Foto: Press

IAKO njeno ime u Hrvatskoj još nije toliko poznato, Sara Jo trenutno rastura glazbenom scenom Srbije. Pravim imenom Sara Jovanović sa samo 23 godine može se pohvaliti uspjehom na kojem bi joj pozavidjeli brojni hrvatski glazbenici. O njoj su se raspisali i švedski mediji, koji su je prozvali "Lolitom 21. stoljeća".

Njen novi sing "Nemam vremena za to" u mjesec dana pregledan je dva milijuna puta, a na društvenim mrežama ima više od 170.000 fanova. Zanimljivo je da je rođena i odrasla u Italiji, a sa 16. godina s obitelji se preselila u Beograd. Od malih nogu bavila se pjevanjem in plesom pa se za njen uspjeh nikako ne može reći da je došao preko noći, a osim što se bavi glazbom, ova svestrana djevojka studira talijanski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Svoj prvi intervju za hrvatske medije dala je upravo Indexu, a s njom smo popričali o njenoj glazbenoj karijeri, životu u dvije zemlje, , a doznali smo i što misli o pjevačicama koju pažnju privlače golišavim fotkama.

Krajem svibnja ove godine objavila si dugoočekivani singl i spot "Nemam vremena za to". Pjesma je potpuni zaokret u glazbenom pravcu, a okušala si se i kao njena autorica. Koliki ti je to izazov bilo, zbog čega si se odlučila na glazbeni zaokret?

Mislim da je svaki dosadašnji singl bio drugačiji od prethodnog. U mom životu ni u kom pogledu nema monotonije, pa je sasvim razumljivo da nije prisutna ni u glazbi. Kada smo spremali ovu pjesmu nismo željeli da bude potpuno drugačija, ozbiljnija ili kako je već ljudi opisuju, da bismo tako privukli pažnju, već da mi bude muzički bliža od svih prethodnih. Naravno, uvijek sam bila dio kreativnog procesa, ali sada je to bilo u znatno većoj mjeri, a prvi put sam sudjelovala u nastanku teksta. Neću pretjerati ako kažem da ovog puta sebe predstavljam ne samo kao izvođača, već donekle i kao osobu. Zbog toga sam, neposredno pred promociju pjesme, imala veću tremu nego ranije.

Pjesma je prikupila više od dva milijuna pregleda, jesi li zadovoljna reakcijom publike na taj novi smjer?

Odrasla si u Rimu, posljednjih godina živiš u Beogradu. Koliko se razlikuje život u ta dva grada?

Teško mi je uspoređivati ih, jer ih volim na različite načine. U Rimu sam dugo živjela, iz njega nosim divne uspomene, u njemu sam stekla nevjerojatne prijatelje, koje često posjećujem, ali i oni mene. Međutim, bez obzira na godine provedene u njemu i što sam bila prihvaćena kao da sam Talijanka, jedino u Beogradu osjećam da sam kod kuće. Trenutno ne mogu ni zamisliti da živim u nekom drugom gradu, vjerojatno zato što sam ovdje ostvarila sve što sam željela – upisala sam fakultet koji sam htjela, počela sam se baviti pjevanjem, sa svojom obitelji sam, prijatelji za koje vjerujem da će mi to biti cijelog života dio su moje svakodnevice.

Već na početku karijere predstavljala si Srbiju na Eurosongu, koliko ti je to pomoglo u karijeri? Bi li ponovila to iskustvo?

Još uvijek mi je teško povjerovati što se sve dogodilo te 2013. godine počevši od finala Prvog glasa Srbije, preko Beovizije, Eurovizije i sudjelovanja u šou programu “Tvoje lice zvuči poznato”. Trebalo je mnogo vremena da bi se dojmovi slegli i da bih shvatila koliko mi je sve to značilo u sazrijevanju, ne samo kao izvođača, već i kao osobe. Drago mi je što sam Euroviziju doživjela zajedno s Nevenom i Mirnom, koje su od samog početka bile dio iste muzičke priče. Znale smo koliko je velika odgovornost na tako velikom takmičenju predstavljati svoju zemlju, ali nam je upravo to što nismo bile same, davalo dozu sigurnosti.

