RENE Bitorajac na Facebooku je podijelio ispovijest kojom je šokirao ljude. Glumac tvrdi da je profesor tjelesne kulture nogom udario njegova 16-godišnjeg sina Gabrijela ispred cijelog razreda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Potaknut ovim događajem koji možda i nema puno dodirnih točaka s mojim, podijelio bih s onima koje zanima i kojima se da čitati, jedno vlastito iskustvo po istinitom događaju. Prije puna tri mjeseca, (nije lik iz Naše male klinike), kao prof. tjelesne kulture u Prvoj ekonomskoj školi, traži od mog sina da ispljune žvakaću. 

Kada ju on bespogovorno kreće ispljunuti, ovaj ga odguruje rukom u leđa, međutim, nezadovoljan valjda inercijom kojom je moj sin pruživši blagi otpor poletio, ponižavajuće ga još udara nogom u stražnjicu i to prilično jako. Pred cijelim razredom.

U trećem srednje, u pubertetskoj dobi kad se mladić razvija u muškarca, 'profesor' u odgojno obrazovnoj ustanovi, ponižavajuće te nakon odgurivanja napucava nogom u guzicu. Sin, da zadrži barem malo dostojanstva nakon takvog poniženja jedino što može je zadržati žvaku, nakon čega biva prijavljen. Dolazi doma ljut, krvavih očiju i ispriča kako mu je prvi nagon bio vratiti profesoru istom mjerom.

Ne, bravo sine da nisi! Prvi nagon roditelja i razmišljanje zadržat ću za sebe, ali bijes koji osjetiš kad čuješ da ti je dijete neki profesor napucao nogom u guzicu kao profesor u školskoj ustanovi, pogotovo kad znaš da ti se dijete stalno žali na istog jer ga ovaj pika rečenicama od kad mu je profesor, teško je opisati. Prijavljujemo slučaj razrednici i ravnatelju.

"Razrednica nam je rekla da se profesor - šalio"

Razrednica kaže da joj je profesor rekao da je pretjerao i da mu je žao. Ravnatelj je zgrožen, kaže da na svakoj sjednici o našem sinu čuje samo riječi hvale i mijenja profesora njihovom razredu te prijavljuje slučaj ministarstvu. Sve zvuči kako treba biti, međutim nakon toga 40 dana tišine.

U međuvremenu prijavljujemo slučaj i policiji, udaranje maloljetnog djeteta trebalo bi evidentirati. Nakon toga i mi prijavljujemo slučaj Agenciji za odgoj i obrazovanje te dječjoj pravobraniteljici. Ona se javlja nakon više od 40 dana s dopisom da od škole traži izvješće i tako valjda opravdava svoje postojanje jer otada se više ni ne javlja.

Doma počinjemo sumnjati u ažurnost i volju sustava. Guglamo njegovo ime, na što se otvara naslov na Iskonu: 'Sumrak hrvatskog školstva' u kojem piše kako je profesorov otac kao glavni prosvjetni inspektor nakon otkaza jednom profesoru, sredio isti svom sinu. Kasnije je otišao i za pomoćnika ministra…

Ne moramo vjerovati, na internetu piše svašta, a i teško je povjerovati da je to kod nas moguće. Od toga trenutka pale nam se lampice. Razrednica sada kaže da je profesor nakon incidenta rekao da se šalio, a ne da je pretjerao. Krivo smo čuli.

Glavna pedagogica je već i drugi dan nakon događaja čvrsto vjerovala da ga je profesor sigurno udario slučajno, ali toga se sad ni ravnatelj ne sjeća na razgovoru s savjetnicom AZOO koja se nakon naše prijave odmah pojavila u školi ustvrdivši da škola nije ispravno prijavila događaj, već su profesoru poslali u inspekciju višeg savjetnika za tjelesni odgoj.

'Bok, bok, došao sam u kontrolu na tvoju nastavu kako bih se uvjerio da udaraš klince nogom u stražnjicu!' Hahaha, pa kog vi j...? 

"Što bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora?"

Razrednica ide korak dalje te u odsustvu mog sina, za vrijeme sata matematike razgovara s razredom namačući im svoje mišljenje u smislu da je sve otišlo predaleko i da, je l' tako djeco, nije trebalo slučaj prijavljivati na toliko strana, jer sada vi, ja i jadni vaši roditelji morate davati izjave, pokušavajući i njegove prijatelje okrenuti protiv njega.

Pedagoški i odgojno, nema što. Uglavnom, točno je tri mjeseca trebalo proći da se ne dogodi ništa. Moj sin i dalje ovog namaza za ćevape susreće po hodniku i okreće glavu uz osjećaj neugode, straha i poniženja i nikom ništa! Roditelji i dijete pretjeruju, je l'?

Moje pitanje glasi: Što bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora tjelesnog i udario ga nogom u stražnjicu? Što bi se dogodilo? Pa taman i da je onako, iz zafrkancije!? Što bi se dogodilo da mu je vratio, za čim je onako ponižen mahinalno imao i potrebu. Kaj da ja danas kažem svom sinu? Sad kužim. Da sine, trebao si mu vratiti! 

Netko drugi bude, a onda ćemo se jako čuditi, ne daj vragu i nekom hrvatskom Kosti! Koju ste nam poruku poslali!? Ja sam ju pročitao kao, 'ako ti ne paše da ti sina netko od profesora udara nogom u guzicu, preseli si ga u privatnu školu'. Ok. Jedan nula za vas! Selimo se! Jedan moji lik bi rekao: Fakat sam pretolerantan! Ipak se nadam da je barem nekom malo neugodno.

Daj zaštitite one vrijedne i dobre profesore od ovih idiota koji drugima kvare ugled, zaštitite profesore od neodgojenih učenika delinkvenata, ali brate, zaštitite više i učenike od pokvarenih, nadrkanih pa i ovih iskompleksiranih profesora", napisao je Rene Bitorajac.