Foto: 123RF

TRADICIONALNE vrijednosti vraćaju se u velikom stilu, a to podrazumijeva i povratak snažnijih vjerskih osjećaja, pogotovo kod vladajućih koji to po dobrom starom običaju koriste u neke druge svrhe.

I dok s jedne strane ponovno gledamo posvećivanja ureda ministarstava i slušamo pjesme o pobačaju i Bogu, dobro se prisjetiti knjige sociologa Phila Zuckermana iz 2008. "Society Without God: What the Least Religious Nations Can Tell Us About Contentment" u kojoj iznosi niz dokaza koji ukazuju da su društva s najmanje vjernika ujedno i najmirnija, najnaprednija i da se takva društva u većem broju slučajeva mogu pohvaliti jednakošću. U takvim društvima politika češće potiče osobni i poslovni napredak pojedinca, a u isto se vrijeme smanjuje ekonomska proždrljivost.

Možemo raspravljati o tome vode li prosperitet i mir smanjenju broja vjernika ili obratno, ali dokazi nedvosmisleno ukazuju na to da religija buja na egzistencijalnoj tjeskobi.

U ovom ćemo se tekstu, stoga, pozabaviti štetnim utjecajem religije na naše društvo, napredak, ali i naše živote.

1. Religija promovira plemensko razmišljanje

Nevjernik, bezbožnik, heretik. Religija dijeli ljude na one unutar i one izvan kruga. Umjesto da pretpostavljaju da stranci imaju dobre namjere, vjernike često uče da "one izvana" tretiraju s velikom dozom sumnje. I Biblija i Kuran u tom pogledu ne gledaju blagonaklono na nevjernike s kojima se, ili ne žele miješati, ili ih pak prikazuju u izuzetno negativnom svjetlu.

U najboljem slučaju, učenja obeshrabruju ili čak zabranjuju bilo kakva prijateljevanja ili brak koji bi klanovima i plemenima pomogao da postanu dio neke veće cjeline. U najgorem slučaju, na "autsajdere" gledaju kao na neprijatelje Boga i dobrote, kao na potencijalne saveznike Sotone, tvrde da im nedostaje moral i da im ne treba vjerovati.

Uglavnom, vjernici se drže zajedno, a napetost između suprotstavljenih strana neprestano ključaispod površine. Jednom kad tenzije dođu do vrhunca, društva se isprva raspadaju upravo na tim sektaškim "spojevima".

2. Religija je vjernike usidrila u Metalnom dobu

Metalno doba bilo je vrijeme podivljalog praznovjerja, neznanja, nejednakosti, rasizma, mizoginije i nasilja. Ropstvo je bilo božje djelo. Žene i djeca doslovno vlasništvo muškaraca. Vođe su prakticirale taktiku spaljene zemlje. Očajni ljudi žrtvovali su životinje, usjeve i zarobljene neprijateljske vojnike kako bi pokušali umiriti opasne bogove.

Sveti tekstovi, uključujući Bibliju, Toru i Kuran, mahom sadrže i održavaju dijelove kulture Metalnog doba, stavljajući božje ime i božji blagoslov na najgora ljudska ponašanja i porive. Svaki vjernik koji želi opravdati svoju narav, osjećaj nadmoći, sklonost ratovanju, zadrtosti ili uništenju planeta, pronaći će odgovor u tekstovima koje je, vjeruju oni, odobrio Bog.

U današnje vrijeme, naš je moralni kompas razvijeniji i utemeljen u dubljem i širem razumijevanju Zlatnog pravila (etičko načelo ponašaja pojedinaca prema bližnjem na način na koji i sam očekuje od drugih prema njemu). No, mnogi konzervativni vjernici nisu se pomakli s mjesta. Usidreni su u Metalnom dobu. Samim tim protive se promjenama u toj neprestanoj borbi koja crpi energiju javnosti i usporava kreativno rješavanje problema.

3. Religija vjeru pretvara u vrlinu

Vjeruj i poštuj jer ne postoji drugi način da budeš sretan u Isusu. Tako pjevaju djeca na vjeronauku diljem svijeta. Čudni su putevi Gospodnji, riječu su kojima svećenici smiruju vjernike koje je snašla neka strahota poput raka ili prirodne katastrofe. Vjera je vrlina.

