FOTOGRAFIJA na kojoj Josif Staljin na rukama drži djevojčicu koja mu je donijela buket godinama se koristila u Sovjetskom savezu kao dokaz da je vođa velikog srca. Dok je on izvlačio koristi od fotke, Engelsina Markizova, djevojčica koja se na njoj nalazi, nakon toga doživjela je samo traume.

Bilo je to 1936. godine, a sedmogodišnja Engelsina Markizova iz Burjatije dobila je svojih pet minuta slave. Njen otac Ardan Markiz bio je komunist koji je kćeri dao ime po Friedrichu Engelsu, a sinu Vladlenu po Vladimiru Lenjinu. U vrijeme kad je fotka nastala radio je kao komesar za poljoprivredu u udaljenoj Autonomnoj sovjetskoj socijalističkoj republici Burjat-Mongol u Sibiru. Bio je počašćen što je pozvan u Moskvu na upoznavanje sa Staljinom, no na kraju je svu pažnju ukrala njegova kći.

"Htjela sam vidjeti Staljina i molila sam oca da me povede, no protivio se. 'Nisi članica delegacije, tko će te pustiti', govorio je", prisjetila se.

Majka ju je podržavala, a ispostavilo se da djeca smiju ući u Kremlj s posebnom dozvolom, pa ju je otac poveo sa sobo.

U jednom trenu malenoj Gelyji dosadili su govori dužnosnika pa je odlučila pokupiti cvijeće i otići zagrliti Staljina.

Staljin je bio iznenađen, ali i razgaljen njenim potezom pa ju je uzeo u naručje i posjeo pored sebe na predsjednički podij. Dala mu je cvijeće, a kad ga je zagrlila svi su ih počeli fotkati.

"Voliš li satove?", pitao ju je, a kad je odgovorila da voli iako nikad nije imala sat, poklonio joj je jedan. Njena obitelj dobila je gramofon. 

"Kad sam došla u lobi hotela sljedećeg dana, sve je bilo puno igračaka i poklona, a kad smo se vraćali doma ljudi su me pozdravljali kao što su kasnije pozdravljali astronaute", prisjetila se Gelya, koju je vlast željela pretvoriti u zaštitno lice sretnog djetinjstva u Sovjetskom savezu.

Godinu i pol kasnije bajka je završila. Njen otac je uhićen, piše Russia Beyond.

"Bio je siguran da je to neka pogreška, da će se vratiti doma", rekla je.

Nije se vratio. Osuđen je da je japanski špijun i ustrijeljen 1938. Gelyjina pisma u kojima je od Staljina molila milost za oca nisu pomogla.

Njena majka Dominika protjerana je u Kazahstan gdje je pronađena mrtva 1938. Gelya je vjerovala da su je ubili. Naime, Lavrentij Beri, Staljinov šef tajne policije bojao se da će Dominika pokušati iskoristiti "veze koje njena kći ima kod Staljina" pa je odlučio "eliminirati je".

Kako se djevojčicu s fotografije ne bi povezalo s kćeri osuđenog dužnosnika, izmislili su joj novo ime, Mamlakat Nakhangova. Gelya je izbrisana iz povijesti.

U stvarnosti je devetogodišnjakinja kao siroče stigla kod tete u Moskvu gdje je odrastala s tetinim prezimenom Borbejeva. Vlasti su odlučile da je neće ubiti.

"Živjela sam običnim životom građanina Sovjetskog Saveza", rekla je. Dva tjedna nakon što je Anatoly Alay odlučio snimiti film o njoj, umrla je u 76. godini.

"Tek kad su ljudi počeli dolaziti iz radnih logora, shvatila sam tko je on", rekla je, dodavši da je poput mnogih plakala kad je umro.