U SURADNJI s YugoPapirom donosimo vam tekst iz 1990. godine o filmu H-8 koji se temelji na istinitoj priči o fatalnoj nesreći koju je prouzrokovao nepoznati vozač automobila 1957. godine

Svibanj 1990.: "Iako je ovaj film inspiriran tragičnim događajem na Autoputu u noći 14. kolovoza 1957. godine, svaka sličnost sa sudionicima katastrofe posve je slučajna."

Tako glasi uvodna napomena uz film H-8 koji je "posvećen vozaču osobnog automobila H-8... , krivcu jedne od najtežih prometnih nesreća koji je nakon sudara pobjegao i nikad se nije pojavio."

Počnimo od kraja. Od filma. Poslije tragedije na cesti od Zagreba prema Beogradu, koja se tada nazivala Autoputom, Zvonimir Berković i Nikola Tanhofer predložili su Jadran-filmu da se snimi film o nesreći i o fantomskom vozaču koji je bio proglašen glavnim krivcem tragedije. 

Odmah poslije nesreće Tanhofer i Berković posjetili su redakciju Večernjeg vjesnika i pregledali su novinske fotografije i bilješke o događaju. Kako je Tanhofer bio zauzet drugim poslovima, suradnju u izradi scenarija preuzeo je tadašnji urednik kulturne rubrike Tomislav Butorac, danas komentator tjednika Danas. Za dva mjeseca scenarij je bio završen, a ekraniziran je u rekordnom vremenu od sedam mjeseci.

Ipak, valja imati na umu da to nije bila rekonstrukcija događaja. O tome Berković i Butorac govore Aleksi Vojinoviću u Večernjem vjesniku od 2. kolovoza 1958:

"Film ima nekih detalja koji u stvarnosti nisu postojali. U filmu je sedam mrtvih, u zbilji ih je troje; nesreća je snimljena na 148. kilometru Autoputa, a u stvarnosti desila se na 37. U filmu oba automobila - kamion i autobus - voze jedan prema drugome, a H-8... projuri mimo njih, dok u zbilji kamion je stajao parkiran.

Što se dogodilo?

Vratimo se na početak. Što se dogodilo uistinu.

Vjesnik od 15. kolovoza 1957. u Zagrebačkoj kronici objavio je:

ZAGREB, 14. kolovoza - Večeras oko 21.20 sati došlo je na 37. kilometru Autoputa kraj sela Ježeva do sudara autobusa Transportnog poduzeća Lasta iz Beograda i kamiona koji je šlepao teretni auto Škoda H-14388.

Kamion prijevoznog poduzeća iz Karlovca, iza kojega je bila Škoda natovarena s oko 20 tona lima, stajao je radi punjenja hladnjaka vodom. Kako izjavljuju očevici i vozač, kamion je pri zadržavanju na propisanoj, desnoj strani ceste, imao upaljena svjetla i crvenu signalnu svjetiljku na škodi. Vozačko osoblje nalazilo se u trenutku nesreće s desne strane ceste.

"Najednom smo čuli šum nekog vozila iz smjera Zagreba, a onda snažan udarac - pričaju vozač kamiona i vozač šlepane škode.

Oni tako prikazuju sam trenutak sudara kad je autobus Laste, u kome je bilo 35 putnika, udario u zadnji dio škode i raskolio je.

Prema izjavama vozača i putnika Lastina autobusa, nesreća se dogodila zato što je neka limuzina, vozeći iz smjera Zagreba, blještavim farovima zaslijepila vozača autobusa, tako da nije vidio parkirani kamion. Vozač autobusa skrenuo je nadesno, da propusti tu limuzinu, ali je pritom naletio na kamion. Limuzina je nastavila put, ne obazirući se na teške posljedice svoje nepropisne vožnje s nezasjenjenim svjetlima, a očevici nisu uspjeli zapamtiti njezin broj. Zna se samo da je registarska pločica počinjala s H-8...

Otkinuti dio kamiona zabio se u desni bok autobusa, probio stijenku i na mjestu ubio vozača koji je sjedio na mjestu pomoćnika i jednu djevojčicu.

Nešto poslije izdahnuo je i njezin otac od rana i ozljeda. Ranjeno je više od 20 putnika koji su vrlo brzo nakon nesreće prevezeni u zagrebačke bolnice... Do zaključenja lista, u 2 sata u noći, komisija je još na mjestu nesreće, gdje vodi istragu. (Đ. V. - M.K.)

Tih se dana prvi put pojavio novinski naslov: Traži se H-8....

***

Ova bilješka uz film H-8 dijelom je i svjedočenje u prvom licu. Potpisani autor napisa, danas urednik u Studiju, bio je u to vrijeme novopečeni novinar, suradnik gradske rubrike Vjesnika i svojim je inicijalima supotpisao izvještaj s mjesta nesreće o kojoj je raportirao zajedno sa svojom mnogo iskusnijom kolegicom, sada već pokojnom Đanom Vrcić. Ulomci iz Vjesnika, koji se citiraju u ovom zapisu, dijelovi su spomenutog teksta što je objavljen prije gotovo trideset tri godine.

Napisao: Mirko Kovač (Studio, 1990.)