PREMDA je David Gilmour bio zauzet snimanjem novog albuma Pink Floyda Wish You Were Here, našao je vremena za razgovor s prijateljem Rickyjem Hopperom. "Ovo je ta demo vrpca o kojoj sam ti govorio", rekao je Ricky i nevoljko dodao da je tu nekih pedeset pjesama. I prešutio da su ga već odbile neke poznate izdavačke kuće.

Čudo od djevojčice

A nije odmah ni rekao da se radi o tek stasaloj djevojci, koja je neke od pjesama na demo vrpci snimila sa svojim bendom još kad je imala 13 godina. Sama je počela učiti klavir s 11 godina, u štali iza kuće vježbala je orgulje, a usput je naučila i violinu.

"Kako si ono rekao da se zove?" upitao je Gilmour, koji je već tada slovio za rock legendu.

"Bush, Catherine Bush. Zovemo je Kate."

Nije Gilmouru to ime bilo sasvim nepoznato. Samo par mjeseci ranije u njegovom je studiju upravo petnaestogodišnja Kate Bush snimila pjesmu Passing Through Air.

Stoga je obećao svom prijatelju Rickyju da će poslušati demo materijal. Ubrzo se javio s odgovorom: oduševljen je, htio bi omogućiti tom čudu od djevojčice da napravi puno profesionalnije demo snimke. 

Premlada za uspjeh?

Kate Bush je pod Gilmourovom paskom snimila tri pjesme, a za tu je prigodu doveden i Geoff Emerick, slavni snimatelj albuma Beatlesa. Gilmour je potom kontaktirao EMI, glazbeno-izdavačku kuću u čijem su studiju Pink Floydi stvarali svoje albume. Oni su mladoj genijalki odmah dali ugovor i dobar predujam.

Ipak je album čekao na izdavanje pune dvije godine. Bob Mercer, jedan od šefova EMI-ja, pravdao je to njezinom mladošću. "Kako će reagirati ako ne uspije?" navodno se zabrinuo. Gilmour pak tvrdi da je odugovlačenje bilo posljedica lošeg odabira producenata, što je stvarno zapanjujuće za kuću koja je imala vjerojatno najbolji producentski tim na svijetu.

Kate se nije previše uzbuđivala. Novac je iskoristila za učenje plesa i pantomime. I za snimanje nekih 200 (slovima: dvije stotine) autorskih pjesama sa svojim bendom. Njezin su um neprestano plavile glazbene ideje. Školovanje je završila s nižim stupnjem mature, bilo joj je jasno da joj tzv. A-levels neće donijeti ništa u životu.

Prelijepa za klavir?

Šefovi EMI-ja su se konačno negdje u kolovozu 1977. prestali brinuti za mentalno zdravlje inače vrlo stabilne djevojke i počelo je snimanje albuma. U tu je svrhu okupljen sjajan tim glazbenika koji su dotad već radili s izvođačima kao što su The Alan Parsons Project, Steve Harley and Cockney Rebels, 10CC, Cat Stevens i drugi. Među njima su bila i trojica s akademskim diplomama, a jedan od njih, Andrew Powell, preuzeo je i posao producenta.

Konačni proizvod bio je album The Kick Inside, izdan u veljači 1979., kad je Kate već imala 20 godina.

EMI je počeo reklamirati album s fotografijom mlade Kate na kojoj je bio vidljiv dekolte. Ona se pobunila jer nije htjela da ju se gleda tek kao lijepu ženu – premda je ona i to – nego kao pijanisticu i autoricu. Album je objavljen sa sedam verzija omotnice.

Jedna od njih bila je objavljena u Jugoslaviji, a nećemo nikada znati što je navelo drugove iz Jugotona da promijene izvorni omot. Ako negdje nađete tu ploču, možete je baš zbog toga lijepo unovčiti, a najviše love dobiju oni koji imaju urugvajsku verziju omotnice.

Prva žena u povijesti

Kate se potom morala natezati s EMI-jem i nagovoriti ih da kao udarni singl s albuma objave Wuthering Hills, pjesmu inspiriranu TV adaptacijom klasičnog romana (tek je kasnije pročitala i knjigu). 

Trebalo je malo vremena očito inertnim šefovima da i na to pristanu - i ubrzo su shvatili da je mlada autorica bila u pravu. Pjesma je došla na prvo mjesto britanske top ljestvice i time je Kate Bush postala prva kantautorica kojoj je to pošlo za rukom.

A skladba se odlikuje uistinu jedinstvenom harmonijom. Tu je uobičajena kombinacija A - F, samo što je ovaj put dursko A. Onda imamo još jedan par akorda razdvojenih sekstom - E i Cis. Nakon što se triput odvrti taj ciklus, upada jedan potpuno neobičan As.

Ni puno bolji znalci od mene nisu našli nijednu pjesmu s takvom harmonijom. Još kad pomislite da je to napisala djevojka koja je tek zagazila u pubertet i koja je sjajno pjevala, a kao što vidite, i odlično plesala, isplatila se uložena lova.

I opet jedina

Kate Bush je potom ostvarila vrlo bogatu karijeru, svi njezini albumi vrijedni su slušanja. Osobno me oduševio njezin posljednji uradak, intiman i neobičan album 50 Words for Snow iz 2011. godine, koji je dospio na peto mjesto top liste, čime je Kate Bush postala prva žena u povijesti pop glazbe s albumom među top pet u pet uzastopnih desetljeća.

Kate se potom nekako autorski povukla, a onda joj se dogodilo nešto što ju je opet učinilo jedinstvenom u povijesti pop glazbe. Nije tako neobično kad se objavi neko jubilarno reizdanje negdašnjeg hita pa ta pjesma opet dođe na top ljestvice.

Ali, u slučaju Kate Bush bilo je dovoljno samo to da se njezin hit iz 1985. Running Up That Hill zavrti u najnapetijoj sceni serije Stranger Things i da gledatelji, mahom klinci koji se ni ne sjećaju dana njezine najveće slave, polude za njom. I onda je pjesma, koja je davne 1985. dospjela do 3. mjesta, zasjela na vrh top liste u osam zemalja i postigla više od milijardu streamova na Spotifyu.

Gotovo sve je njezino u toj pjesmi, koju je nazvala A Deal With God (a brižni izdavači to izmijenili): osim riječi i glazbe, ona je i producentica, a osmislila je i jedinstven obrazac ritma i koreografiju za spot. Skladateljsku briljantnost dokazala je disonancom na "a deal with GOD" (kao nagovještaj da od tog dogovora nema ništa).

Ona je i dalje u mnogočemu prva i jedina. Otkrit će nju i neke buduće generacije, možemo se u to kladiti.