Foto: Index

VELIKA je drama u Hrvatskoj. Narod je usplahiren. Strašne sile kojima se nemoguće oduprijeti navele su nas na put vjerskog fundamentalizma, a ako je vjerovati Danijeli Dvornik, ovo je i "sumrak Hrvatske".

A kao što je to slučaj i sa svakim drugim sumrakom, i ovaj bi bilo dobro fotkati i fotku objaviti na Fejsu. Da svi vide. Da skupi milijun lajkova.

"Sumrak Hrvatske".

Prilično snažne riječi za jednu prilično kilavu pjesmu. U isto vrijeme i riječi s kojima se velik dio liberalno nastrojenih čitatelja složio jer pjesma "Želim živjeti" uistinu promovira određene svjetonazore koji se mnogima od nas ne sviđaju.

Časne namjere časnih sestara... I jednog repera

Uglavnom, jedni vjeruju da svatko od nas s vlastitim tijelom ima pravo činiti što ga je volja i da se nitko ne bori za tamanjenje fetusa već pravo na izbor, a druga ih strana kroz ove menopauzaste "band-aidove" uvijeno naziva ubojicama.

Nina Badrić, sestre Husar, sestre Palić, Shorty i Alan Hržica vjerojatno imaju časne namjere i želja im je kroz sva glazbena, pjesnička i aranžmanska opća mjesta svakog kršćanskog benda ponoviti da je "život dar od Boga" i pritom vas diskretno podsjetiti da ste malo ubojičasti.

I svi to radimo na ovaj ili onaj način. Svatko od nas u određenoj mjeri voli prozivku upakirati u borbu za neko veće dobro.

Većina vas liberalnih bukača najvjerojatnije je prije par mjeseci prozivala portale zbog loše medijske pokrivenosti terorističkih napada u "tamnijim dijelovima svijeta".

Licemjerje Eurosuper 95

Mislite li stvarno da pravednici s Fejsa daju četvrt jeba za neku zemlju za koju vjerojatno ne bi ni čuli da nema terorističkih napada? Naravno da ne, ne budite naivni. Oni samo žele opravdati status hodajućih utjelovljenja liberalnih načela i slogana kao što su "sloboda, jednakost, bratstvo" i pritom biti toliko neizdrživo samodopadni da dobivate poriv fizički im nauditi. Nije bitno živiš li ono u što tvrdiš da vjeruješ već je bitno uvjeriti druge u to.

Slično gorivo pokreće i ovu samodopadnu grupicu razbacivača ideološkog gnojiva.

Namjera njihove poruke, tvrde oni, nije osuđivati, ali u isto vrijeme to čine tako učinkovito. Jer ništa ne kaže "ne osuđujem te" kao "nanosiš mi bol, meni koji sam toliko mali i nemoćan, a ti tako velik i pun mržnje prema nekom tko te toliko voli i koji je poslan direktno s Neba, poput Isusa koji je umro za naše grijehe, a to uključuje i tvoje grijehe, ti bezosjećajna gomilo ubilačkih nagona".

Slično smo "neosuđivanje" već imali prilike vidjeti. Samo što tu skupinu nisu osuđivali ljudi već Bog koji smatra da je "to stanje" bolest. A ako sveznajući, sveprisutni i svemogući stvoritelj svega, alfa i omega, početak i kraj, smatra da je pederluk boleština (a smatra), onda sori bratanče - it's not me, it's Bog. 

Ja samo pjevam, ja samo sviram, ja nemam razlog da abortiram

Svi vole osuđivati. Osuđivanje je zakon. Ali dobro je tu i tamo izabrati borbu. 

Kao što i mi imamo pravo javno ih prozvati zbog onog o čemu pjevaju, i oni imaju svako pravo izraziti svoje mišljenje. To mišljenje može biti u formi izjave, pjesme, filma, knjige, članka, može biti neiskreno, ljigavo i prepuno latentne osude, ali kakvo god bilo, ne budite toliko melodramatični.

To je samo pjesma. Još važnije, ovo je pjesma katoličkog benda. Katoličkog benda koji ne želi pričati s vama već isključiti komentare da ne bi gubili vrijeme na vaša sranja.

Ali čak i da se radi o pjesmi legendarnih ili samo popularnih grupa, radi se o porukama koje su u većoj slici potpuno beznačajne. "Imagine" i "Give Peace a Chance" pjevaju se u rovovima, a ljevičarski bendovi poput Dubioze Kolektiv nisu ništa drugo nego lijepo upakirani pozeraj koji nije "soundtrack prosvjeda" već prosvjede koriste kao kulisu za svoje pop performance.

Ukratko, pop slušaju mnogi, ali pop nije - pop. 

Shorty, ne zovi nas u Vinkovce, nemaš to pravo!

Ni Shorty nije pop, ali širi stavove popova.

No, konstatirati da je to samo po sebi "opasno" ili što već, prilično je navučeno baljezganje gluposti. Repao je i o zečevima i o generalima i o Draženu Petroviću. Shorty je repao i o travi i protiv trave. Shorty je repao štošta.

Sve vas je jednom prilikom pozvao da dođete u Vinkovce pa to vjerojatno niste učinili.

Doduše, nismo kontaktirali Turističku zajednicu grada Vinkovaca da istražimo je li moć Shortyjevih riječi uistinu toliko velika i je li u stanju stihovima promijeniti stav koji imamo svaki puta kada pomislimo: "Hm, baš sam se nešto poželio ravnice, kamo otići?".

Kako god bilo, možemo biti prilično sigurni da će poruka doprijeti isključivo do onih koji njihovo mišljenje već dijele pa se ne ponašajte kao da se pjesma zove "Želim živjeti (u svijetu u kojem ubojice beba umiru u mukama)".

Želim živjeti... U Švedskoj

No, sve je ovo klasična zanimacija prosječnog Facebook prosvjednika koji opsjedaju društvene mreže i to uglavnom zbog ovakvih gluposti.

Problem, dragi bukači i mjenjači profilnih, nije u pjesmi već činjenici da u ovoj konstelaciji, nakon pjesme, ponovno dolaze i raznorazne Željke Markić i njihovi timovi stručnjaka za tuđa spolovila.

A pravi problem bit će ako ponovno dopustimo da daleko discipliniraniji konzervativci konkretnim potezima mijenjaju državu u kojoj živimo dok mi na Fejsu piskaramo kako zbog ljudi poput njih želimo promijeniti državu u kojoj živimo i otputovati tamo daleko, u neku naprednu zemlju gdje naprednjaci poput nas slobodno trčkaraju livadama i udišu miris cvijeća slobode.

Jebe se naprednima za vas jer da su imali takvu većinu, nikada ne bi bili napredni. Stoga, štedite energiju i pokušajte učiniti nešto korisno kad za to dođe vrijeme.