Jesi li se oduvijek željela baviti glazbom?

Kad sam bila mala imala sam mnogo zanimanja, ako ne i previše, ali je glazba uvijek bila najveća ljubav. Doduše, bila sam više usmjerena ka plesu – prvo sam išla na klasičan balet, pa moderan, a na kraju sam se pronašla u hip hopu, koji sam nekoliko godina trenirala uz odbojku. Početkom srednje škole sam počela više se okretati ka pjevanju. Bilo je to vrijeme kada sam na YT kačila svoje prve covere, ali bez obzira na to što mi je bilo jako zanimljivo, još uvijek nisam imala osjećaj da je to to, već sam se i dalje tražila. Ukoliko bih morala odrediti kada se dogodila prekretnica, onda bih rekla da je to bio trenutak u kom sam prvi put kročila na scenu Prvog glasa Srbije i spoznala što znači razmjena energije između mene i publike. E, to je bilo to! Nikad se bolje nisam osjećala, a kada sam otkrila čari kreativnog procesa u studiju, postala sam potpuni zaljubljenik u muziku.

Tko je tvoj najveći glazbeni uzor?

U djetinjstvu i tinejdžerskim danima su to bili RnB i pop performeri, kao što su Destiny's Child ili Britney Spears. Oni su, na mene kao izvođača, imali velik utjecaj, a što se sadašnje inspiracije tiče, na vrhu liste mora se naći Beyonce. Volim kad primijetim tu posvećenost i strast prema muzici, kakvu ona ima. Ostavlja te bez daha kad god nastupa, mada ne treba zaboraviti i podcijeniti ljepotu opuštenosti na sceni, koju ima Rihanna. Budući da nikad ne treba ići ni u jednu krajnost, mislim da je prava mjera performera nešto između njih dvije.

Kako ocjenjuješ glazbenu scenu Srbije, ali i regije? Pratiš li neke hrvatske glazbenike?

S obzirom na to da dugo nisam živjela u Srbiji, ne poznajem našu scenu koliko bih željela. Što se tiče hrvatskih izvođača, istaknula bih Ninu Badrić, čiju boju glasa i izraz obožavam. Imala sam prilike uživo je slušati. Zaista je fenomenalna. Već neko vrijeme priželjkujem duet s Who See, s kojima sam surađivala na jednom projektu. Vrlo su kreativni, originalni, a energetski mi najviše odgovaraju.

Hoće li ti ovo ljeto biti radno ili planiraš i odmor?

Radno, ali u kolovozu planiram da sebi dam bar deset slobodnih dana. Tada ću se isključiti iz “svakodnevnih događanja” i prikupiti energiju za sljedeće projekte, koji me čekaju već u rujnu.

Baviš se glazbom i studiraš. Imaš li slobodnog vremena i kako ga provodiš?

Teško je uklopiti, ali je sve stvar dobre organizacije, koja mi na početku svega ovoga nije bila baš svojstvena. Da se nisam navikla i naučila kako da rasporedim obveze, ništa ne bih stigla napraviti. Ne smije se zanemariti ni slobodno vrijeme, koje pravi balans onom radnom. Provodim ga na crossfitu, koji treniram već dvije godine, na plesu, na kavi s prijateljima, a ima dana kad poželim da kod kuće čitam knjigu, gledam televiziju ili sređujem već sređenu sobu, jer sam bolesno pedantna :)

Prijatelji iz Rima, koje sam pozivala u goste, bili su šokirani poslije nekoliko večeri provedenih u Beogradu. S obzirom na to da su svi mnogo putovali, treba im vjerovati kad kažu da je Beograd jedna od 'najluđih' prijestolnica, kad je riječ o večernjim izlascima. Rijetki su gradovi u kojima su, usred radnog tjedna, imali toliko opcija za izlazak. Ja ne izlazim često, vjerojatno zato što sam još od vremena Prvog glasa Srbije počela nastupati po klubovima, pa mi se samim tim želja za odlaske u njih smanjila, a možda je došlo i do prezasićenja. Kad poželim da se provedem s društvom, uglavnom odlazimo na RnB žurke. Volim plesati od prvog trenutka kad kročim u klub ili splav, a ta muzika me najviše pokreće. Znam da je izlazak bio dobar, ako sutradan imam upalu mišića od đuskanja.

