KAKO to i inače biva, tek je zatvaranje Name razbudilo Zagrepčane koji su se odjednom sjetili da su "oduvijek najviše voljeli kupovati upravo tamo". Naravno, kao što je to slučaj i s klubovima u koje su nekoć zalazili i kinima u kojima su nekoć gledali klasike, ova nostalgična i gotovo poetska prisjećanja ne pomažu da se ti poslovi održe.

A Nama je prošla mnoge uspone i padove. Još od kraja 19. stoljeća kada su bečki trgovci Herman Ohler i Carl Kastner posjetili Zagreb i odlučili da će upravo tu, nakon Češke i Austrije, proširiti svoj posao. I tako je 19. studenog 1881. u Ilici 52 otvoren prvi Kastner i Ohler ili točnije "Trgovina lakatne i manufakturne robe Kastner i Öhler". Nepunih mjesec dana kasnije, trgovina se nakratko zatvorila zbog pritužbi građana koji su zaključili da stranci ne bi trebali otvarati trgovine u gradu.

Iako su zbog potresa nakratko preselili u Mesničku, vratili su se u Ilicu, ali ovog puta na broj 16. Ta adresa bila je posebno bitna jer se radilo o prizemlju luksuznog hotela K Caru austrijanskom u kojem su odsjeli kada su prvi put posjetili Zagreb. 

Preživjeli Prvi, ali ne i Drugi rat

Početak Prvog svjetskog rata bio je težak za sve, a sveopća nezaposlenost i glad odrazili su se i na trgovce. Kastner i Ohler pomagali su socijalnim službama i paralelno preuređivali zgradu. Hotel se polagano pretvarao u još veću trgovinu. Osim toga, uvodili su i neke nove poslovne ideje. Osim što su se proširili i na nakladničke poslove, kupci su mogli neometano razgledavati ponudu, cijene su bile jasno istaknute, a izlozi su bili osvijetljeni. U tom su periodu otvorili i prvu samoposlugu. 

Trgovina je imala i svoj kućni red kako bi pomogao zaposlenicima da uslugu podignu na višu razinu. U izdanju iz 1934. stoji: "Mušterija, kojoj treba kakva malenkost, ne smije se omalovažiti, pa joj zato posvetiti manje pažnje. Danas joj naime treba kakva malenkost, ali već sutra može trebati više. Neka vlada načelo: da svakoga valja susresti s jednakom pažnjom, ne valjda se dakle obazirati na to koliko tko kupuje."

Sve ovo se, dakako, odrazilo i na praksu ostalih trgovina u gradu, ali s tim uspjehom dolaze i problemi jer njihov ih je uspjeh tijekom Drugog svjetskog rata i uspostavom NDH stavio na radar nove vlasti. 

Franjo Ohler (koji je u međuvremenu naslijedio trgovinu od svog oca) razvlašten je, a on i njegova supruga Gertruda zbog svog su židovskog porijekla završili u jednom od koncentracijskih logora gdje su 1943. i ubijeni. 

Zaposlenici se natjecali tko će premašiti normu

Kastner i Ohler nakon rata postao je Kastner i Grgić, a nacionalizacijom u sklopu SFRJ došao je i daleko neatraktivniji naziv Narodni magazin ili popularnije, Na-Ma. Nakon toga kreće i širenje na ostale dijelove Zagreba, Rijeku, Osijek i Karlovac. 

I premda se vlasnička struktura mijenjala, Nama je i dalje odlično poslovala, a u Glasu rada objavljen je članak s naslovom: "Narodni magazin odjene dnevno preko 200 građana i seljaka, a oko 20 tisuća kupaca dnevno namiruje svoje potrebe kod Na-Me." Sudeći prema tekstu koji je očito i malo ukrašen, vladale su ogromne gužve pa novinar u jednom dijelu teksta prenosi i ovu anegdotu:

"'Ah, da nam je već jednom odahnuti', tuži se jedan plavokosi omladinac, razmatajući spretno balu tkanine, pred dvije seljačke žene.

'Samo strpljivo, druškane!', tješi ga njegov stariji drug. 'Uskoro ćemo čekati na kupce. Pa ovo više nije ništa prema onome zimus. Glavno je da možemo ljude obući. Lako za odmor!'"

Izdanje Borbe iz siječnja 1948. piše i o tome koliko su se zaposlenici trudili povećati promet trgovine dok su se mnoge trgovine natjecale u tome tko će više premašiti normu. 

Od 1952. Nama postaje samostalno poduzeće, a prvi direktor Franjo Balen poduzeće vodi narednih 25 godina tijekom kojih se otvaraju trgovine od Kustošije do Vinkovaca, a proširili su se i na Sloveniju. 

Od zlatnog doba do privatizacije

Sedamdesete su bile "zlatno doba" zagrebačke Name. Od reklamnih kampanja (manekenka u kadi koja u izlogu reklamira proizvode tvornice Labud) do kataloške prodaje kojom se osiguralo da Zagrepčani četiri puta godišnje na svoje kućne adrese dobiju katalog s ponudom. 

Nama je do osamdesetih nastavila s rastom, imala preko 3300 zaposlenih i imala 21 posto u ukupnoj maloprodaji. No dolaskom devedesetih koje su otvorila vrata novim "protagonistima privatizacije", brojke počinju opasno padati i Nama 2000. odlazi u stečaj. 

Odmah početkom godine doznali smo da će Zagreb do kraja godine ostati bez jednog od svojih simbola te će odlukom Trgovačkog suda ići na prodaju kako bi se namirili vjerovnici u stečajnom postupku koji traje već 23 godine. 

Ne zna se tko će biti novi vlasnik ni što će se u tim prostorima nalaziti, ali svakako će biti zanimljivo vidjeti koja je nova etapa zgrade u kojoj imate sve, "od igle do lokomotive".