Zapravo najveća zamjerka je gotovo nepostojeći replay value igre. Jednom kada je završite nećete je imati potrebe zaigrati ponovno, a ne pomaže ni sandbox mode igre koji možete zaigrati nakon što jednom završite igru.

Sve u svemu, radi se o izuzetno simpatičnoj igri koja pokazuje obrise elemenata koje će buduće igre morati imati jednom i ako VR pusti korijenje na konzolama.