Smeta li ti pažnja koju mediji posvećuju tvom privatnom životu?

To je sigurno jedan od čudnijih aspekata ovog posla, za koji ne možeš biti spreman. Čini mi se da je potrebno određeno vrijeme da bi te upoznala ne samo publika, već i mediji. Tek kad se to dogodi, mogu shvatiti o čemu ne želiš pričati, a da to odbijanje ne bude shvaćeno kao tvoje nastojanje da budeš drugačiji ili odraz uobraženosti i nadmenosti. Postoje dvije kategorije ljudi – oni koji nemaju problem s tim da dijele intimne detalje i oni koji to neće i ne mogu. Često naglašavam koliko je teško biti mlad, ženski izvođač u muzičkoj industriji. Predrasuda je mnogo, a kad bi se na sve dodalo previše natpisa o privatnom životu – došlo bi se do situacije, koju ni slučajno ne želim. Voljela bih da se piše o onome što sam uradila u glazbi, a ne o mojoj privatnosti.

Najbolji odgovor je moj posljednji singl – Nemam vremena za to. Ni jedna osoba nije imuna na zlonamjerne komentare, a da bi se izbjeglo opterećivanje njima, ne treba ih čitati, pogotovo one na društvenim mrežama i portalima. Takvi sadržaji mogu napraviti mnogo veću štetu nego što je kvarenje trenutnog raspoloženja. Može se dogoditi, čak, da izvođač krene u smjeru drugačijem od onog koji mu je blizak, samo da bi zadovoljio nečije kriterije ili zamisli. Što se prije naviknete na to da bi bilo nenormalno da se svima svidite - to bolje.

Sklona si čestim promjenama imidža, koje redovito ženski dio publike pozdravlja. Misliš li da su česte promjene imidža nužne u tvom poslu?

Mislim da je u ovom poslu vrlo važan vizualni identitet, ali to ne mora da podrazumijeva česte promjene imidža. Ja sam u tome uživala i prije početka muzičke priče. Kao što sam već spomenula, ni jedan segment mog života ne podrazumijeva monotoniju, pa ni taj.

U Hrvatskoj se vodi burna rasprava o pjevačicama koje koriste svoj izgled i seksepil kao jedan od načina privlačenja pažnje? Kakvo je tvoje mišljenje o tome, može li se opstati na estradi bez toga?

Odgovor ne može stati u nekoliko rečenica, a najveći problem je generalizacija. Kada se priča o ovoj temi, uglavnom se spominju najekstremniji, najpovršniji i najvulgarniji primjeri. Analiziraju se izvođači koji su pravedno smješteni u ovu kategoriju, a rijetko kada se govori o onima kojima tu nije mjesto. Tako nije samo ovdje, već i na svjetskoj sceni, a prvi primjer, kojeg sam se ovog trenutka sjetila, jest Lady Gaga. Ne znam koliko se dugo morala boriti protiv predrasuda, s kojima se sreću ženski izvođači u pop muzici. Tek poslije veoma mnogo godina provedenih na sceni, tijekom kojih se dokazala u nizu muzičkih žanrova i stilova, uspjela je da dokaže koliko je njen talent beskrajan.

Izgled zaista nije presudan u ovom poslu, a nekad može da bude i otežavajuća okolnost. Važno je imati u vidu da ne postoji recept za uspjeh u muzičkoj industriji. Znamo mnoge koji izgled koriste na pogrešan način, ali sigurno je da te priče neće dugo trajati. Ljudi se brzo zasite površnosti, a oni koji su pokušali da samo tako dođu do uspjeha, poslije nekog vremena više nemaju što ponuditi. Ciljevi takvih izvođača i onih koji su posvećeni glazbi – bitno se razlikuju.