SVAKE sezone mogu se čuti isti stereotipi o turistima različitih nacionalnosti - Englezi su razuzdani, Česi jedu paštete na plaži, a Talijani ne ostavljaju napojnicu. Puno rjeđe postavlja se pitanje - kakve predrasude turisti imaju o nama i mjestu na koje su došli? Je li bilo ugodnih ili neugodnih iznenađenja, kako percipiraju domaćine?

U prepunom Zadru tijekom ljeta mogu se čuti svi zamislivi jezici i sresti sve moguće nacionalnosti. Hrvatska je mala zemlja najpoznatija po prirodnim ljepotama tako da neke usađene predrasude o nama turisti uglavnom nemaju. Razgovarao sam s nekoliko turista iz različitih zemalja kako bih saznao kakav su dojam stekli o nama, što ih je najviše iznenadilo, ali i što bi moglo biti bolje.

Roberto (Nizozemska): Užasni ste u prometu, nitko ne poštuje pravila

Roberto iz Nizozemske došao je na odmor s djecom, a s Hrvatskom je od ranije dobro upoznat. Prvi put je došao 1995., a neko vrijeme je i živio ovdje. Zbog toga, kaže, iznenađen je kako su se stvari s godinama promijenile.

"Kada sam prvi put došao ovdje, sve je bilo okrenuto Hrvatskoj - hrvatski jezik i muzika posvuda. To se kroz vrijeme promijenilo i sada je sve puno internacionalnije. Svi znaju engleski i sve je okrenuto turistima", kaže Roberto. Nije siguran je li to dobro ili loše.

O domaćima ima samo riječi hvale. "Najveće ugodno iznenađenje mi je bila susretljivost ljudi. Kada dođeš ovdje i upoznaš se s nekim, ostajete prijatelji zauvijek."

Ono što ga smeta je promet, koji je očito dosta kaotičniji nego u Nizozemskoj.

"Ako je ograničenje 80, ljudi voze 130. Pretpostavljam da policija ovdje zarađuje mnogo novca i ne kažnjava prometne prekršitelje", kaže. 

Sophie i Chris (Engleska): Želimo mediteransku hranu, ne hamburgere

Sophie i Chris mladi su par iz Engleske. Također su naveli gostoljubivost i spremnost ljudi da pomognu kao nešto što ih je ugodno iznenadilo - takvog stava su gotovo svi turisti s kojima sam razgovarao. Dakle, iako se često žalimo na turiste, očito smo odlični domaćini - na to uistinu možemo biti ponosni.

"Zanimljivo je da se engleski nalazi posvuda, sve je izrazito internacionalno. Ljudi su jako ljubazni i rado će te uputiti kada ih pitaš za smjer. U Engleskoj se ne može svuda pronaći takav pristup i ljudi su uglavnom zatvoreniji", kažu.

Ono što ih smeta je ponuda hrane, što je među turistima bila česta pritužba.

"Možda idemo na kriva mjesta, ali umjesto autohtone hrane uglavnom viđamo američku - dobivamo ono što se može pojesti u bilo kojem turističkom mjestu na svijetu. Fali individualnosti u ponudi, želimo jesti mediteransku hranu, a ne hamburgere", žale se.

Barat i Julie: Razlika između Njemačke i Hrvatske je ogromna, ni ne znate koliko vam je lijepo

Sličnu stvar kaže i Barat, Indijac koji već nekoliko godina živi u Njemačkoj, a u Hrvatskoj je prvi put.

"Ono što fali je vegetarijanska i autohtona hrana - u vegetarijanskoj varijanti uglavnom ste osuđeni na pizzu i salate. Morali smo uzeti apartman s kuhinjom kako bih si mogao kuhati. Razumijem da ovdje vegetarijanska hrana nije česta jer je more blizu pa se jede puno ribe, ali sigurno ima i autohtonih jela na biljnoj bazi", kaže Barat.

Ipak, gostoprimstvom i atmosferom je izuzetno zadovoljan, pa mi s osmijehom na licu objašnjava da mu je ovdje bolje nego kod kuće.

"Razlika je ogromna - ovdje su ljudi otvoreni oko svega i nije ih pretjerano briga što će društvo reći o njima. U Indiji je to sasvim drugačije - ljudi se gotovo isključivo prilagođavaju društvenim normama. Ni ne znate koliko vam je lijepo", smije se Barat.

Njegova djevojka Julie, Njemica, ovdje je bila više puta te je dobro upoznata s Hrvatima.

"U Njemačkoj su ljudi zatvoreniji i rezerviraniji nego ovdje. Pretpostavljam da veliku ulogu u tome ima vrijeme - ovdje je stalno sunčano, pa su onda i ljudi otvoreniji. U Njemačkoj je uglavnom puno oblačnije, što utječe na mentalitet", objašnjava Julie.

Wojciech (Poljska): Jedino što me smeta su cijene

Wojciech iz Poljske također smatra da je lijepo vrijeme "krivac" za dobro raspoloženje i ljubaznosti ljudi.

"Ovo mi je četvrti put da sam ovdje s obitelji, od toga drugi put u Zadru. Ljudi su ovdje puno smireniji i opušteniji nego u Poljskoj - tamo su ljudi puno napetiji. Mi često vičemo jedni na druge, ali ovdje nisam primijetio taj običaj", smije se Wojciech.

Nezadovoljan je samo cijenama. "Jasno mi je da je ovo turistički grad i da na takvim mjestima cijene ni u Poljskoj nisu puno niže, ali čini mi se da je ipak malo pretjerano", kaže Wojciech.

Kroz sve demografske skupine i nacionalnosti odgovori su uglavnom bili vrlo slični i u njima se može uočiti jasna pravilnost.

Svi redom oduševljeni su našom ljubaznošću i gostoprimstvom. Iako se gotovo svi koji žive u gradovima na moru ponekad žale na turiste (pogotovo za vrijeme festivala), to ispada više folklorna nego praktična pojava. Unatoč internacionalizaciji i prilagodbi ponude, balkanska gostoljubivost je kod nas živa i zdrava - i trebamo je čuvati.

Upravo pretjerana prilagodba ponude paradoksalno se pokazuje kao ono što turistima najviše smeta. Sophie i Chrisu morao sam objasniti da za lokalne specijalitete moraju osluškivati gdje sjede domaći, što je prilično zastario i neefikasan oblik marketinga. Stranci (uglavnom) nisu glupi i nisu ovdje došli samo zbog sunca i mora - za svoje pare žele jesti svježu ribu, a ne hamburgere. Ponudu dakle trebamo brendirati, a ne amerikanizirati.