Foto: Index/Instagram/Facebook

IZNENADITE li se kad sin HDZ-ovca Steve Culeja na Fejsu ili na Instagramu u 2017. prospe dragulje koji djeluju kao da ih je netko pisao u zajebanciji, trudeći se kompilirati najgore stereotipe o tatinim sinovima?

Vjerojatno ne, ali malo vas je napalilo.

Bilo bi zapravo čudno da ste na profilu sina čovjeka Culejeva profila pronašli bilo što drugo osim vulgarno razmetljivog cirkusa koji u ovom trenutku, budimo realni, može iznenaditi samo novinara koji se zbog klikova mora pretvarati da je duboko šokiran onime što je tamo zatekao. Nema razloga da se lažemo, znali ste da tamo neće pronaći fotku s Međunarodne informatičke olimpijade jer to bi značilo da: a) u Hrvatskoj niste proveli dovoljno vremena, b) Hrvati biraju pametno ili c) vi ste čarobno biće iz bajke koje odbija misliti najgore o ljudima.

Pronaći ćete pogubljene statuse uhljebova sina o "šugavoj Hrvatskoj" u kojoj su problem neki drugi uhljebi, red ustašenje, fotku skupog auta koji je tatica kupio vašim novcem ili neku drugu dozlaboga iritantu kurčevitost koja vas smeta samo zato što vas neki balavac nepotrebno podsjeća da se s novcem prosječnog Hrvata zabavljaju svi osim prosječnog Hrvata.

Da nije na Fejsu bilo bi na vlasti

Čim su novinari prekopali njegov otvoreni profil na Fejsu, nisu morali ići dalje od rujna prošle godina da bi nagrabljali dovoljno zanimljivog sadržaja koji nam na najbolji mogući način pokazuje neumivenu istinu o tragikomičnoj ideji "novog" HDZ-a koji je potpuno različit od starog HDZ-a.

A da je Plenkovićev "novi" HDZ na bilo koji način nov ili da je s vremenom počeo privlačiti drukčiji profil muha od HDZ-a koji, uz povremena odstupanja od pravila, biramo posljednjih X godina, objave nekog klinca bile bi potpuno nebitne. Bile bi buka. Samo nevažna vijest na nevažan dan u nevažnom tjednu u godini koja još uvijek nije pobila dovoljno slavnih da bi nas za nju bilo briga.

Međutim, ono što Domagoj piskara na svom profilu ne samo da je privuklo pažnju već se pretvorilo u senzaciju i u najboljem slučaju djeluje kao zanemarivo nepismenije trkeljanje kakvo slušamo od odraslih desničara. U najgoroj varijanti, odraslih desničara koji su na vlasti na kojoj bi mladac, odigra li karte kako treba, jednog dana također mogao biti.

Da je Domagoj malo iskusniji i da je više vremena provodio za knjigom nego u narodnjačkim klubovima gdje mrzi narod koji mu je podario soundtrack života, njegove se objave ne bi pretjerano razlikovale od onog što na svom profilu objavljuje Željko Glasnović ili ono što izgovara njegov otac.

Ukratko, da ne znate da je Domagoj samo nepismeni klipan koji se na Fejsu razmeće vašim novcem, pomislili bi da je "uvaženi zastupnik".

Stavio "nova" u Jasenovac

Ova jabuka ne samo da nije pala daleko od stabla, ovo je jedino što u cijelom ovom sjebanom voćnjaku i može roditi, a i da niste ušli u njega, znali bi kakvog su okusa jabuke.

"Rekao sam mu da nije vrijeme takve stvari puštati, to je bilo neko prošlo vrijeme, poslijeratno kad se to slušalo", objašnjava nam muzikolog Culej nakon što smo ga pitali da se osvrne na stihove "Jasenovca i Gradiške stare" kojima je njegov sin Srbima "čestitao" Novu godinu.

I dok se mi pitamo kad je to točno i u kojima glazbenim krugovima pjesma u kojoj se veličaju ustaški zločini bila u svakom džuboksu, ne smijemo zaboraviti da Plenković i njegova škvadra sa stabla i dalje nisu sigurni kako bi se postavili prema svim tim problematičnim pozdravima, simbolima i pjesmama.

Stoga, što očekujete od ove male nebitne jabuke?

"U dupe" je novo "U"

I dok Culej zaziva pravdu tvrdeći da nije primjereno provoditi "harangu protiv djece", zaboravlja da ovo nije haranga već klasična hrvatska mazohistička fantazija pomalo nalik onoj rogonja koji vole gledati kako im drugi likovi jebu žene. Jedina je razlika to što umjesto žene vole gledati političare koji se zabavljaju s njihovim novcem.

Jebe se Hrvatima za Ustaše. Ne rajcaju ih više "Jasenovac i Gradiška stara" niti to da su na vlasti oni koji u tome ne vide problem. Previše su ga puta otresli na ovu priču. Normalno je da su na vlasti, normalno je da su u medijima, normalno je da su u školama, u crkvi, na sportskim terenima, u udžbenicima, na spomen pločama, na vlasti, u oporbi, u pjesmama, na zidovima, u političkim govorima, u Saboru, na majicama i suvenirima, u mislima i snovima.

Da nas ustašluk zaista muči, Culej bi se na barem tjedan dana pokrio ušima i povukao iz javnog prostora dok se prašina ne slegne, ali ne, on se kurči i proziva druge zbog nasilja u obitelji jer upravo je on ta moralna vertikala koja u ovom trenutku može propovijedati o obiteljskim vrijednostima.

Pomirili smo se mi odavno s ustašlukom jer za hrvatske političare to je test na kojem pada barem šest od deset osoba. Pokažete im fotografiju slova "U" na kapi, a masa njih se iz ovog ili onog razloga i ovisno o kontekstu i dalje ponaša kao da ste im pod nos gurnuli Rorschachov test pa se izmotavaju i tvrde da vide potkovu.

'Ko te guzi dok sam ja na straži

Ono zašto je Domagojev "grijeh" daleko popraćeniji i zanimljiviji od Mesićeva dodvoravanja radikalnoj desnici, Plenkovićeva izmotavanja ili stava Bože Petrova da "za dom spremni" treba ostati u Jasenovcu, jest da ovaj slučaj zadovoljstvo. Vole stajati sa strane i gledati kako raznorazni čobani taslače njihovu budućnost i budućnost njihove djece. Kako drukčije opisati ovo dugogodišnje drkanje na rubu siromaštva?

I ništa od ovog nije novost. Stara je to priča. Ali do sad smo barem impotentno gunđali gledajući kako to rade sanaderi, todorići ili mamići, ali posebno nemoćno djelujemo u slučajevima kad se impotentno pjenimo gledajući kako to radi nepismeni sin čovjeka koji vlastitu neobrazovanost i činjenicu da je primitivac nosi kao neki "orden autentičnosti".

Pisat ćete ljutite komentare i sekirati jer se drznuo na Fejsu i Instagramu podsjetiti vas da vam netko guzi veći dio plaće dok vi šljakate. (Pre)platili ste kartu za ovu predstavu, a sad se opustite i nastavite drkati.