Budući da znanost polagano prodire na teritorij koji je nekoć držala religija, potrebna je snažnija mentalna obrana kako bi se prosječni vjernik obranio od informacija i sačuvao tradicionalna uvjerenja.

Kako bi zadržali moć, dresiraju ljude da se samozavaravaju, služe kontradiktornim dokazima i vjeruju vlasti više nego vlastitoj moći zaključivanja. Ovaj pristup ulazi i u neke druge sfere svakodnevnog života i društva. Vlast, primjerice, prestaje biti potraga za praktičnim rješenjima baziranim na dokazima već puko ratovanje suprotstavljenih ideologija.

4. Religija pogrešno usmjerava našu darežljivost i dobre namjere

Osjećate se loše zbog neke zemlje pogođene katastrofom? Donirajte našoj mega-crkvi. Ovako ružno financijsko iskorištavanje danas je rijetko, ali religija na mnoge druge načine darežljivost pogrešno usmjerava na promicanje religije. Potiče se davanje crkvi što ne doprinosi sveopćem boljitku. Svake godine tisuće misionara baca se na težak posao spašavanja duša, a ne života ili planeta. Njihov posao se, uzgred rečeno, ne oporezuje pa i dodatno šteti svima nama.

Osim što eksploatiraju pozitivnu moralnu energiju kao što su dobrota i darežljivost, religija preusmjerava i moralno gađenje i srdžbu, spajajući te emocije s proizvoljnim religijskim pravilima, a ne pitanjima istinske štete.

Ortodoksni Židovi troše novac na perike za žene i dvije perilice suđa (jer meso i mliječni proizvodi ne smiju se dodirivati kako bi ostali košer). Evangelisti su prisiljeni birati između pravičnosti i ljubavi pa homoseksualne potomke tjeraju na ulicu. A dobro je poznat i katolički stav prema temama kao što su pobačaj, matične stanice i umjetna oplodnja.

5. Religija potiče osjećaj bespomoćnosti

Što će biti, bit će. Što nam Bog da. Svi smo to čuli, ali vjernici ponekad ne prepoznaju duboku povezanost religioznosti i rezignacije. Najkonzervativnije kršćanske, židovske i islamske zajednice smatraju da su žene kreposnije i čišće ako planiranje obitelji prepuste Bogu. Suše, siromaštvo i rak pripisuju se božjoj volji, a ne lošim odlukama ili lošim sustavima. Vjernici čekaju da Bog riješi probleme koje mogu riješiti sami.

Ovaj stav šteti društvu kao cjelini, ali i pojedincima. Kada su se, danas najveće religije, prvi puta pojavile, obični ljudi imali su vrlo malo utjecaja na promjene u društvu ili na društveni poredak. Dobro živjeti uglavnom je osobno pitanje. No, nastavi li se takvo rezoniranje, govorimo o promicanju pobožnosti bez društvene odgovornosti. Drugim riječima, strukturalne probleme možemo ignorirati sve dok je vjernik dobar prema prijateljima i obitelji i darežljiv prema plemenskoj zajednici vjernika.

6. Zanima ih samo jedna stvar

Sve religije stvorio je čovjek i one su ljudske institucije. Kao i korporacije. I baš kao što je to slučaj i korporacijama, religije moraju pronaći način da akumuliraju moć i bogatstvo kako bi opstale na tržištu i zadržale mušterije. Hinduizam, budizam, kršćanstvo ili bilo koja druga religija koja se održala svih ovih godina, na tom je polju vješta baš poput Coca-Cole ili Chevrona. A kao i svaki drugi gigant usredotočen na profit, voljni su koristiti se svojim bogatstvom i utjecajem kako bi se održali na površini i nastavili s radom. Čak i ako se to štetno odrazi na društvo kao cjelinu.

Da stvar bude zanimljivija, vjernicima vrlo često nije jasno da je štetnost za društvo zapravo njihova strategija održavanja. Riječima sociologa Phila Zuckermana i istraživača Gregoryja Paula: "Ni jedna napredna demokracija koja uživa progresivne socio-ekonomske uvjete nije većinski religiozna". Kad se ljudi osjećaju bogato, uspješno i sigurno, utjecaj religije slabi.

Prilagođen tekst Valerie Tarico s portala AlterNet