"HVALA Bogu, evo ga, Lee Marvin. On je uvijek pijan i nasilan." - Homer Simpson

Lamont Waltman Marvin Junior je prošao sve u životu. Od rane mladosti provedene svirajući violinu, loveći jelene, pume i divlje purice i premještajući se iz škole u školu zbog vandalizma, pa preko junačkih tinejdžerskih dana u Drugom svjetskom ratu, koji je okončao s nekoliko ljutih tjelesnih rana i nekoliko visokih ordena.

Onda kratka vodoinstalaterska priča, pa filmska karijera koja je opet podrazumijevala da se sve prođe u okviru nje. Došao je do raskošnih kino dvorana ušavši na mala vrata, ali se iz filma u film obim tih vrata povećavao do nivoa dvorske kapije.

Od razbijača do glavnog glumca

Naime, prvo je više od deset godina bio standardan razbijač u američkoj kinematografiji, ništa više i ništa manje od toga, tukao se sa Spencerom Tracyjem, Marlonom Brandom, Johnom Wayneom, polijevao kavom Gloriju Grahame... A onda kada je nasilje na filmu evoluiralo i tijekom šezdesetih dobivalo istinski krvavu boju, tako je i Lee postajao sve prometniji, sve više glavni.

Nekako simbolično, s pogibijom Libertyja Valancea kojeg je tumačio (nije spojler, film se doslovno zove Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea) i s tim možda i posljednjim ipak iskonski pitomim vesternom, tako je i Lee Marvin postao noseći stup umjesto samo potpornog kao do tada. 

Lee je tih godina sve manje bio na televiziji budući da se prometnuo na platnu, kao što rekosmo, a ne spominjemo slučajno nasilje toliko puta, pošto je i njegova izjava tada glasila kako "nema dovoljno nasilja na televiziji". Jednostavno, čovjek hoće tući, pucati, raznositi crijeva i to je radio puna dva desetljeća kao glavna glava, sve do posljednje uloge u Delta Forceu s Chuckom Norrisom i kasnije smrti 1987. godine. 

Pošto je većina filmofila do detalja upoznata s filmografijom gospodina Marvina, samo ćemo grubo proći period prije i poslije Libertyja Valancea (1962), što će reći period prije i poslije njegovog dolaska u sedlo na čelu svake filmske kolone kojoj je prisustvovao. 

Najvažniji filmovi prije: Velika vrelina, Divljak, Pobuna na brodu Caine, Loš dan u Black Rocku, Napadaj!, Raintree County.

Najvažniji filmovi poslije: Ubojice, Cat Ballou, Brod luđaka, Profesionalci, 12 žigosanih, Point Blank, Prime Cut, Emperor of the North Pole, The Iceman Cometh, Velika crvena divizija, Smrtonosni lov.

Nikad romantični heroj

Grub čovjek, nezgodan kad popije (što znači nezgodan stalno), zna biti bitanga, ali u isto vrijeme čovjek od dužnosti, dostojanstva i osjećaja privrženosti vrijednostima kao što su obitelj, zemlja i bratstvo.

Nikada romantični heroj, često tek malo više od antiheroja, ali kako takve etikete uopće imamo smjelosti i lijepiti na čovjeka koji je bio i koji predstavlja onog što bi u svakom trenutku stavio od ruke u vatru do života na kocku zarad osjećaja ljudske pravde ili čak čisto iz uvjerenja da je u pravu.

Zar i to nije herojski i zar to nije oličenje one Leoneove definicije o izumirućoj iskonskoj rasi čiji naziv staje u tri riječi - "just a man"...

Drugim riječima (ali prilično jednakog značenja), gdje god muzika za stolom tandrče, gdje su žene raznih generacija, gdje se tuče, ogledala čelom razbijaju, uzurpiraju se kafane dok ne ostanu u svom pepelu, ali i gdje se ponosno nosi uniforma, puca i gine za sebe i svoje, čuvaju leđa suborca, skače na bombe i zadaje komanda dok posljednja krv klizi niz usnu, tamo je bio Lee Marvin, jednako prisutan i na šanku i u šancu i tamo negdje je Lee Marvin sigurno i sada.

Sinovi Leeja Marvina

Moramo spomenuti i "tajno društvo" pod nazivom Sinovi Leeja Marvina koje je osnovao Jim Jarmusch, a u čast koga drugog nego Marvina.

Poanta je da se skupljaju ljudi koji iole fizički podsjećaju na glumca, a Jarmusch je sve to objasnio na sljedeći način: "Ako izgledaš kao netko tko može biti sin Leeja Marvina, onda te Sinovi Leeja Marvina automatski vide kao nekoga tko može biti Sin Leeja Marvina".

Prilično logično. Neki od poznatijih članova društva pored Jarmuscha su i Tom Waits, John Lurie, Nick Cave, a jedina aktivnost koju imaju jest što se ponekad skupljaju kako bi gledali filmove svog "oca".

I kad smo kod fanova Leeja Marvina i generalno njegovog nasljeđa, mogli bismo s tim i završiti. Recimo kada bi postojala internetska igra "Koja si replika iz filma Reservoir Dogs?", vjerojatno bi mnogi varali, pa bi im rezultat ispao "Upucaš li me u snu, bolje bi ti bilo da se probudiš i da mi se ispričaš" ili "Hoćeš li lajati cijeli dan, malo pseto, ili ćeš i gristi?"

Međutim, svaki pravi čovjek vidi sebe i duboko se prepoznaje u razmjeni mistera Blondea i mistera Whitea kad ovaj prvi kaže "Kladim se da si veliki fan Leeja Marvina? Hej, i ja sam, obožavam tog tipa", dok se drugi počinje smijati s odobravanjem.

Znate što... kladim se da ste veliki Marvinovi fanovi. Hej, i ja sam. Obožavam tog tipa.